Evo, pala je i moja prva top lista otkad pišem za Terapiju. Kriteriji za ocjenu najboljeg koncerta su naravno subjektivni doživljaji i kreću se u kombinaciji dobre svirke s dobrim raspoloženjem i zabavom. Ipak, kako bih izbjegao pretjeranu subjektivnost, nisam na spisak stavio koncerte na kojima sam i sam nastupao. Krenimo redom:
01. Kuzma & Shaka Zulu @ Klub, 13/06/2015
Jednoglasno pjevanje svih hitova (a svaka pjesma sa setliste im je hit), ruke i noge u zraku, skakanje i bacakanje na sve strane, neprekidni stage divinzi, crowd surfinzi, grljenje s random ljudima, masovno penjanje po bini uz skidanje majica, otimanje mikrofona, nošenje Shake Zulu na ramenima, nerazlikovanje prolivene pive od znoja na majici i još hrpa nevjerojatnih bedastoća koje čine koncert nezaboravnom feštom slavljenja života kao takvog. A nije bila pank štala. Pametnom dosta, a veselom nikad dosta. Ovaj beskrajno pozitivan, šaljiv i blesav, ali između redaka nerijetko i lucidan splitski italo disco dvojac već dva desetljeća ne prestaje neumorno bacati raju u delirij van svih granica konvencionalne pristojnosti. Tulumi ovih živopisnih meštara ceremonije ujedinjuju heterogenu publiku koja se nekom drugom zgodom ne bi srela u istom kafiću ili klubu. Njihov opetovani dolazak je u mojem užem krugu drugara i drugarica uvijek vruća tema oko koje se uzbuđujemo mjesecima prije kao mala djeca.
02. An Evening With Machine Head @ Tvornica, 20/09/2015
Nakon 11 godina Machine Head se bek'o u Tvornicu jači nego ikad i opustošio krcat Veliki pogon dvosatnim metal spektaklom. Tog tjedna, ovo mi je bio četvrti uzastopni dan razvaljivanja koncertnih podija diljem grada, pa sam tu seriju gigova proglasio festivalom za ispraćaj ljeta. Koliko god su me i dalje prali euforija i hiperkomunikativnost, znaci umora su se osjećali. Sve dok ih Machine Head nije poništio. Nemoguće je ne voljeti bend koji mi tako umornom ubrizga toliko adrenalina da letim po Tvornici u radijusu od 10 metara želeći iskočiti iz vlastite kože. A i ostatak publike je divljao kao da su im u piće nadrobili krivih lijekova. Na ovom koncertu osjećao sam se pozitivnije i poletnije nego na prvom Machine Headu 2004. kada sam po logici mlađih godina trebao imati više kondicije i manje briga. Volim gigove koji mi dodaju život godinama. Ukratko, ovaj koncert je bio veličanstveno, strastveno i vratolomno ispraćanje ljeta nakon kojega svim egzistencijalnim poteškoćama možeš hrabro pljunuti u lice i radosno naglas viknuti: "OVO je život!".
03. Biciklić, Mrtvi Petak, No More Idols & Abergaz - Muzičari koji piju! @ Močvara, 07/02/2015
Prvu kobasicu od rečenice koja opisuje Kuzmu & Shaku Zulu ubacite ovdje, oduzmite malo prolivenih piva, dodajte više popijenih plus neumorni pogo i dobit ćete opis najbolje pank štale ove godine. Bilo je i posjećenijih pank gigova, ali nigdje veće količine publičnog ludila i raspoloženosti svirača. Najjači potres pećinski divljih i radosno dementnih vibracija je izbio na Mrtvom petku i Bicikliću, ali za mobilnost publike nisu bili uskraćeni ni prvi bendovi. A to je na koncertima općenito rijetka praksa. Grad je bio smrznut, a u Močvari smo se preznojavali kao da je ljetna špica. Ukratko, izgorili smo na ovom koncertu u svakom smislu.
04. Fetbojsi, Marčelo & Filteri @ Vintage, 23/04/2015
Najbolji ovogodišnji reperski gig kojim Marčelo potvrđuje ne samo status ponajboljeg MC-ja na Balkanu, nego i muzičarskog personality mistera za 2015-tu. Predivan koncert pun nasmijanih lica i s moje lične strane vrlo intenzivno proživljenih pjesama, ali ne toliko kroz tjelesno divljanje koliko u smislu zagrijanog srca i nahranjenog mozga. Kombinacija prvoklasnog edutainmenta i meditacije u laganom pokretu koja angažira, pa čak i uzurpira sva osjetlina, emotivna i intelektualna čula. Ali kao da to nije bilo dovoljno, jer Marčelo je poslije koncerta oko sat vremena primao fanove u backstage i sa svakim se razgovarao po nekoliko minuta. Muzikoterapija par ekselans. Nakon ovog iskustva, Marčelov zagrebački koncertni repete mi spada u jedne od najpriželjkivanijih evenata za iduću godinu.
05. Daikaiju - Živ Žar Žur @ Attack, 05/07/2015
Teško je opisati uređeni kaos kojeg ovi instrumentalni američki surf rock luđaci izazivaju nadilazeći sve konvencije koje definiraju koncert i prelazeći u specifični interaktivni performans gdje pomiču granice između izvođača i publike. Ipak ću to nadobudno pokušati. Znači, bez ijedne riječi, već isključivo mimikom hipnotiziraju publiku da čini pizdarije na koje ih drugi bendovi ne bi uspjeli nagovoriti niti držanjem agitatorskih govora. Natjeraju cijelu dvoranu da sjedne na pod, da nose u zraku bubnjara skupa sa setom bubnjeva dok svira, polijevaju činele bengom paleći vatru na njima, uvaljuju ljudima iz publike instrumente da ih sami sviraju i tome slično. Ali zapravo, tome nema sličnog. Dok im traje koncert, nema čovjeka u dvorani koji se dosađuje i ne zabavlja. A poslije nastupa su svi posjetitelji najmanje duplo razdraganiji i pričljiviji nego što su bili prije. Nevjerojatno je koliko muzika bez teksta u ovom slučaju postkoncertno svakoga ostavlja s tekstom kojeg ne može držati u sebi, pa ga s mješavinom nevjerice i euforije prepričava iduća dva tjedna. Ako volite fotkati, nećete skinuti oko s objektiva dok ovaj spektakl traje, jer je skoro svaka sekunda nastupa potencijalno remek-djelo od kadra. Uostalom, nećete mi vjerovati što su sve u stanju napraviti dok sami ne posvjedočite nekoj reprizi ovog najneobičnijeg koncerta godine.
06. She Loves Pablo, Killed a Fox - Ferragosto Jam 8 @ Orahovičko jezero, 05/08/2015
Da radim top 10 najboljih ovoljetnih festivala, prvih 9 mjesta dao bih Ferragostu i zadnje Seasplash-Goulashu. Bez patetike i pretjerivanja, Ferragosto je festival mog života. Pošto su mi sva 4 dana prošla kao jedan dugački dan u neprekidnom i euforičnom spletu odličnih koncerata i urnebesno intenzivne zabave epohalno-epskih razmjera, teško mi je izdvojiti najbolji. Pored toga, Fergač je festival na kojem si "presretan što si sretan" samim time što si tamo bez obzira na bend koji nastupa. Prema tom kriteriju bi ova grandiozna orahovička fešta neobuzdanog veselja i produktivnog ludila na top listi spadala u počasnu kategoriju "izvan konkurencije". Ali ograničimo se strogo na koncertni dio. Za She Loves Pablo i Killed a Fox sam se odlučio iz razloga što sam njihov gig najtemeljitije doživio kako u koncentriranosti na glazbu, tako i u dizanju i disanju prašine (zapravo pijeska) pred binom s masom razularenih veseljaka za koje nema sutra. Vrhunsko baratanje ovih HOP-ovaca glazbenom tehnikom i štimanjem zvuka je ionako neupitno kao i intenzivna scenska energija koju isporučuju. Da koncert nije imao taj čarobni Ferragosto faktor, bio bi "samo" dobar, pa ne bi ni konkurirao za ovu top listu. Ali ovako nošen na krilima cijelog festivala spada u rang nezaboravnog.
07. Inner Circle - 13. Seasplash Festival @ Tvrđava Punta Christo, 17/07/2015
Pošto su ljetni festivali generalno najzabavnija iskustva bez obzira tko svira, Seasplash bi iz sličnih razloga kao Ferragosto mogao staviti van konkurencije. Od mora prejakih koncerata, moram izdvojiti roots reggae velikane Inner Circle. Najčešći kriterij za naj-koncert mi je razina divljanja u publici, ali ovdje slično kao kod Marčela to nije odigralo ključnu ulogu s obzirom da se ne radi o žestokoj distorziranoj svirci. Ovih četiriju uistinu veličanstvenih kmileta (od kmile, odmilja za kmicu) sviraju, pjevaju i izgledaju kao da su iz druge galaksije. Kvalitetom svirke, nenadjebivo čistim soundom i povrh svega magičnom scenskom karizmom doslovno te bacaju u trans. Inače ih ne slušam, ali uživo prepoznam barem osam svjetski poznatih hitova koji toliko zrače pozitivom da naprosto ne mogu odoljeti bacanju razigrane čagice. I onda se ples poput neke nove zaraze na koju nemaš imunitet proširi i na ostale pjesme koje prvi put čuješ. Sve se naglo pretvori u jednu grandioznu pjesmu koja traje dva sata i tjera te da izvučeš na podiju iz sebe maksimum u gabaritima prikladnim za ovakvu muziku koja te nježno miluje po svim čulima. Naravno, tu su i uobičajeno olakotni faktori ljetnih radosti poput mirisa mora, pržione na 40 celzića, gotivnih riba, puknute ekipe i sl. koji samo pospješuju da ti se osmijeh ne skida s lica. Ne smijemo zaboraviti ni publiku iz cijele Evrope koja ti daje kozmopolitski osjećaj da je cijeli svijet doletio u tvoj komšiluk. Sve u svemu, dok te Inner Circle vrti nemaš dušu ako ne osjećaš išta manje od ljubavi. Definitivno najčarobniji koncert ove godine.
08. Accident, Sepukku, Jilted - Prljavi gig @ Reci:Klaonica, 21/03/2015
Ovaj opskurni gig u Klaonici stavljam na listu jer je školski primjer toga kako i koncert sa šačicom raspoloženih ljudi može ispasti vrhunski tulum bez obzira što je ostatak ekipe truo. I usprkos tome što bendove koje smo došli slušati nismo čuli nikada prije, a pored toga nam i žanrovski spadaju u područje rubnih i usputnih afiniteta. Barem meni. Dakle, jedan vaš izvjestitelj, moja malenkost, naša frendica i još maksimalno jedan luđak sa strane smo bili jedini koji su izgledali da se u ovom grindcore/crust kaosu ludo zabavljaju. Kliberili smo se po podiju kao hibridi killer klaunova i dvorskih luda, dodavali se automobilskim gumama i igrali se Super Marija skačući po njima na tisuću dogovorenih načina. Ja vjerojatno izgledah kao najveći luđak, jer pored svih pizdarija sam još i plastične čaše u ritmu muzike prislanjao na uši i odmicao ih stvarajući tako samome sebi DJ remix onoga što slušam. Probajte i sami. Na taj način si stvarate prirodne slušne efekte popratnog šuma i dislokacije zvuka slične zvučnim halovima na manjoj količini acida. Po milijunti put se hvalim činjenicom da pokrećem zabavu u publici, ali šta ću jadan kad sam od onih koji će radije uzeti stvar u svoje ruke nego kukati kako je ekipa zakurac. Ali teško da ovog puta možemo govoriti o pokretanju nečeg većeg, jer se nitko osim spomenutog četverca nije odazvao na zajebanciju, pa smo izgledali kao nepozvani gosti koji uzurpiraju tuđi tulum svojim bedastoćama. A barem ja sam siguran da se nisam sprdao od muzike. Štoviše, nesvakidašnje sam uživao u polukakofoničnoj blastbeat grajnduštini kakvu zadnjih godina rijetko pratim po gigovima. A uz pomoć podrške nekolicine dovoljno ludih da se prikopčaju na moju valnu sam si gig od kojeg nisam očekivao ništa pretvorio u zabavu za pamćenje. Zanimljivo je i kako smo Talijane četiri puta zvali na bis, a oni su jadni i zbunjeni na to pristajali iako im se nije dalo. Čak smo im i fizički onemogućavali da odu s bine, pa su si vjerojatno mislili: "ah ti ludi Hrvati, ne znaš jel' se sprdaju od nas il' nas fakat ozbiljno žele još slušati!".
09. Pasi, In-Sane/Seehearspeak, Sentence, Nailed In, Sabotažer - Refugees Welcome @ Attack, 28/11/2015
Iako sam zbog bivanja na drugom koncertu prije i veselog druženja u dvorištu Medike propustio sve bendove osim Pasa, moram priznati da mi nikada nisu bolje legli nego ove jeseni u Attacku na benefitu za sirijske izbjeglice. Atmosfera je bila na nivou najboljih pank štala sa svim pripadajućim folklorom, a pozitive u zraku je bilo toliko da se mogla grabiti rukama i udisati. Možda po cijeloj top listi previše naglašavam super atmosferu u publici nauštrb samog muziciranja. Ali vesela publika je ionako često neraskidivo povezana s kvalitetnim performansom, glazbenom izvedbom i dobrim raspoloženjem izvođača. Ili barem s onom razinom kakvoće i predanosti kakvu publika od benda očekuje. U slučaju Pasa sam čak dobio i više od očekivanog, pa je to glavni razlog što njihovo ime krasi godišnji spisak najboljih gigova.
10. Hladno Pivo, Krešo i kisele kiše @ Šalata, 19/09/2015
Troumio sam se oko dodjeljivanja desetog mjesta Pikniku & Horor Pikniku u Ksetu, Brkovima u Domu Sportova ili Hladnom Pivu na Šalati, jer mi je na sva tri mjesta bilo podjednako zabavno i muzičko-performerski kvalitetno. Pomalo kontroverzno je što sam odabrao baš Hladno Pivo, jer posrijedi su više sentimentalni razlozi. Naime, Mile i ekipa su odsvirali 10-ak stvari s prva tri albuma na kojima sam odrastao, pa mi je to podarilo euforični i divlji flashback na njihov davni koncert u OTV domu dok sam bio klinac. Po to sam i došao, jer sve albume od "Pobjede" na dalje smatram poraznim. Općenito je na koncertu izuzetno vesela i prisna atmosfera među ljudima unatoč povremenom rominjanju kišice bila i za više od svake pohvale. A Kekin je bio jednako pričljiv i skakutav kao onomad u mlađim godinama i na tome mu skidam kapu unatoč skretanju benda u komercijalne pivske potoke.
P.S. NE ispričavam se na dugačkom tekstu. Pošto je u vezi s godinom koju ispraćamo, bio je red da ima 2015 riječi. Upravo sada čitate posljednjih pet.
ognjen bašić // 26/12/2015