home > interwju > Toni Starešinić (MANGROOVE, CHUI, TOBOGAN)

kontakt | search |

Toni Starešinić (MANGROOVE, CHUI, TOBOGAN)

'Pravi sam sretnik jer sviram u tri odlična benda'

Proteklih par mjeseci singl hrvatske neo soul grupe Mangroove 'Sami', odlično je prihvaćen od domaće publike pa ni ne čudi što je osvojio i vrhove domaćih top lista. O novom singlu, novom albumu ali i grupi Chui i njihovom kontroverznom nastupu u Šibeniku i radu sa grupom Tobogan, popričali smo sa vodećim članom sve tri spomenute grupe Tonijem Starešinićem.
[ mangroove ]

mangroove

Da krenemo od stihova. 'Ima li svemir neki broj, mogu li nazvati? Ako se netko javi, što ćemo saznati?' Što da se netko javi? Što bi ste prvo pitali ono sa druge strane?

Pa vjerojatno bi ostao šokiran i šutio ko zaliven, kako uopće bilo što reći telefonski nekome tko komunicira drugačijim jezikom. Ali bilo bi dobro da se netko javi s druge strane i da ima neko opasno oružje, jer glavni moćnici koji kroje sudbinu ovoga svijeta ničega ne boje i nikoga ne poštuju i nikome ne odgovaraju, pa rade što požele. Bojim sa da nam jedino netko 'izvana' može pomoći, trebamo Supermana sad više nego ikad.

Vaš novi singl 'Sami' ima prilično neuobičajen tekst za jednu domaću pjesmu. Je li to prednost ili mana?

Pa s obzirom da su se ljudi zakačili baš za taj tekst sigurno je to prednost. I tekst je složen u zanimljivu melodiju pa je sve zajedno vrlo 'katchy'. Pamti se više od refrena, refren pjesme pak donosi emocionalni naboj tako da zajedno sve odlično funkcionira.

Mangroove iza sebe ima dva studijska albuma i treći na kojem radi. Ono što je posebno zanimljivo jest činjenica da svirate neo soul možda čak i jedini u Hrvatskoj. Prednost ili mana?

Prednost jer smo originalni i jedinstveni, mana jer nema scene da poprati sve to skupi neku veću masu publike. U zadnjih desetak godina taj je žanr polako otklizao u neku čudnu alternativu, alternativa koja po zvuku i nije alternativa ali po percepciji medija i prisutnosti na radio stanicama definitivno je. Nisu tome krivi bendovi nego su radio stanice i mediji to tako pozicionirali. Nekoliko bendova koji su donedavno bili nosioci klupskog groove zvuka su onda otišli u neke skroz druge glazbene žanrove. Nismo ni mi ostali u starom acid jazz zvuku s prvog albuma nego smo otišli za nekim svojim muzama al' nisam mogao vjerovati kad sam čuo jednu našu pjevačicu koja je imala sasvim dobar neo soul album pa je skrenula u čiste narodnjake.

Domaća publika baš i nema puno prilike slušati soul a kamo li neo soul kroz radijski program. Kako reagira publika na vašim koncertima?

Publika je oduvijek super reagirala na našu glazbu. Na koncertima se dešavaju posebni izboji emocije i energije i to ljudi osjete. Glazba sa cd-a je super, sve je fino posloženo i speglano, ali na live svirkama stvari se otvaraju i postaju prirodne, ogoljene i ljudske, daleko od savršenstva ali sa extra nabojem emocije i energije. Kad svirate i ljudi vide da uživate u tome ta kemija se definitivno prenese i na njih.

Tko čini vašu publiku? Možete li opisati vašeg prosječnog obožavatelja?

To su uglavnom stariji studenti i mladi zaposleni ili nažalost danas češće nezaposleni ljudi. Žene uglavnom privlači Željkin prekrasan glas i emocija i laganiji ritmovi, a muške groove, jazz improvizacija i energija općenito.



Singl 'Sami' popeo se na 1. Mjesto HR top 20 Hrvatskog radija, dobu poziciju ima i na Ceneru radija 101… jeste li zadovoljni uspjehom singla ili može bolje?

Daleko smo od toga da možemo reći da ne može bolje. Drago nam je za 1. mjesto na HR top 20 Hrvatskog radija i s obzirom da na Hrvatskom radiju ipak još uvijek njeguju kvalitetnu glazbu takve stvari se tamo mogu desiti pa i to da 'Sami' dođe na prvo mjesto HR top 20. A takvih je radija danas jako malo. Možemo još izdvojiti cener radija 101 i Studentski radio i radio 808. Zbog glazbe koja dominira na ostalim radio postajama izgubio sam bilo kakvu potrebu da uopće slušam radio.

Kako komentirate HR Top 40 kao 'službenu' top ljestvice popularnosti domaćih pjesama? Slažete li se sa tom listom?

To je maistream top lista, stvari koje se najviše vrte. Baš sam bacio oko na listu i po popisu imena to je ok lista za mainstream, nema previše 'narodnjaka' jedino što su to sve jedna te ista imena koja već godinama slušamo. Nove stvari teško mogu dospjeti na takvu listu.

Osim u grupi Mangroove svirate u grupama Chui i Tobogan. Može li se paralelno voditi trostruki život?

Može, s obzirom da godišnje sa svakim od ta tri benda odsviram dvadesetak koncerata a godina ima 365 dana ima još prostora za popuniti hahaha! Dobro i na probe se mora. A i svaki bend je u nekom svojem điru pa se glazbeno ne preklapamo tako da me to sve ispunjava i obogaćuje - naravno duhovno, ne i financijski. Financije su glavni problem ako želite snimati albume i spotove. Jer kad platite sve, malo toga ostane. Koncerti su loše plaćeni i najčešće svirate za neki minimalac, a kad pogledate koliko opreme nosite sa sobom (barem u slučaju Chuia i Tobogana) pa ako trebate uzeti i svoj razglas imate dojam da ste plaćeni samo za tegljenje opreme, a svirate besplatno. I onda vas zovu da za neki sitniš odsvirate par stvari i misle da je to ok jer svirate samo par stvari, a zaboravljaju da za tih par stvari treba donijeti jednako opreme kao i za cijeli koncert i napraviti jednaku tonsku probu, samo ste zakinuti u onom dijelu kojem uživate. Ma bolje o tome ne pričati...

Sa Mangrooveom je to neo soul, sa Chuiem jazz, a sa Toboganom elektronska glazba. Gdje se najbolje osjećate?

Svugdje se osjećam jednako dobro. Svaki bend ima nešto svoje što me privlači i jednak gušt mi je svirati u svakom. Jednako uživam u prekrasnim Željkinim melodijama u Mangrooveu, distorziranim energičnim solažama u Chuiu i plesnoj tehno mantri Tobogana. S te strane sam pravi sretnik jer sviram u tri odlična benda i to isključivo glazbu koju volim svirati i onako kako želim bez ikakvih kompromisa.

Nedavno ste sa grupom Chui nastupali u Šibeniku na otvaranju tvrđave Sveti Mihovil gdje ste izveli hrvatsku himnu u prilično 'opuštenoj' verziji. Predsjednik Josipović je čak osjetio potrebu da vas 'opravda' riječima 'jedan od načina na koji se voli Hrvatska'. Kako ste vi to voljeli Hrvatsku kada su i Josipović i Karamarko imali potrebu komentirati vašu izvedbu hrvatske himne?

Pa stvar je krenula ovako: na koncertu u Azimutu u Šibeniku i promociji albuma u KSET-u u Zagrebu su bili ljudi iz organizacije svečanog otvorenja i kad su čuli našu glazbu definitivno su zapeli za to da nas ubace u program. Kasnije je sa strane organizatora došla ideja da sviramo himnu jer su htjeli da bude drugačija, otkačena, u našem glazbenom stilu što se zapravo super uklopilo u cijelu priču i zajedno sa ostatkom izvođača na otvorenju prezentiralo nekakav kulturno umjetnički smjer koncerata koji bi se u budućnosti trebali održati na toj pozornici u tvrđavi. Thompson će se ipak morati zadovoljiti nogometnim stadionom. Naš aranžman koji smo izveli i nije proizvod nikakve specijalne studije već je gledano kroz naš glazbeni izričaj dosta prvoloptaški. Malo experimentalne glazbe i puno energičnog plesnog gruva sa jazz solažama što su i inače karakteristike naše glazbe. Publika sigurno nije očekivala takvo nešto, a i inače na ostalim koncertima publika kod nas općenito baš ne i očekuje takvu glazbu za što mi naravno nismo krivi jer naša glazba nije nikakva revolucija ali mi po običaju uvijek kaskamo desetak godina za ostatkom svijeta. Ali dobar je znak da se mnogima takva glazba svidi i mnogi su se zakačili na bend baš preko live svirki. Drago nam je da se svidjela i predsjedniku Josipoviću i Karamarku.



Netko je naknadno napisao da je vaša izvedba možda jednako bila zapanjujuća kao i ona Jimija Hendrixa koji je na Woodstocku izveo američku himnu. Kako je reagirala publika? Jeste li uspjeli obratiti pažnju na publiku u trenutku izvedbe himne?

Nevjerojatan je bio osjećaj vidjeti ljude kako stoje na nogama sa rukom na srcu dok smo svirali takvu himnu i na kraju čuti euforiju i vrištanje oduševljenja. Mislim da takav finale himna još nije dobila. Naravno s obzirom na konzervativnu sredinu moglo je ispasti i suprotno ali zato se opet moram zahvaliti kolegi i predsjedniku Dr. Ivi Josipoviću koji je našu izvedbu himne prepoznao i blagoslovio.

Chui se nakon drugog albuma 'The Second Arrival' popeo na sam vrh nove domaće jazz scene. Jeste li očekivali takvu reakciju i toliko pozitivnih kritika?

Iskreno nismo, znali smo da je album dobar ali toliko odličnih recenzija nismo očekivali. Ne sjećam se baš da je neki jazz album kod nas pobrao toliko odličnih kritika. Ali bitnije od toga je da imamo svoju publiku koja nas prati na koncertima.
Kod Chuia su stvari takve da se ništa ne očekuje pa šta bude bude.

Gdje je u cijeloj toj priči Tobogan?

Ja sam zadnji pridošlica u Toboganu i u ovoj postavi sviramo već neko vrijeme. Trenutno se bavimo istraživanjem boja i frekvencija uz pogon tehno i deep house ritmova. Plesna mantra i psihodelija su uvijek prisutni pa je rezultat svega toga je vraški opasan party koktel. Nedavno smo nastupili na Gričevanju i zanimljivo je bilo da se koncert pretvorio u pravi party od prve minute, a prva minuta se nije desila u 2 u jutro kad su partijaneri obično spremni za jahanje na party valovima nego u 21:00, jedva da je pao mrak.

Kad ćemo čuti neki album od Tobogana?

Snimali smo live par stvari, sad su u procesu mixanja. Kad se završe možda bude neki EP, a možda se pričeka pa bude LP. Uglavnom nema presije, bitno je da sve ispadne super pa kad bude.



Spremate i novi album grupe Mangroove. 'Sami' je prvi singl. Kad će novi singl, kad će album?

Da, novi album se kuha u AVID studiju pod producentskom palicom Zvonimira Duspera Dusa. Prvi singl je vani, a početkom 9. mjeseca planiramo objaviti novi. Za album ćemo se morati strpjeti još neko vrijeme jer smo uspjeli snimiti tek pola stvari, a slijedi nam ljetna pauza, tako da po najnovijim planovima album bi mogao ugledati svjetlo dana krajem zime.

Može li se živjeti od sviranja u Hrvatskoj danas? Ipak ste prilično pozvani da odgovorite na to pitanje s obzirom da svirate u tri različite grupe koje sve uspješnije prolaze na sceni?

Sa glazbom koju ja sviram se ne može živjeti od sviranja. Možda bi se moglo pristojno klošariti pod uvjetom da se ništa ne ulaže nego se krpa s lovom od koncerata. Autori koji se dosta vrte na radiju pak mogu preko tantijema zaraditi neku lovu. Postoje i kolege muzičari koji su se uvalili u prateće bendove najpoznatijih pjevača pa s tim uspiju zaraditi za život. I naravno par najpoznatijih bendova i pjevača i pjevačica sigurno uspije živjeti od glazbe. Ali premali je to broj ljudi, što je na kraju posljedica da smo premala država, premalo tržište, rijetki uspiju nešto konkretnije napraviti u regiji, a vani bez menadžera nemate što tražiti. Možete svirati za putne troškove ali nešto više od toga zaboravite. Svadbe i slične gaže ne mogu stavljati u isti koš sa autorskom glazbom.

Postoji li kakav želja da se Mangroove dokaže publici u inozemstvu?

Svakako da postoji i imamo neke planove po tom pitanju, ali otom potom. Prvo moramo završiti ovaj album. Jedva čekam čuti finalni proizvod jer je prepun dobre glazbe.

terapija // 16/06/2014

Share    

> interwju [last wanz]

cover: Simon Bonney (Crime and the City Solution)

Simon Bonney (Crime and the City Solution)

| 30/11/2023 | pedja |

>> opširnije


cover: ZMAJ ORKO STAR: Još ne razmišljamo o novom albumu

ZMAJ ORKO STAR: Još ne razmišljamo o novom albumu

| 21/11/2023 | horvi |

>> opširnije


cover: GORAN POLAK: 'Šarlo je kriv za sve'.

GORAN POLAK: 'Šarlo je kriv za sve'.

| 17/09/2023 | horvi |

>> opširnije


cover: DONKEY HOT - 'mi smo rock'n'roll bend'

DONKEY HOT - 'mi smo rock'n'roll bend'

| 04/02/2023 | horvi |

>> opširnije


cover: Ben Ward (ORANGE GOBILN)

Ben Ward (ORANGE GOBILN)

| 30/01/2023 | terapija |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*