ORANGE STRIPS su bend o kojem se ovih dana dosta priča. Prvo im je pjesma Madras (Come Again) objavljena na britanskoj kompilaciji "Stay in the Box", onda su odradili britansku turneju, pa im uskoro izlazi album radnog naziva "Follow LP" za njujuršku kuću "Timeline records inc", pa onda u prosincu 2007. opet idu na britansku turneju. A iz Labina su. I 16.10. imaju koncert u Saxu! O svemu tome i drugim nekim stvarima piše Valdet Luboteni, pjevač benda.

1. Pa da krenemo otpočetka. Otkad bend kao takav egzistira?

Bend je počeo funkcionirati godinu prije nego smo napravili prvu pjesmu. Ta je faza uključivala beskrajne razgovore o kvaliteti benda i njegovoj veličini, iako on tada nije postojao niti na papiru. Nakon što smo se svima popeli na vrh glave, uhvatili smo se i instrumenata, iako ni dan danas nikome nije jasno po kojem se ključu kome dodijelila njegova uloga. Uzeli smo tada dvije gitare, zatvorili se u jedan stan u Rijeci i napravili 5 pjesama za prvi demo. Uglavnom, taj je period danas samo izvor nekoliko smiješnih priča i malo crvenila.
U današnjoj postavi bend djeluje zadnje 4 godine, tijekom kojih se sve stabiliziralo i poprimilo današnji izgled.

2. U jednoj od ranih postava bubnjeve je svirao i Marijan Galović, sadašnji bubnjar grupe DOLIBASIJA, a ujedno i jedan od naših suradnika. Kako i zašto se on našao u bendu i kako i zašto je otišao iz benda?

Marijan je naš stari drug koji nam je u početku stvarno puno pomogao u tome da stanemo na noge i na tome ćemo mu uvijek biti zahvalni. U Labinu je tada bilo nemoguće naći bubnjara, tako da su nam on i Saša iz Fathera prvih 9 mjeseci znali uskočiti kao bubnjari i omogućili nam kakvo takvo funkcioniranje uživo. U to smo vrijeme vježbali uz ritam mašinu, a večer prije koncerta uletio bi netko od njih dvojice i prošao s nama cijelu listu. Tehnički Marijan nije nikad ni ušao u bend, što znači da nije ni otišao iz njega, ali smo i dan danas često u kontaktu iako on trenutno živi u Zagrebu. S obzirom da je bubnjar baza cijelog benda, takvo nam je stanje kad su se stvari malo zahuktale bilo neodrživo i u trenutku kad smo već bili na rubu očaja, kad smo najmanje očekivali pojavio se naš sadašnji bubnjar, Nale, čija je prijašnja glazbena karijera uključivala mjesto pjevača u punk bendu. Čudni su putevi Gospodnji.

3. Znam da ne volite pitanje o imenu benda, pa ćemo ga preskočiti u regularnom dijelu (to ćemo riješiti u 14 očiju). No, zanima me da li je bilo i drugih imena za bend i koja su to?

Haha. Recimo samo da nam u to vrijeme imena kao što su Sudden Dog Attack i Gino Stavros nisu bila strana. Potonji je čak i ovjekovječen u naslovu jedne od pjesama koje će se naći na prvom albumu. Ostali prijedlozi će u svrhu očuvanja našeg krhkog ugleda, ipak ostati zakopani u prošlosti.

4. Kak to da Vas je 6 u bendu? Prilično je to neobičan broj ljudi. Niste se mogli odlučiti koga da izbacite ili?

To je valjda neka istarska stvar. Pogledajte samo Gustafe, oni su još gori. No nije da i brojka 6 nema svojih prednosti. U cijeloj toj gužvi manje su šanse da se čuje baš tvoja greška, a pokaže se korisnim i kad treba instrumente tegliti do pozornice. Što reći, pragmatici smo.

5. Cijela Vaša priča usmjerena je prema inozemstvu, prvenstveno Engleskom tržištu? Da li je to bilo spontano ili ste od početka išli prema tome?

Točno. Spontano smo od samog početka išli prema tome. Prvih godina su nam se mnogi smijali zbog naših ambicija i planova, što je i za razumijeti kada danas pogledamo unatrag, međutim, uzeli smo si za ostvariti određene ciljeve i jedino što nas je moglo spriječiti u njihovom ostvarivanju bili smo mi sami. Nama to naravno nije bilo u interesu i evo nas u četiri godine otkako smo praktički naučili svirati instrumente pred izlaskom albuma, drugom turnejom po Velikoj Britaniji i događajima o kojima smo nekad samo sanjarili.

6. S obzirom da ste čini se više svirali po vani nego u RH, gdje Vas bolje puše?

Iako će ovo možda zvučati izlizano, to stvarno ovisi od mjesta do mjesta. S obzirom da je na zapadu scena mnogo jača i razvijenija, logično je da to prati i publika. U Londonu smo primjerice izašli na bis dva puta, iako većina od prisutnih nije čula ni za Hrvatsku, kamoli za nas. Međutim, najviše se iznenadiš kad dođeš u male gradove kao što su Knin i Vrbovec i naiđeš na reakcije publike, kakve svaki bend može sanjati. Onda ti je sasvim svejedno da li si u Velikoj Britaniji ili par stotina kilometara od doma.



7. Imate podosta snimljenih demo materijala, a novi album uskoro izlazi. Recite nešto o omjeru starih i novih pjesama na albumu?

Stare pjesme se razlikuju od novih po tome što ih je većina napravljena u samo nekoliko sati. Nismo znali zbog čega se nešto nalazi u pjesmi, niti smo radili po ikakvim pravilima. Bilo nam je važno samo da je pjesma napravljena i da ima glavu i rep. Tako da je odmah drugi dan možemo i snimiti. Haha. Danas smo ipak malo temeljitiji, što će se na albumu, nadamo se, moći i čuti. S druge strane, osjećali smo se dužnima prema nekima od starih pjesama, tako da smo ih osvježene uvrstili na prvi album i pružili im tretman kakav zaslužuju. Omjer je 70 : 30 u korist novih.

8. Kad će album i neke sitnice oko njega?

Album će ubrzo, s obzirom da se produkcija nalazi u završnoj fazi. Usprkos rokenrol mitovima, rad na ovom albumu uključivao je 7.mjesečno dizanje u 7 sati ujutro i 50km dug put du pulskog studija. Radili smo samo pod zelenim svijetlom jer je ono najbolje odražavalo atmosferu cijelog albuma, što nam je iz nekog razloga tada bilo jako bitno.

9. Kakvu muziku slušate i koje filmove slušate?

Svaki od nas ima neke svoje favorite, međutim, bendovi kao što su The Smiths, Manic Street Preachers, bivši Radiohead, Smashing Pumpkins i sl. neka su zajednička poveznica svima. Što se tiče filmova, Clint Eastwood je definitvno filmski ekvivalent Johnny Marr-u. Genij. A kad smo se već dotakli njega, da, i Eastwood je bio u igri za ime benda.

10. Bivši Radiohead?

Točno. Ovo govorim u ime VEĆINE benda, jer se i među nama znaju lomiti koplja oko tih stvari. Radiohead do '97 jesu onaj bend na kojeg mislim kad ih spominjem u pozitivnom kontekstu. A koliko god ljubav prema njihovoj glazbi bila jaka, kad bi im Kid A bio prvi album, vjerojatno ih nikada ne bi ni stavio u CD player. Ne vjerujem da je ijedna pjesma iz te kasnije faze ikome promijenila život. Činjenica je da su ti albumi prolazili samo zbog njihovog imena. Da je to radio neki anonimni bend, sigurno se ne bi puno tinte prolilo oko tih radova. Nakon Fake Plastic Trees, Paranoid Android, Karma Police i sl. stvari, teško da će me itko uvjeriti da je 5 minuta šuma i škripanja korak unaprijed.

11. Scena u Labinu. Kakva je, kakvi bendovi i dal svirate po drugim bendovima, ko što je to običaj u manjim sredinama. Imaš 10 bendova, i 12 ljudi koji sviraju.

Haha, to je istina. Međutim, ovaj nam bend stvarno pušta malo vremena za ostale aktivnosti, pogotovo u posljednje vrijeme. A prioriteti moraju postojati. Odgađanja koncerata ili zapuštanja svog matičnog benda, radi nekog side projekta nema, a bilo bi to i neozbiljno. Neki su naši članovi ulijetali drugim bendovima, s obzirom na kronični nedostatak slobodnih muzičara, što je sasvim u redu, jer je na samom početku i nama takva pomoć bila neophodna. To je ipak više na prijateljskoj bazi. Danas gotovo svi labinski bendovi imaju probe u istom kompleksu bivšeg rudnika, međutim, stilovi su totalno drugačiji. Hip hop, dark, etno, grind, punk, metal...sve je pokriveno. Jedino što fali jest konstanta, većina bendova djeluje na mahove. Nekoliko koncerata pa duga pauza. Međutim, kvalitete ima pa bi nam bilo žao da neki od njih ne nađu svoje mjesto na široj sceni, s obzirom da imaju više potencijala od puno njih koji su konstantno pod lupom javnosti, iako im je kvaliteta obrnuto proporcionalna toj zastupljenosti u medijima.

12. Što mislite o servisu "majspejs" kao mediju za probitak na europsku ili svjetsku scenu?

Za majspejs smo prvi put čuli od jednog Amerikanca, nakon prvog koncerta u Dubrovniku, prije nešto manje od 2 godine. Trebalo nam je zatim nekoliko mjeseci da postanemo dio te zajednice i shvatimo o čemu se radi, da bi danas 90% svih poslova vezanih uz bend rješavali upravo tim putem. Kako dolazimo iz Labina, za kojeg će neki reći da i nije baš u samom centru zbivanja, bez interneta mi naprosto ne bi mogli funkcionirati.

13. Koji su Vam planovi?

Planovi su veliki. Izlazak albuma kruna je petogodišnjeg rada i prelazak na sljedeću stepenicu. Kako smo sve, uključujući organizaciju 2 UK turneje napravili kao demo bend, nameće se zaključak da je sve što se desilo do sada bila samo priprema za ono što slijedi. Naši američki suradnici iz Timeline Records izrazito su dobri prema nama, pa nas sljedeće godine očekuje i turneja po S.A.D.-u. Do tada ipak ima još puno posla na ovom kontinentu. Samo u sljedećih tjedan dana očekuju nas 4 nastupa u Sloveniji, Austriji i Hrvatskoj, 2 snimanja za TV, te 4 sastanka u najvećim izdavačkim kućama, kako bi napokon saznali kome će pripasti prava za distribuciju albuma na ovim područjima.

pedja // 15/10/2007