home > interwju > MAN ZERO

kontakt | search |

MAN ZERO

U srijedu, na Martinje, 11.XI 2009. Man Zero nastupaju kao predgrupa švedskim Jeniferever. Ovo je osim najave bio i povod da obavimo jedan kraći interview. Tu je konačno i dugoočekivani album prvijenac "Telemark", te nove obaveze koje je band stavio ispred sebe nakon visoko postavljenih standarda koji su uočljivi na albumu.

Prvo, recite nešto u svezi imena Man Zero. Kako je došlo do njega, mada aludira na neke turobne ostatke prošlosti...

MZ: Ne, nije to što misliš ha ha... To je samo ime, ništa više. Interna zafrkancija, bez neke dublje priče u pozadini, vjerojatno ništa posebno interesantno čitatelju ha ha...

Pitanje za Igora i Elvisa... Da li vam ponekad fali Karpis, jedan od vaših ranijih bandova?

Igor: Kada se nečemu posvetiš na neki duži period, a imaš osjećaj da je sve to skupa moglo bolje završiti s nekim sretnijim krajem, postoji određeni žal. Najviše mi je žao što iza nas nismo ostavili neki kvalitetno snimljeni materijal, iako ima tu jedna priča koju da i ispričamo ne bi nitko vjerovao... U kratkoj Karpis eri stvoreno je 50-tak skladbi od kojih su neke bile zaista jako dobre i ponekad mi se sviraju, istina. Za funkcioniranje benda potrebno je puno više od glazbe koju sviraš, međuljudski odnosi i različitost stavova ukazivali su da Karpis više ne može funkcionirati i razlaz je bila najlogičnija opcija.

Elvis: Ne, uopće.
[  ]

Evo, debi album Man Zero je konačno tu. "Telemark" se odgađao pune dvije godine... Zašto tako dugačka stanka od snimanja do same definitivne realizacije i izlaska?

MZ: Bili smo friški u tome tako da se radilo dosta grešaka u koracima, danas bi to odradili znatno drukčije. Samo snimanje je prošlo glatko, ali onaj period do miksanja i sam miks snimke bio malo predug. A oteglo se što zbog privatnih obveza, što zbog kasnije prezauzetosti našeg producenta Hrvoja Nikšića i tako... Ništa posebno, tako je ispalo, nitko nije za to kriv. Nikšo nam je zbilja puno pomogao oko svega vezanog za snimanje, miks, a i odsvirao je puno toga na albumu (synth, Fender Rhodes, vokoder...) i time nam obogatio zvuk. Osim njega, još moramo spomenuti i Igora Pavlicu, koji je na jednoj stvari maestralno odsvirao trubu. Puno nam je pomogao i Niko Potočnjak iz Seven That Spells, koji nam je, uz to što je dizajnirao odličan cover, i posudio masu opreme, pojačala i efekata. Treba spomenuti i Svena Pavlovića, koji je isto pomogao oko snimanja, a i Bernarda Čovića, našeg kućnog fotografa ha ha... No, da se vratimo na pitanje. Zašto stanka? Ljudi ne kuže da je to proces u kojem je dovoljno da samo jedna mala stvar zapne, koja za sobom efektom domina uzrokuje niz drugim problema, pa se sve otegne. S tim da mislimo da je bitno spomenuti da se na albumu uz neke novije nalaze i stvari iz ranije faze benda kojih se nismo željeli odreći pa smo ih uvrstili da tu priču zaokružimo.

Kako ste zadovoljni sa obavljenim masteringom kod Carl Saffa? Tražio sam neke podatke o njemu, no moram priznati da nisam dovoljno upućen u imena koja je producirao i studijski obrađivao...

MZ: Jako smo zadovoljni. On je dio Chicago scene iz 90-ih, pa smo pretpostavljali da će skužiti zvuk koji hoćemo i tako je i bilo. Carlova lista bendova s kojima je surađivao je poduža, od zvučnijih imena: Magnolia Electric Co., Melt Banana, Acid Mothers Temple, Xiu Xiu, Haymarket riot, Pelican, Oxes, John Fahey, Coco Rosie, 90 Day Men...

Album "Telemark" uglavnom je sastavljen od kombinacije ambijentalnih impresija i žestokih udara na razmeđi noisea i post-rocka. Premda se pojavljuju određena kritička mišljenja da je ovo već prerasla dosadnjikava forma koja počinje stagnirati, gdje vi vidite budućnost ovog stila, te vašu ulogu u njemu?

MZ: Takvim "mišljenjima" se uopće ne zamaramo, po takvoj logici je sviranje bilo čega što nije jedinstveno, novo i nikad čuveno - passe. To je jednostavno glupa pozicija. Uostalom, već se desetljećima sviraju isti punk-rock riffovi, nekome je i to dosadilo, nekome nije. Bend je ili dobar ili nije, nema tu filozofije.

Evidentno je da ste punu pažnju posvetili aranžmanima... Nisam vas od onog nastupa na Žednom Uhu 2007. gledao pune dvije godine i kusur mjeseci, a kada ste promovirali album u KSET-u 19.X 2009., zvučali ste puno jače i žešće bez obzira na studijski materijal koji je daleko ispoliraniji. Kakva je razlika u vašem pristupu izvedbe uživo spram onoga što se nalazi na albumu?

MZ: Pa, stvar je u tome da smo mi uživo stvarno jako glasan bend. To najbolje znaju ljudi koji dolaze na naše koncerte. A s obzirom da se naš zvuk i cijela ideja dosta oslanja na izmjene tiho/glasno i promjene dinamike, normalno je da live to mora biti glasno da bi bilo efektno. Na ploču se ne može prenijeti taj "fizički" doživljaj glazbe... Što se tiče promocije u KSET-u, tamo je uz stvari s albuma odsvirano i nekoliko potpuno novih stvari, koje su malo drugačije u odnosu na starije. Kao prvo, glasnije su, energičnije, pa i brže... Pomalo i aranžmanski drukčije. S tim da se je Elvis uhvatio malo više gitare, a Kutija malo bassa.
[  ]

Baš na tom koncertu u KSET-u Kutija mi je prišapnuo da on prije nego što je došao u band, dugo vremena nije svirao, no bez obzira na to donio je sastavu jedan rafinirani duh. Koliko je ta promjena, nakon odlaska Josipa Kudumije (prvi gitarist Man Zero), uvjetovala postavljanje nekih novih relacija i načela koja nisu vidljiva, no ipak su kolala između vas?

MZ: Dolaskom Kutije promijenilo se dosta toga, što je normalno. On gitaru svira dosta drugačije od Josipa pa je to neminovno utjecalo na kompletan zvuk benda. A i kad se pogleda unatrag, tek s njegovim dolaskom se tome nekako ozbiljnije pristupilo. Ukazao nam je na neke stvari koje do tada nismo uočavali, prvenstveno aranžmanski. Dobar je Kutija. Šugejzer. Prije je bio malo ukočen, al sad je otkrio da ima zglobove pa se počeo i micati dok svira. Ustvari, za to mu treba 4-5 piva prije svirke ha ha...

Kutija: Kad sam kupio EHX Big Muff, sve je postalo bolje...

U srijedu, na Martinje 11.XI 2009. nastupate u Močvari sa švedskim Jeniferever. Recite nešto o tome bandu ako ga poznajete...

MZ: Čuli smo za njih, malo slušali, fini momci... Svirali su prije par godina u Mariboru, i to onaj isti dan kad su se neki od nas zaputili na Trans Am u Ljubljanu pa skoro zaglibili u snježnoj mećavi ha ha... Ljudi koji su ih gledali u Mariboru kažu da je bilo odlično.

Vidim na vašem myspace-webu da nakon koncerta imate snimanje u Kozmo studiju. Znači li to da se priprema novi album?

MZ: Pa, i da i ne. Odlučili smo za početak snimiti demo s 4 nove stvari. Jer uvijek je dobro snimiti demo, čisto da čuješ kako stvar funkcionira i onda eventualno otkloniš nedostatke (ako ih ima). A studio mijenjamo samo zato da vidimo kako će ispast snimat s nekim drugim (Mihael iz Peach Pita), to nas baš zanima... Plan je da slijedeće godine snimimo novi album i taj materijal izdamo na vinilu.

Planovi u skoroj budućnosti...

MZ: Snimanje dema, kratka sviračka stanka zbog Igorovih roditeljskih obaveza, a od veljače iduće godine krećemo sa svirkama okolo...

Puno hvala na odvojenom vremenu za ovaj interview, te vam u ime portala terapija.net želimo puno sreće!

MZ: Hvala i vidimo se na koncertima.

horvi // 10/11/2009

Share    

> interwju [last wanz]

cover: Intervju: Borna Kekić Milas.

Intervju: Borna Kekić Milas.

| 26/10/2019 | terapija |

>> opširnije


cover: Intervju: Gretta & Lili Gee

Intervju: Gretta & Lili Gee

| 26/09/2019 | promo guy |

>> opširnije


cover: Intervju: Damar & Castaway Souls

Intervju: Damar & Castaway Souls

| 25/09/2019 | promo guy |

>> opširnije


cover: Intervju: Frik iz kvarta & Zvonimir Varga

Intervju: Frik iz kvarta & Zvonimir Varga

| 24/09/2019 | promo guy |

>> opširnije


cover: GATUZO: Tak' nam i treba ak' se nećemo buniti

GATUZO: Tak' nam i treba ak' se nećemo buniti

| 12/04/2019 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*