home > koncert > Autumn Leaves Festival, 24.-26.11.2011. @ Orpheum, Graz (A)

kontakt | search |

Autumn Leaves Festival, 24.-26.11.2011. @ Orpheum, Graz (A)

Jesenski vjetar raznosi svakojako lišće, a već šest godina krajem studenog u Graz donese i Autumn Leaves Festival. Pokrenut od strane platoo.at, web platforme za kantautore (koja je u međuvremenu postala i label), ALF je festival na kojem se predstavljaju austrijski kantautori, te bandovi folk i indie glazbenog usmjerenja. Iako zamišljen kao potpora razvoju lokalne scene, redovno se u lineupu kao headliner pojavi i kakvo poznatije ime, kako ne bi sve ostalo u lokalnim okvirima, te bude zanimljivo i gostima iz susjednih zemalja. Festival je krenuo iz manjih klubova, a ove se godine preselio u najljepši koncertni prostor Graza, Orpheum, polivalentnu zgradu, koja je istu večer ugostila cabaret show u svojoj velikoj dvorani i kantautorski festival u manjoj dvorani koja prima 150-200 osoba. Orpheum Extra se pokazala sasvim prikladnim prostorom da primi zaljubljenike u ovaj, uvjetno rečeno, laganiji i intimniji muzički izričaj, istovremeno pružajući i intiman ugođaj i savršeni zvuk.
[ Tunng @ Autumn Leaves Festival, 24.-26.11.2011., Orpheum, Graz (A) ]

Tunng @ Autumn Leaves Festival, 24.-26.11.2011., Orpheum, Graz (A)   © Saša Huzjak

Čast da budu zvučniji headliner pripala je britanskom elektro-folk bandu Tunng, koji je i bio razlog što se terapijin tim zaputio prema Grazu. Kada je već uzfalilo indie folk nastupa u Zagrebu (uz iznimku Fleet foxes, koje sam čak uspio propustiti), ovo je bila idealna prilika za poslušati jedan takav band u blizini.

Podijeljen na tri dana i devet izvođača, cijeli festival se ipak pokazao neizvedivim pothvatom zbog poslovnih obaveza, pa ono što bih istaknuo iz programa prvog dana, u kojem su nastupila isključivo lokalna austrijska imena, su Francis International Airport. FIA su trenutno najbolji austrijski indie band, po mojem skromnom mišljenju, čiji sam nastup slučajno pogledao ljetos na Frequency festivalu i ostao zatečen viđenim. Naime, nisam mogao povjerovati da se radi o austrijskom bandu, a opis s last-fma ih zapravo najbolje opisuje: young Austrian quintet that plays that kind of indie-pop you would expect hearing in the side streets of Brooklyn. Nadam se vidjeti ih uskoro u Zagrebu, jer bi njihova glazba sigurno imala dobru prođu i kod nas.

Drugi dan bio je udarni, što se tiče nas s Terapije, te smo se pobrinuli stići na vrijeme u predvorje Orpheuma. Gužva nastala zbog dva eventa nas je zavarala, ali nakon što je kazališna se publika publika smjestila u velikoj dvorani, ostatak od kojih pedeset-šezdeset osoba, rasporedio se u maloj dvorani i koncerti su mogli početi.
[ Diver @ Autumn Leaves Festival, 24.-26.11.2011., Orpheum, Graz (A) ]

Diver @ Autumn Leaves Festival, 24.-26.11.2011., Orpheum, Graz (A)   © Saša Huzjak

Večer su otvorila trojica austrijskih mladića pod imenom Diver. Iako je ovaj trio savršeno izvodi svoje akustične folk melodije, tijekom njihovog nastupa cijelo vrijeme sam mislio što bi trebali učiniti kako bi se izdvojili iz mora sličnih akustičnih bandova, koji niču kao gljive.Ono što im definitivno nije trebalo su klavirske melodije "veće od života", kojima su u jednom trenutku počeli upotpunjavati svoj zvuk, jer su tada počeli zvučati kao nekakav Kings of convenience meets Coldplay hibrid. Kako je talent tek polovica uspjeha i nije dovoljan za potpuni doživljaj, samo će vrijeme i iskustvo pokazati hoće li se Diver uspjeti održati u ovim kantautorskim vodama. Za nestrpljive poput mene, odgovor se nalazio za šankom u čekanju sljedećeg nastupa.
[ Maria Doyle Kenedy @ Autumn Leaves Festival, 24.-26.11.2011., Orpheum, Graz (A) ]

Maria Doyle Kenedy @ Autumn Leaves Festival, 24.-26.11.2011., Orpheum, Graz (A)   © Saša Huzjak

O pravom načinu na koji opstati, Diver su mogli mnogo naučiti gledajući nastup sljedećih dvoje izvođača. Irska pjevačica i glumica Maria Doyle Kenedy nije mi do sada bila poznata, iako su joj u filmografiji poznati film The Commitments Alana Parkera (o osnivanju soul banda u Dublinu), te serije The Tudors i Dexter, ali kad se pojavila na stejdžu u pratnji svog supruga, gitarista Kiernana Kennedya, znao sam da nas čeka nešto posebno. Ono što nam se ukazalo jest godinama nakupljano iskustvo u kombinaciji s iznimnim glasovnim sposobnostima, kojima je ovaj duo, odjeven poput irskih travelera u prnje, marame i nakićen zlatnim nakitom, orobio srca i i zarobio uši svih prisutnih. Kao da se otvorila škrinja puna priča i tradicije, Marijin glas i Kiernanova gitara ispunili su prostor.
[ Maria Doyle Kenedy @ Autumn Leaves Festival, 24.-26.11.2011., Orpheum, Graz (A) ]

Maria Doyle Kenedy @ Autumn Leaves Festival, 24.-26.11.2011., Orpheum, Graz (A)   © Saša Huzjak

Stvarno impresivne vokalne sposobnosti Marie Doyle Kennedy ušutkale su sve pričalice u publici, a tradicionalne melodije i aranžmani folk i rock glazbe sedamdesetih, vratili su me u doba Vodenjaka. Simpatični i podsmješljivi tekstovi o opasnostima prerane udaje i koketiranja sa strancima odveli su još i dalje, čak u 19. stoljeće. Promatrajući Marijin i Kiernanov odnos na pozornici, vidio sam da odiše iskustvom dugogodišnjih partnera u ljubavi, muzici i mnogim sitnim grijesima, a lakoća kojom su to zajedništvo dijelili s nama, nalikovala je odigravanju obiteljskog reality showa ispunjenog zadivljujućom glazbom. Divno je kad ovako ništa ne znajući o izvođaču ostaneš doslovno pometen.
[ Tunng @ Autumn Leaves Festival, 24.-26.11.2011., Orpheum, Graz (A) ]

Tunng @ Autumn Leaves Festival, 24.-26.11.2011., Orpheum, Graz (A)   © Saša Huzjak

Još uvijek pod dojmom i s osmijehom od uha do uha, dočekao sam i Tunng. Prvo što sam primijetio je odsustvo Becky Jacobs, koja se na novom albumu prometnula u vodeći vokal uz Mike Lindsaya, pa sam se pobojao da ćemo ostati uskraćeni za pravi doživljaj banda. No Mike se pokazao kao izuzetno vješt i simpatičan frontmen, koji unosi dozu ludosti u cijeli nastup, a odsustvo ženskog vokala nije se primijetilo. Iako sanjivog, mirnog i prigušenog vokala, cijelim svojim bićem Mike odaje energijom nabijenu osobu, koja, pjevajući i svirajući akustičnu gitaru, samo što ne eksplodira u erupciji oduševljenja. Njegovo trčkaranje i skakanje u mjestu glazbom je pratio ostatak ekipe, pa se cjelokupni nastup pokazao i više nego dobrim podizačem raspoloženja i energije. Nastup od sat vremena većinom je činio materijal s novog albuma, a raspoloženje u pjesama kretalo se od sjetnih melodija s mračnim tekstovima o domaćicama koje pljačkaju banke iz ranije faze banda do uglavnom veselih melodija i putovanjima ispunjenih tekstova s novog albuma. Tunng su od samog početka unijeli živost i ples (ili barem cupkanje) u publiku, a iako u osnovi mirniji eksperimentalni folk, uživo su vrlo rockerski nastrojeni, a njihovo je uživanje na stejdžu zarazno. Vidi se da svi guštaju u uživljavanju u teatralno sviranje popraćeno raznolikom scenskom ikonografijom. Tako se Mike za potrebe sola u instrumentalu By dusk they were in the city savršeno transformirao u hard i heavy gitarista tipa Eddie Van Halen, a predblagdansko raspoloženje dočarala je jedna kapica djeda mraza koja je selila s glave na glavu.
[ Tunng @ Autumn Leaves Festival, 24.-26.11.2011., Orpheum, Graz (A) ]

Tunng @ Autumn Leaves Festival, 24.-26.11.2011., Orpheum, Graz (A)   © Saša Huzjak

Za karakterističan, elektronikom i popratnim šuškanjem obogaćen, zvuk Tunng brinula su dvojica članova - jedan za laptopom i sekvencerom zvuka, a drugi za klavijaturama okružen hrpom šuškalica, zveckalica, zvonaca i defova. Bio je čisti užitak gledati ovog potonjeg kako jednom rukom svira klavijature, drugom udara def i zvonca, dok nožnim prstima jedne noge prelazi po obješenim ključevima i drvenim šuškalicama, a drugom nogom gazi pedale. Posebno impresivnima su se pokazale izvedbe instrumentala, koje su se pretvarale u urenbesnu rasturačinu ispunjenu pumpajućom elektronikom i heavy rifovima, kad je cijeli band bio većinom u zraku skačući i divljajući. Jedan od savršeno uvježbanih momenata jest ostajanje cijelog banda u položaju zamrznutog kadra u sred pjesama, kada u prvi plan dolaze nasnimljeni sampleovi. Sat vremena je prebrzo prošlo, a Tunng su nas na kraju pozvali u pomoć pri zbornom pjevanju "nananana" iz njihovog najvećeg hita, Bullets. Single Woodcat, s drugog albuma, izveden na bisu, donio je i stih koji smo tu večer proživjeli i mi i band: "And we all had a lovely time, and we all had a lovely time". Ovaj totalno razigran živi band bio bi vrijedan dodatak svakom ljetnom festivalu, pa se nadam će ga Terraneo ili Inmusic dovući nagodinu i u Hrvatsku.
[ Aber das Leben lebt @ Autumn Leaves Festival, 24.-26.11.2011., Orpheum, Graz (A) ]

Aber das Leben lebt @ Autumn Leaves Festival, 24.-26.11.2011., Orpheum, Graz (A)   © Saša Huzjak

Posljednja večer festivala, odnosno naša druga, donijela je ponešto drugačiji ugođaj. Prvi su nastupili austrijski Aber das Leben lebt, koji kao da su ispali iz nekakvog vremeplova. Band je djelovao kao da svira na dvadesetogodišnjici mature vlastitog razreda, generacija '87. Kad počneš promatrati rasvjetna tijela na stropu, što mi se u jednom trenutku dogodilo, to definitivno nije pokazatelj dobrog giga. U njihovoj glazbi prepunoj referenci na Talk talk, The Go-betweens, Psychedelic furs, Echo and the Bunnymen, New Order i Joy Division, nedostajalo je života, a sve je dodatno zagorčio poprilično anemičan cover Just can't get enough Depeche Modea. Vrlo loša verzija maturalne zabave iz filma Grosse point Blank.
[ Der Nino aus Wien @ Autumn Leaves Festival, 24.-26.11.2011., Orpheum, Graz (A) ]

Der Nino aus Wien @ Autumn Leaves Festival, 24.-26.11.2011., Orpheum, Graz (A)   © Saša Huzjak

I sljedeći band bio je austrijski, no ovaj se nije trudio pjevati na engleskom i zbog toga je privukao najveći broj publike u ova dva dana. Der Nino aus Wien ime je pomalo autističnog lika, kojem ne bi dali pet kuna na cesti, ali iza čije se neugledne pojave i držanja krije duhoviti pjesnik i pisac, koji je prilično zabavio publiku svojim stihovima, što sam zbog premalog poznavanja njemačkog mogao samo zaključiti iz smijeha okupljenih. Nažalost, sama glazba kojom su stihovi praćeni, s utjecajima Beatlesa, power popa i Ramonesa, pa i novijih bandova kaoThe Babyshambles, nije mi bila pretjerano poticajna da bih poslušao nastup do kraja, pa su foaje i šank bili bolji izbor od zadržavanja u dvorani.
[ L/O/N/G @ Autumn Leaves Festival, 24.-26.11.2011., Orpheum, Graz (A) ]

L/O/N/G @ Autumn Leaves Festival, 24.-26.11.2011., Orpheum, Graz (A)   © Saša Huzjak

Zatvaranje festivala dopalo je starom zagrebačkom znancu Chrisu Eckmanu i još jednom od mnoštva njegovih projekata. Ovog puta Chris se udružio s austrijskim glazbenikom Rupertom Hubertom u duetu nazvanom L/O/N/G i isporučio miks rock americane i elektronike. Iako je Chris cijenjen kao autor kvalitetne i mračne americane (posebno u The Walkabouts), nikad nisam bio posebno oduševljen ičime što je radio, pa tako ni ovaj nastup osim generalne ugode, nije mi donio neku veću katarzu. Nastup je povremeno poprimao pričalačku (storyteller) kvalitetu, a akustična gitara, klavir, par laptopa i sugestivni vokal ispunili su večer teškim letargičnim zvucima, koji su me potakli da se spustim na pod i meditiram zatvorenih očiju. Umirujuću atmosferu povremeno bi poremetila potmula i prijeteća ritam mašina, s električnom gitarom koja nosi u daljinu i na trenutke glazba je poprimala oblik zmije koja guta vlastitit rep, da bi se malo zatim opet ispružila u nekom mističnom putovanju. Uh, žešći trip.
[ L/O/N/G @ Autumn Leaves Festival, 24.-26.11.2011., Orpheum, Graz (A) ]

L/O/N/G @ Autumn Leaves Festival, 24.-26.11.2011., Orpheum, Graz (A)   © Saša Huzjak

Apsolutna tišina u publici i pažnja kojom su pratili nastup, zadržala se i između pjesama, pa je čak i Chrisu postalo malo neugodno, jer unatoč udivljenju izvedbom, nije došlo do uspostave bližeg odnosa s publikom. Rupert Hubert svojom germanskom suzdržanošću i profesionalnom distanciranošću, s kojom je pristupao muziciranju, sigurno nije bio od pomoći pri komunikaciji, ali u ovom projektu to mu sigurno i nije uloga. Bit će da smo svi skupa otplovili nekim svojim misaonim putovima inspiriranim melankolijom glazbe, pa se feedback iskazao na taj pomalo distancirani način. Vokalno-klavirska folk izvedba Anarchy in the UK na bisu, osim kurioziteta, nije pridonijela prisnijem ugođaju i poslužila je brzom završetku kratkog seta, te ispraćanju u hladnu maglovitu noć.

bir // 01/12/2011

> vidi sve fotke // see all photos

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije


> chek us aut!
> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*