Ovaj zagrebački trojac koji u nekoliko različitih postava djeluje još od 1990. sa večerašnjom poduljom set listom od nekih 20-ak autorskih pjesama nadebelo je podsjetio na vrijeme ranih 80-ih, doba jugoslavenskog novog vala kada su mnoge opcije bile moguće i za tehnički opskurnije bendove.

Pred sasvim pristojno ispunjenim auditorijem kojeg su uglavnom činili dugogodišnji prijatelji, poznanici i članovi obitelji, Zoran Kamčev - Kamčo (vokal, gitara), Miroslav Bjelajac (bas, prateći vokal) i Damir Šumak - Švic (bubnjevi, prateći vokal) otprašili su posve simpatičan koncert s kojim se naziru neki prilično veliki potencijali benda. Kroz paletu starih kompozicija sa prvog demo albuma iz 2005., te nekih desetak novih koje će se naći na novom albumu (navodno će biti objavljen za neku etiketu koju još uvijek traže), pokazali su da im najbolji dani u karijeri tek predstoje. Iznenadili su sa nekim vrlo žestokim kompozicijama koje su dosezale karakteristike punka i new-wavea, te nekim, kako što im i ime kazuje, turobnijim i mračnijim, čiji se korijeni nalaze u bluesu i alternativnom rocku. Posebnost nastupa činila je iznimno žestoka obrada "Guns of Brixton" The Clash nazvana "Podzemlje", te još nekolicina njih, uglavnom novijih, u kojima je Kamčo stisnuo distorziju i nafilao mnoštvo lijepih riffova i još boljih melodičnih i uhu ugodnih solaža. Karakteristika basiste Miroslava je da tom momčini osmijeh nije silazio s lica punih sat i pol vremena, a bubnjara Švica da je u ekstazama ritmova pravio takve grimase koje bi i lutkari Muppet Showa rado iskoristili za neke skečeve i gegove.

Veliki potencijal benda su snažne i iskrene pjesme, lirski poprilično jednostavne, ali vrlo direktne, himnične i generacijski usmjerene, pa nije nikakvo čudo što su neke od njih prisutni zdušno pjevušili zajedno sa vrlo hrapavim i dubokim Kamčovim vokalom. A kulminirale su u izvedbi laganice "Sretna nova", njihovim potencijalnim hitom koji bi mogao uz dobru distribuciju i marketing postati miljenicom radio valova i širokog auditorija. Ono što mi se recimo nije svidjelo, to su bile veselije i zabavnije pjesme jer su mahom vrlo jednostavne, striktno komercijalno orijentirane i odsvirane su bez distorzije, a nalikuju otprilike na onu fazu Jure Stublića i Filma iz vremena "Sjećam se prvog poljupca" ili na ono što radi Dino Šaran sa Letu Štuke. No, kako ja nemam nos za komercijalne pjesme, ova moja opaska je čisto subjektivno mišljenje. Pred sam kraj odsvirali su još jedan iznimno žestok komad, naslovnu pjesmu novog albuma (e sad, nisam upamtio da li će se zvati "Zavist" ili "Razlog za šutnju"), a stvarčina je prava bombetina od eksplozije koja bi također mogla razvaliti kao ultimativna rock himna. Jedna od specifičnih stvari po kojoj bend treba pamititi je Kamčov raritetni duboki grleni vokal koji najbolje dolazi do izražaja u energičnim pjesmama, ali stekao sam dojam da ga večeras nekako nije forsirao, no kada ga zaori, smrzne se i sam gothic godfather Peter Murphy. Bend ima nekolicinu zaista zanimljivih elemenata koje bi još trebao malčice doraditi, primjerice Miroslavov melodičan drajverski bas obojiti s ponekom distorzijom ili efektima kada Kamčo svira mekani 'gain' šlih, pozabaviti se sa scenskim nastupom, komunikacijom s publikom, a i nekim posebnijim imageom. Jer kada primjerice čujete ovako dubok vokal, u najmanju ruku očekujete nekog darkera u crnom nakinđurenog tetovažama, zakovicama, lancima i blještavim šljokicama, a ne starog momka sa cvikerima koji izgleda poput našeg kolege novinara i rock kritičara Hadže.

Album se može očekivati, kako kažu ovi stari prekaljeni momci, najkasnije do početka ljetne sezone i europskog nogometnog prvenstva u Poljskoj i Ukrajini.

horvi // 03/03/2012