Lijepo vrijeme koje je najavljivalo proljeće i ugodno predvečerje da se odbace zimske jakne i navuće lakša odjeća bili su pravi blagoslov da se zaputi u Tvornicu pred kojom je bilo oko 21h tek šačica ljudi. Kako nisam nikada idealan prognozer, stekao sam dojam da će večeras veliki pogon Tvornice biti preveliki zalogaj za Goribor, ali sam se potpuno prevario. Klub je bio krcat, a koliko stane u njega, iskreno rečeno, nemam pojma. Sigurno više od jedne, a manje od tri tisuće ljudi. Ulazilo se na oba ulaza, svi šankovi su bili otvoreni, a doći na red za cugu je bila prava gnjavaža. Pokušao sam se nakratko dočepati prvih redova ispred pozornice kako bi okinuo par fotosa za privatnu kolekciju, no vrlo brzo sam odustao i smjestio se na tribine.

Goribor su startali sa svirkom točno u 22.00h i prašili puna dva sata! U klasičnoj postavi (gitara, bas, vokal, laptop, bubnjevi), isporučili su čak 12 pjesama sa novog albuma uz tek samo 4 starije koje je publika čekala gotovo kao izlazak iz ove proklete recesije i krize... U principu, veliki dio izvedenih novih brojeva su umjerenih i slow-down tempova s mnogo blueserskog naboja u gitarskim interakcijama, a njihova snaga su minimalistički direktni tekstovi i psihotično-psihodelična atmosfera koja se valjala od uvodne, posve lagane "Kiša", preko "Moje misli", "Ti i ja više nismo ovde", "Ljubavi moja", "Sve ispočetka", "Uzimam"... Prvu 'staru' kompoziciju izveli su "Ko sam" gdje su gitare bile malčice žešće, a u prvom dijelu koncerta pojavio se i hit "Sjajne niti" koji je do tada ostvario najbolji prijem kod publike. No, to je bila tek uvertira za ultimativnu elegiju "Bez" koja je kao i na lanjskom T-Mobile InMusicu izvedena u kompleksnoj progressive verziji sa iznimno brzim i žestokim središnjim tempom koji se u završnom dijelu aranžmana posve pretvori u lagani ambijentalni finiš. Od novih plesnijih i bržih kompozicija izveli su još riffoidnu bluesersku "Niko nije kriv" sa puno elektronskih beatova, zatim "Preko brda, preko mora" i za kraj minimalistički nafilanu "Uzalud se budiš". Prvi bis je podario nezaobilazni "St. blues", na drugom su opičili dvije nove skladbe od kojih je jedna bila instrumental, a druga "Prati, ćuti, sam sa sobom i sa njima" u kojoj se St jedini puta uhvatio bas gitare i s ekipom odrfrljio fantastičan krešendo. Možda su malčice smorili sa previše laganih kompozicija, ali publika je nesumnjivo uživala u svemu prezentiranome. Spram onog prljavo odvaljenog garažnog i rockerski nabijenog nastupa na InMusicu, ovo je bila vrlo disciplinirana, čak i premirna koncertna seansa sa pomno izabranim repertoarom kako bi se novi album što obimnije promovirao, a Goribor su je odradili maksimalno profesionalno i više nego fer korektno imajući na umu da su večeras ostvarili, što se tiče klupskih svirki u Zagrebu, kako mi se čini, ubjedljivo najveću posjetu. Idući puta Tvornica će im možda biti premalena kada album potpuno zaživi kod slušatelja, te možda ćemo ih gledati u Domu sportova jer su se nesumnjivo pretvorili u veliki bend koji ovdje u Zagrebu više ne može zadovoljiti kriterije malih i manjih klubova po kojima su ranije nastupali.

horvi // 17/03/2012

> vidi sve fotke // see all photos