U najavi, Sic Alps, garage rockeri iz San Francisca zvuče odlično, što je i jedan od razloga zbog kojih sam odlučio posjestiti Mali Pogon te večeri. Također u najavi je, kao reprezentativna pjesma koja bi trebala navući ljude na koncert, stavljena "The First White Man to Touch California Soil". Pjesma počinje s laganom mikrofonijom da bi kasnije prerasla u odličan prljavi rock and roll koji su svojevremeno prašili rani The Black Keys. Lijepo, rekoh, ide se na koncert! A i zadnje vrijeme zaredalo se koncerata koji se i nisu mogli okarakterizirati kao buka, znoj, pivo i rock and roll. Evo prilike! U Tvornici je te večeri osim par koncertnih posvuduša (uključujući mene i kolegu s Terapije) i već dobro poznata lica, drage nam i mile, hipsterske scene, bio relativno malen broj ljudi, mahom starije dobi (ok, tridesetak gore/dole su mi još uvijek ljudi starije dobi...hehe!), koji su očito fanovi benda. To se kasnije ispostavilo točnim, jer su oni jedini veselo đuskali i pjevušili riječi. Čekalo se da Barcelona doživi svoj fijasko, pa da se konačno može početi s koncertom. Pojavljivanje Mike Donovana i ostatka ekipe na stageu poprilično je mlako dočekano, a i oni su poprilično mlako počeli sa svirkom. Mislio sam da je to zagrijavanje ili trema zbog mlakog prijema publike. Ne! Cijeli koncert je, osim par iznenađenja i ispada, prošao mlako poput one tople bljuzge koju prodaju pod nazivom pivo. Pompozno najavljeni, Sic Alps nisu uopće opravdali očekivanja. Osim par izuzetaka, u koje ubrajam i već spomenutu "The First White Man to Touch California Soil", ostale pjesme su im polovične i nedorađene, a nedostatak rješenja uglavnom kompenziraju isforsiranom bukom, kao u završnoj stvari, nakon koje samo se kolega i ja pogledavalo u stilu - koji kurac?! Čak i ovako kratak koncert od jedva nekih sat vremena, uspio je pasti u monotoniju i dosadu. Kada bi me kojim nabrijanim rifom ili rješenjem uspjeli dići iz letargičnog stanja (kada će ova agonija proći!) brzo su se vraćali na sigurne staze monotonije. Njihov garage rock jedostavno je jednoličan, dosadan, a iskreno i neinspirativan. Iako su stalno napominjali kako im je drago što su ponovo, nakon četri godine, u Zagrebu, mlaki ispraćaj i hladno nepozivanje na bis od strane publike, sumnjam da će ih ponovo dovući do Zagreba.

Hipsteri, slobodno si zadržite ovaj bend!

vedran ž. // 26/04/2012

> vidi sve fotke // see all photos