Gallon Drunk su se sedam mjeseci nakon svog prvog posjeta Zagrebu vratili na mjesto zločina, u KSET. Kao što su tada i obećali. A oni očito drže do obećanja. Iako u međuvremenu nisu objavili nikakav novi materijal (niti nabavili novi merch) Gallon Drunk su ipak odličan bend koji ima dovoljno kvalitetnog materijala da svira (bar) dva puta godišnje na istom mjestu, napravi odličan koncert i nikome ne dosadi. Iz tog razloga i ovoga puta je u KSET-u bilo genijalno! Prvi put je bilo bolje samo zato što prije Gallon Drunk nismo morali pretrpjeti dosadu zvanu Sic Alps. Sic Alps su se u kombinaciji s Gallon Drunk našli, pa sad bih mogla reći i nes(p)retnim spletom okolnosti, jer njihov slobodni termin za Zagreb se poklopio sa već zakazanim terminom Gallon Drunk, pa su ih organizatori spojili. To je mogla biti super stvar da Sic Alps na kraju nisu ispali poprilično dosadan i naporan dvojac koji se izmjenjivao na gitari i bubnjevima. Na početku su čak bili zabavni i simpatični, ali njihovi lo-fi noise pjesmuljci bez glave i repa vrlo brzo dosade i počnu se pretapati u jedno jaaaaaako dugačko tandrkanje. U publici je bilo nekoliko poklonika benda, ali većina posjetitelja nije ostala oduševljena, što se lijepo čulo u mlakim aplauzima, koji su prema kraju koncerta postajali sve tiši i razvodnjeniji. Kada se nakon puno predugog seta učinilo da su Sic Alps konačno završili, i kad je utihnuo jedva čujni pljesak, a DJ pustio muziku, eto Sic Alps natrag! O ne. Zapravo nisu ni bili otišli već su ostali na pozornici, a mi smo, u želji da konačno završe, njihovo prespajanje pedala protumačili kao spremanje opreme. Ali avaj, Sic Alps su imali još jednog asa u rukavu. Na opće (neugodno) iznenađenje nas i DJ-a, koji se očito isto ponadao da su gotovi, počeli su proizvoditi paklensku buku razno raznim škripanjima, mikrofonijama i sličnim sranjima. Tu su mi se već stvarno popeli na vrh glave. Kad su konačno završili i pospremili svoje instrumente u separe, koji inače služi kao backstage, mislim da je većina ljudi u KSET-u odahnula. A i moje raspoloženje se popravilo jer su se na pozornici konačno pojavili Gallon Drunk. Nakon prvog ovogodišnjeg koncerta Gallon Drunk, koji me totalno pomeo koliko je dobar bio, ovaj sam čekala još nestrpljivije. Ipak sam znala što me čeka. James Johnston i škvadra su se još jednom popeli na ksetovsku pozornicu i još jednom prodrmali i oznojili sve prisutne. Počeli su kao i zadnji put, s ''The Rotten Mile'', a u nastavku su prošarali cijelim opusom, s naglaskom na posljednji album. Jamesa je bilo po cijeloj pozornici. Čas na sredini pozornice urliče u mikrofon i bjesomučno svira gitaru ili usnu harmoniku, čas mlati po klavijaturama, da bi u djeliću sekunde već visio s ruba pozornice dok se prvi redovi izmiču gitari koja je opasno lamatala oko njihovih glava i razmiču pive pod Jamesovim nogama. U svom tom skakanju temperatura se dizala do usijanja pa je James nekoliko puta zamolio da se smanje reflektori jer mu je prevruće. Uz Jamesa Johnstona osoba koja je privlačila najviše pažnje na pozornici je svakako bio Terry Edwards čiji saksofon daje onaj 'special touch' zvuku Gallon Drunk. Iako uvijek vrlo cool, ozbiljan i samozatajan na pozornici, nakon koncerta se pokazao kao vrlo susretljiva, pričljiva, duhovita i nadasve ugodna osoba. Isto vrijedi i za Jamesa Johnstona. Terry Edwards je u svojoj karijeri surađivao sa mnogo glazbenika, od PJ Harvey i Nicka Cavea do Tindesticksa i Lydije Lunch, a upravo s dvoje potonjih uskoro ide na turneje koje će mu popuniti raspored sve do travnja iduće godine. James će se u međuvremenu pridružiti kultnom njemačkom bendu Faust. Nakon sat vremena svirke Gallon Drunk su završili i pokušali malo odmoriti u separeu, ali to im baš i nije uspjelo jer su Sic Alps zauzeli svaki raspoloživi kutak separea svojom opremom. Publika im ionako nije dala da se odmaraju jer smo ih svi zvali natrag, pa su se nakon par trenutaka predaha vratili na pozornicu. Iz publike je tada doletio uzvik ''Give Me Back What's Mine'' što je Terry Edwards iskomentirao sa ''Oh, we have a request! OK!'' a bend je odmah započeo sa traženom pjesmom uz komentar da će možda malo sfušati sredinu. Nisu, naravno. Nakon koncerta sam saznala da moju želju bome ne bi odsvirali jer nisu baš sigurni da bi to znali. Kaj se može. Možda mi nisu potrefili sve omiljene, ali set lista stvarno nije bila za požaliti se. Gallon Drunk su još jednom u potpunosti rasturili KSET i okolicu i pokazali mlađahnim kolegama iz Amerike kako se radi dobar i uzbudljiv koncert. Iako postoje već 18 godina još uvijek nisu posustali. Zvuče bolje nego ikad, a posljednji album ''The Rotten Mile'' im je među najboljima u karijeri. Mnogobrojne suradnje kojima se u slobodno vrijeme bave članovi benda samo obogaćuju njihov zvuk. Jedino što nam je sad preostalo jest čekati novi album i nadati se da će nam Gallon Drunk i sljedeće godine doći u posjet, barem jedanput.

ana // 07/11/2008

> vidi sve fotke // see all photos