Nedavno mi se basista jednog domaćeg dub benda pohvalio kako su svirali kao "hedlajneri" nekog dub festivala pred 1500 ljudi u nekom francuskom selu. Zašto to nitko ne zna u HR?

The Orange Strips su dosad svirali u Pragu, Bratislavi, Budimpešti, Veroni, Cardiffu... Nek dignu ruke svi koji su znali za to?!

Kako se može onda dogoditi da takvim bendovima dolazi dvoznamenkasti broj ljudi na njihove koncerte u Zagrebu!? No, nismo tu da se čudimo po koznakojiput, nego da to promijenimo. Jer, iako su te večeri bili Japandroids u novostaro otvorenom Purgeraju, pa su se mnogi tamo otišli prešetavat da budu viđeni, iako "će The Orange Strips opet doći", trebalo bi malo snažnije "podržati scenu".

Kako ova labinska šestorka već dugo "kuha" drugi album, ovo je bila prilika da se prije objave istog, čuju neke pjesme koje će se naći na njemu, uz, naravno, stare hitove s albuma "Follow LP" iz "davne" 2008. U nekih sat vremena odsvirali su skoro cijeli taj prvijenac. Nažalost nisu odsvirali meni dragu Northern Lights, ali tu su bile Loell Duinn koja svojom slojevitom strukturom odlično sjeda na početku koncerta, Phone Cardiff i Song Without a Hero kao zagrijavanje za kraj, te Gino Stavros, The Fire i zasad nenadjebiva Kissed a Girl (It Wasn't You), na kojoj se čak malo u publika ubacila. Sramežljivo, no dovoljno da nabaci smješak na lica muzičara. Tijekom koncerta činilo se kako im te stare pjesme puno više leže i nekako su ih zdušnije svirali nego onih nekoliko novih. A i te nove, pitanje je koliko su nove, s obzirom da neke od njih sviraju uživo već godinama, kao što su In the Lake ili Suffocate in Love. Ostale nove pjesme, koje čini mi se još nisu došle do mojih ušiju, činile su se dosta čvršće nego stariji komadi, pa čekam studijske snimke istih da vidimo kako će to zvučati. Sve u svemu, još jedan očekivano dobar koncert The Orange Stripsa.

pedja // 11/09/2012

> vidi sve fotke // see all photos