Nema bolje kombinacije od žednog uha koje se svojom hranom hrani zahvaljujući Calexicu.
Calexico @ Pauk, Zagreb, 27/11/2012 © Saša Huzjak
Još malo i bliži se kraj ovosezonskim žednouhim koncertima. No pred sam kraj, tu su se našla neka veoma zvučna imena poput
Dirty Three,
Why?,
Lambchop ili
Marka Lanegana.
Mogu reći da sam priče i dojmove sa koncerata, koje sam slušao zadnjih tjedana od poznanika i prijatelja, uglavnom bila povezana upravo s tim žednouhim koncertima, a većina njih nestrpljivo je čekala i ovaj nastup.
Calexico @ Pauk, Zagreb, 27/11/2012 © Saša Huzjak
Iako prvotno najavljen za Tvornicu, koncert je prebačen u pomalo zaboravljenu dvoranu Pauk. Skupili smo se iz nekoliko dijelova lijepe naše i u utorak krenuli put Save. No da ne davim s pričama koje su se dešavale prije i poslje koncerta, spomenut ću samo jednu i to ne baš pohvalnu po mene. Unatoč tome što smo pred dvoranu došli na vrijeme kako bi pogledali Blind Pilot, u tom naumu nismo uspjeli. Sad zbilja ni sam ne znam kako se to uspjelo desiti. Valjda nas je zavarala ogromna količina ljudi koja je cirkulirala vani, a dodatno valjda to da se iz dvorane nije čulo ništa što bi zvučalo kao svirka. Bilo kako bilo, uskoro primam sms u kojem piše kako je predgrupa već završila. Blind Pilot smo propustili, no ubrzo smo se nalazili u krcatoj dvorani. Calexico ovdje ima nesumnjivo velik broj poklonika, prvo je što nam je palo na pamet. Kako ih je stilski, osim u široki spektar americana zvuka, gotovo nemoguće svrstati, i publika koja ih je došla pozdraviti bila je veoma šarena. Pozitivan muving i sveopće zadovljstvo na prisutnim licima bilo je gotovo zarazno i prije no što smo se uspjeli probiti bliže pozornici, bend izlazi na pozornicu.
Calexico @ Pauk, Zagreb, 27/11/2012 © Saša Huzjak
Nastup su otvorili istom pjesmom Epic koja otvara i zadnji album Algiers. Iako pomalo drugačijeg zvuka od ostalih, taj album sadrži i one elemente koji su kod Calexica toliko prepoznatljivi i posebni. Nastavljaju u mariachi stilu sa 'All across the wire' i s njom kao da su nas pogodili u sridu jer podiglo se puno ruku u zrak.
Jedna od glavnih karakteristika glazbe Calexica leži upravo u emocijama. Ako se izuzme onaj dio kad se ne sluša pjesma, već su ruke u zraku samo radi truba, atmosfere i alkohola, dolazi se do srži njihove glazbe koja leži upravo u njima. Onim istim koje nas uspiju rastužiti gotovo do bola, ali i onima od kojih se oči zacakle od zadovoljstva. Stoga uopće ne čudi ovolika brojnost publike jer oni koji općenito vole glazbu, vrlo vjerojatno vole i Calexico.
Calexico @ Pauk, Zagreb, 27/11/2012 © Saša Huzjak
Novi album predstavili su gotovo kompletan, a publika ga je prihvatila objeručke. Slušajući Algier u nazad dva mjeseca, ali u proširenom ''deluxe'' izdanju, pojavili su mi se i neki favoriti. Prvenstveno zbog toga jer proširena verzija albuma sadrži, za njih specifične, live snimke novih pjesama za koje sam jedva čekao da ih čujem u živo.
Makar je prošlo već preko sat vremena nastupa, nije izgledalo da će ubrzo prestati. No uz šaranje po opusu, lagano su se približili i vremenu za prvi bis koji su počeli toliko brzo da se gotovo nisu svi ni pokupili sa pozornice.
Calexico @ Pauk, Zagreb, 27/11/2012 © Saša Huzjak
Publika je tokom nekih pjesama pljeskanjem držala ritam gotovo do kraja no mjesta za ples u onoj gužvi nije bilo. Drugi bis koji sudeći po set listi nisu imali u planu također su odsvirali, jer bili su gotovo primorani odraditi ga samo da bi nam se zahvalili za pažnju koju smo im s guštom poklonili.
Calexico @ Pauk, Zagreb, 27/11/2012 © Saša Huzjak
Za takvu atmosferu nikog od članova benda ne bih htio posebno isticati jer su za odličan ugođaj bili zaslužni svi oni koji su se te večeri našli u Pauku. I na kraju, zadovoljstvo prisutnih nakon svirke odavalo je to da su uživali viđenom nastupu, a kad su u pitanju Calexico, kako i ne bi. Samo da do idućeg susreta ne trebamo čekati još šest godina i sve će biti ok.
Calexico @ Pauk, Zagreb, 27/11/2012 © Saša Huzjak
mario m. // 30/11/2012
> vidi sve fotke // see all photos