COJONESi su, konačno, tri godine nakon prvijenca "Sunrise" objavili i drugi album. Odlučili su ga prezentirati publici u petak 07.12. Te večeri su osim njih po zagrebačkim klubovima uglavnom vladali "domaći" bendovi, no svi odreda istrošeni, na zalazu karijere ili u pokušaju revitalizacije nekad blistave karijere. No, kako to obično biva kod nas, šanse se daju takvima, a mlade bendove u naponu snage zanemaruje se. Srećom te sam se večeri zajebunio. Barem što se tiče publike. Jer obožavatelji COJONESa su skoro prepunili KSET, pa me to ipak razveselilo.

Četvorka "mudonja" čekala je zapeta ko kokot na vinčesterki, a negdje oko pol23 započeli su svoju prezentaciju. Have To Run i Color prve dvije na albumu su i otvorile (K)set. Dalje mi je crko mobitel, al pretpostavljam da su odsvirali sve pjesme s novog albuma po redu, jer im je Indika, moćna rolajuća hard rockerija, bila zadnja koju su odsvirali u tom dijelu. I danas mi se cijeli dan vrti ta pjesma po glavi.

Što reći o svirki. Ko nije bio nek mu je žao. Nekad je bio grunge. Danas je stoner. Nekad su bile karirane košulje. Danas može i bijela košulja. Moćan zvuk, rif na rif s jako malo pimplanja po gitarama. Vokal čvrst i zadivljujuć. I basista se okušao u jednoj pjesmi na vodećem vokalu. Do tad je uspješno obavljao bek vokale. Moćno također. Sve je štimalo. Skoro pa savršeno. A publika je to znala nagraditi. Pljeskanjem i uzvicima oduševljenja. Da li se to stvarno može dogoditi domaćem bendu?

Iz pjesme u pjesmu dečki su kopali sve dublje i dublje. Okušali su se i u polaganijim pjesmama, al publika im nije dala. Nisu se čuli, pa nije imalo smisla. Šteta, jer i tu vladaju terenom.

Nakon, oficijelnog dijela, krenuli su sa starim "uspješnicama", malo se opustili i tu dokazali da su od krvi i mesa. Krenuli su problemi tehničke prirode, krčanje u mikrofonu, krivi počeci i prerani završeci, al tko bi im to zamjerio. Samo nek dobro sviraju!

Inače, album su objavili u svojoj nakladi, i to na vinilu, ručno obavili omote, a zašto domaći diskografi ne trzaju na ovaj bend to je samo njima jasno, a i vrsnim domaći kritičarima koji su umjesto u KSET čuti budućnost, otišli čuti avete prošlosti u Tvornicu i Boćarski dom, pa nek im bude na dušu!

pedja // 09/12/2012