Sudeći po rasprodanosti, ugužvanosti publike, čini se da je Rambov koncert u Sax-u, održan prošli četvrtak, uspješno prošao. Sad, reći da mu je to bio najbolji koncert u Zagrebu ikad bilo bi kretensko pretjerivanje. Ali nije bilo ni loše, naprotiv.

Rambov Mutant Dance Quartet je za potrebe ove svirke bio reduciran na duo bubanj-bas, uz Ramba na gitari, vokalima, i dizanju atmosfere kroz "ramboistične" priče (koji Balašević sa otrcanim panonskim baljezganjima, koji Čorba sa prostačkim vicevima, Rambo je jedini pravi car u tom aspektu). Svirka skoro pa garažno intonirana, bilo je neobično čuti te narativne eskapade u ogoljenom aranžmanu, što se pokušalo nadoknaditi s dosta sviračke pirotehnike.

Na momente je to tom trio čudnovato- kljunaških kabaljerosa pošlo za rukom, na momente je nedostajao onaj aspekt mutiranog, černobilskog jazza koji prošireni sustav može pružiti, i koji stvara onu nepogrešivo rambovsku nijansu čudnosti. Ali, u globalu, negdje na "Čobane, vrati se", moglo bi se reći da je definitivno prevladala euforija. Duh takvih društvenih pojave britko je opisan u kompoziciji "Rambovo Normalno kolo"

ja se osjećam normalno

ja se osjećam normalno

ja se osjećam potpuno normalno

jedino kad se otkačim totalno.

otkači sa mnom do potpune normalnosti. . .

i.r. // 06/02/2013