19 godina me nije bilo na Križankama pa sam već skoro zaboravio kako je to savršen prostor za koncerte. Tada je svirao Nick Cave sa svojim Bad Seedsima u najboljoj postavi i na svojoj ponajboljoj turneji "Henry's Dream". Nikad neću zaboraviti kako smo preskakali zidine "Križankah" i kako smo stopirali do Ljubljane i natrag. I nikad neću zaboraviti početak koncerta sa "Mercy Seat" i osječaj da je baš to ono najbolje što sam ikada (do tada) vidio i čuo u životu.
Skoro dva desteljeća kasnije sam ipak došao svojim vozilom u poluposlovnom aranžmanu i ušao na poseban ulaz za akreditirane novinare. The Times they are a changin' ...
Križanke su bile te večeri ispunjene do posljednjeg mjesta već dobrih sat i pol prije početka koncerta jer je koncert bio prvotno najavljen za 20 h a i na ulaznicama je tako pisalo. Organizator je kasnije objavio da je početak u 21 h ali prekasno. Gledalište je bilo ispunjeno i svi smo u velikom išćekivanju promatrali efektnu i jednostavnu scenografiju sa noćnim lapicama i teškim zavjesama i tako proveli preko sat vremena, uz zvukove Maria Lanze, do izlaska 7-članog COPPER BOTTOM BANDA i nešto nakon njih, uz velike ovacije, i HUGH LAURIE-a. "Dr. House" nije šepao i došao na stage bez štapa pozdravljajući publiku i sjedajući za svoj klavir kad je band već dobrano zarolao "Icko Icko". Mardi Gras je počeo. Red bluesa, red gospela, red jazza, folka i puuuno britanskog humora izmedju pjesama. Čudna kombinacija ali funkcionira. Na Hugh-u se vidi da uživa u ovom dijelu svoje karijere i da je totalno "unutra" što se tiče američke pjesmarice iz prve polovice 20-tog stoljeća. Zanimljiv je podatak da je "najnovija" pjesma koju Hugh Laurie & Copper Bottom Band izvode na koncertima "Wild Honey" od Mac Rebenaca poznatijeg kao Dr. John. Našlo se tako tu pjesama i od Leadbelly-a, Big Mame Thornton, Ray Charlesa, Nine Simone pa čak i Louis Armstronga. Hugh Laurie je jedna od "najcool" osoba koje sam vidio na stageu ali i on je nekoliko puta bio vidljivo ganut izvedbama pratećih pjevačica (posebice Gabi Moreno) i svojih muzičara, pa je nerijetko ustajao s klavira i aplaudirao im. Vrhunac vokalne i instrumentalne izvedbe bila je obrada "i wish I knew how it would to be free" nezaboravne Nine Simone koja je je na noge podigla i prve redove sa sjedećim mjestima i skupljim kartama . Koncert je trajao sa bisom nešto preko dva sata i zvuči puno s obzirom da Hugh Laurie ima tek dva albuma i da je sa prvog svirao samo Leadbellyevu "You Don't know My Mind". Uglavnom je predstavljen novi odličan "Didn't it Rain" uz puno pjesama kojih nema na albumima kao već spomenute "Icko Icko" ili pak "Mystery Train" Elvisa Presleya u kojoj se najbolje vidjelo da Hugh, naravno, nije ni izbliza pjevač kakav je bio Elvis ali je zato entertainer bez premca. On tako i često ističe kako je iznenađen uspjehom i što je uopće došao do drugog albuma i kako je zahvalan ovako dobrom bendu da uopće želi s njime surađivati. Sve je na kraju završilo s "Mardi Gras Day" Profesora Longhaira, velikog uzora Hugh Laurie-a i odjavnom "Changes" Allana Pricea s kojom nas je otpratio u ovu noć za pemćenje.

le figuar de kranque // 26/07/2013