Osim što su večerašnja tri benda povezana početnim slovom 'S', ne znam da li je to dogovoreno ili sasvim slučajno, svi su oni radili u 'smjenama'. Barem jednom su smjenili postavu, a neki i po više puta.

Senzualni zagrebački SVEMIR otvorio je svirku desetak minuta prije 21.30 h. Hvala Bogu da je konačno nekome proradio kliker izbjeći ono otezanje i odgađanje 'ajd startamo za deset minuta, pa još za deset', a to zna onda slomiti koncept posljednjem izvođaču koji hoće-neće mora skratiti svoj repertoar. Nema davno kako je Niko (Seven That Spells, ex-Tigrova Mast) rekao da bi bio najsretniji kad bi bilo moguće u KSET-u sa svirkom startati u 20h, završiti do 22 i onda fino ostaju dva puna sata za druženje s ekipom. Zvonkin visoki sopran/mezzosopran bio je prvi vokal na ovogodišnjoj VRE koji se u potpunosti razgovijetno čuo. Svi raniji izvođači su ratovali s mikrofonima. Neke uopće nisi mogao razabrati na kojem jeziku pjevaju, no Svemir se potrudio detaljizirati čisti zvuk kombinacijom akustičnih i električnih gitara, te klasičnom ritam sekcijom i baladičnim, uglavnom laganijim pjesmama. Iskrenost i romantična senzibilnost puna melodramatike i emotivnih kompromisa koja pršti iz Zvonkinih stihova nanizanih u 7 pjesama otpočela je sa 3 standarda - skladbama "Sava", "Prašina" i "Ne pitam te za istinu". Svaka od njih počinje laganim uvodima aranžmanski dižući dinamiku finiširajući katkad u žešćem tempu. Nakon toga na pozornicu je došla prva smjena - gost Nikola na električnoj gitari iz friškog benda Japodi koji je odsvirao staccato baladu "Isprano i plavo" bez pratnje bubnjara. Potom se vratila gitaristica u novoj laganici "Sve kad bi htjeli", a Zvonka je svoju akustaru zamijenila električnom znatnije podigavši tenzije na razinu blues/pub-rocka osobito u novoj temi "Ljubit se na kiši" kompletnu odsviranu u legato tehnici. Negdje za iduću godinu spremaju novi album čiji je radni naziv za sada "Tako jako" po pjesmi koju su izveli posljednju. U njoj se primjećuju neke nove stilske promijene s uvodnim gitarističkim vibrato efektima, ambijentalijama i laganim tempom prerastavši u drugi vrlo nabrušen dio aranžmana s minimalističkom dramatikom nalik na post-rock krešenda i fade-out koji je bio ponovno u znaku ambijentalija. Po meni, to im je za sada najbolja stvarčina u glazbenom i kompozitorskom pogledu, a ako je suditi po ovome rapidnom odmaku, novi rad će biti prijatno iznenađenje s pregršt inovacija. SEBASTIAN DOE je tog dana objavio debi album za Sponu, te im je ovaj nastup došao kao nezvanična promocija u dobro znanom scenariju. Prvo su svima u publici podijeljene zvečke (plastične bočice s rižom) koje su šuštale poput zvečarki u preriji, a onda je Sebo nafilao serijal pjesama s pun kufer gostiju, pridruženih članova, pratećim i vodećim vokalima da se na koncu više nije znalo koja je prava postava benda. Trombonist, momak na bisernici, potom klarinetistica, pa djevojka na bisernici, pa vodeći ženski vokal... Uglavnom šaroliko društvo koje je svojim melodičnim improvizacijama itekako obogatilo šturu infrastrukturu pjesama od 2-3 besomučna akorda koja se ponavljaju, ponavljaju i ponavljaju u nedogled. Slušati samo osnovni trojac (bas, bubanj i legato gitaru) je strašno zamorno i dosadno. Tu nema nikakvih, ama baš nikakvih aranžmanskih preobražaja i vidljivo je s Marsa da Sebastijan pati od vrlo tananih kompozitorskih riješenja. Spašavaju ga vesele i plesnim tempom nabijene pjesme, te sav taj kontingent gostiju i pridruženih članova, kao i zabavni tekstovi od kojih su neki otpjevani zavičajnim kajkavskim nariječjem s puno folk i etno motiva. Na svu sreću, on je zabavljač koji se umije izvući iz minimalističke suhoparnosti neprestanim oscilacijama (malo glasnije, pa malo tiše) i onda žustro pozove na skandiranje i zabavu. Publici se taj njegov stil veoma dopada, no meni je smrtno dosadan upravo zbog jednoličnosti. Glavna poslastica, a i atrakcija cijele VRE bio je bend koji nije specijalno najavljivan jer bi KSET bio pretijesan. THE SHAIONES (čitaj: šajons) su ustvari punk/hardcore varijanta Šajete. Da, dobro ste pročitali, Šajete s Draženom Turinom na čelu, a sviraju sve klasične vlastite hitove u energično nabrijanom hardcore-punk tempu. Također kombiniraju sijaset domaćih zabavnih i rock/punk pjesama od kojih rade kojekakve inverzije. Negdje koriste samo tekst, negdje ga Šajo izokrene u posve bolesnu humoresku i sprdačinu, katkad uzmu samo melodiju i na nju dodaju novi tekst tako da im svaka obrada frca neočekivanim iznenađenjima punim satire, komedije, crnog i svijetlog, šarenog, ali nikako blesavog ili priglupog humora. Oni su također mijenjali muzičare (imali su i trubača), a lijepa plavojka na vokalu znala se prihvatiti i bas gitare uz Šajinu najavu 'mi se borimo protiv istospolnih bendova'. A i on sam je znao ufatiti gitaru i odsvirati poneki solo. Čitav bend puca od izvrsnosti i koncizne svirke pravog pravcatog punka nadahnutog Ramonesima, Pistolsima i Dead Kennedys izmjenjujući umjerene, brze, žestoke i frenetične hardcore tempove pojačane blastbeatovima. Šajo skače, izvodi kojekakve gegove ironično ismijavavši Thompsona, Ninu Badrić, Gibonnija, odnose crkve i politike, puno priča o svemu i svačemu, te je posve drugačiji od onog finog šminkerskog frontmena kakvim ga znamo iz klasične Šajete. Ovo je skroz otkačena verzija koja uz sav zabavni šarm ima i veliku količinu socio-političkog angažmana nabijenog snažnim istrijanskim lokalpatriotizmom s pjesmama na čakavskom, talijanskom, dakako i hrvatskom, a vrhunac je bio kad su izveli "Istra uber alles" po, zna se, čuvenoj Dead Kennedys himni. Bilo je tu i raznih varijanti hitova poput "On me voli na svoj način" (Arsen Dedić), "Ni da ni ne" (Kawasaki 3P), "Bandiera rossa" (KUD Idijoti), "Drugi joj raspliće kosu" (Mišo Kovač), te brojnih Šajetinih uspješnica u čvrstim i punokrvim punk razaračama. Svirku su okončali točno u ponoć, ma u sekundu, a onda uz ovacije krcatog KSET-a na bisu izveli "Barbaru" pozvavši sve djevojke na after party u backstage i hotel garantiravši perverzije i kojekakve užitke u opijatima i tjelesnim zadovoljstvima. Bila je to prava bombetina od iznenađenja puna duhovitih dosjetki i sjajne svirke uz furiozno zabavan i edukativan koncept na kojeg nitko nije ostao ravnodušan. Uveli su nas u novi, 4. dan VRE kad je na rasporedu funk-ačina: EFEZBEND, MANGORA (ovogodišnji pobjednici HGF-a) i provjereno zabavni TI RITU PIRI PIP.

Pripremite se za novu porciju zabave, a i mogućeg iznenađenja!

horvi // 18/10/2013

> vidi sve fotke // see all photos