Da je funk uistinu toliko popularan mogli smo se uvjeriti tog petka. KSET ne da je bio krcat, već je i dvorište bilo pretijesno, pa se na čik pauzu odlazilo i na ulicu. Interesantno je da se svake večeri posve mijenja auditorij. Izuzev osoba iz organizacije i nekoliko novinara i fotografa, gotovo da nisam uočio niti jedno lice koje bi se u publici pojavljivalo iz večeri u večer. Prije svega valja pohvaliti organizacijsku revnost pridržavanja programa da prvi bend starta točno u 21.30, a večerašnji EFEZBEND je počeo još i ranije kao i Svemir prethodne večeri. Iznenadio sam se na ogromnoj količini publike koja prati ovaj četverac, ali i činjenicom da oni nisu funk, već stoner/ grunge/ hard/ heavy bend. Sviraju s naglašenim bas melodijama u umjerenim, pa čak i do doom/ bluesa tromim tempovima uz obavezne moćne riffove, često i disonantne, a frontmen koji pjeva na hrvatskom jeziku veoma emotivne tekstove ima prilično senzualan i kristalno čist vibrato vokal kojeg dopunjuju prateći glasovi gitariste. Stilski se idealno uklapaju u mnoštvo hrvatskih bendova koji podjednako fermentiraju navedene žanrove pod jednu zastavu uključujući i neke post-rock/metal parametre. Iznenađenje su taman po mjeri i ukusu. MANGORA, pobjednici ovogodišnjeg HGF-a imaju cijeli niz instrumentalističkih vrlina, sjajnu pjevačicu punu energije, ali isto toliko i felera. Još nisu uspjeli kanalizirati svu tu silinu i poriv za prečesto silovane kompleksne aranžmane kojima pokazuju kompozitorsko bogatstvo, a i pjevačica djeluje isuviše ekscentrično kao da čitav koncert skakuće po žarkim koprivama. Svirački su besprijekorno jaki i potkovani skoro do virtuoznosti ispreplitanjem funka, soula, acid/jazz, pop i rock elemenata, zabavni su, strašno ritmični i plesni, no taj aranžmanski miš-maš svega i svačega, a osobito skokova u ponekim pjesmama koje iz umjerenog tempa uskoče u frenetičan funk/ disco-trance nagrđuje svu tu kompaktnost. Stekao sam dojam da bend ima više lidera i da svatko želi nametnuti neki svoj pristup, svoje kreacije i svoje stilske metamorfoze. A također još nisu izgleda niti posve na čisto u jezičnoj definiciji izvedbama pjesama na hrvatskom i engleskom jeziku. Kao glazbenici su bez ikakve zamjerke vrsni poznavatelji terena na kome igraju i pjevaju, no za zreliji dojam biti će im potrebno ukrotiti energiju i preraditi potencijalnu sirovinu u fino izbrušeni i koncepcijski dotjerani materijal. Najbolje im pristaju laganice poput ultimativnog hita "Idealno vrijeme" nalik na soft-rock/soul/funk/ pop Sade i Steely Dan.
Ali zato su šibenski mnogoljudni TI RITU PIRI PIP održali pravu lekciju kako se sve te stilske složenice mogu vrlo skladno satkati u kompaktne pjesme bez narušavanja osnovne zadaće - plesne i zabavne lektire. S osnovicom u snažnim funk basovima i etikom ritma prilagođenog za dance podije, njihova infrastruktura jest stilski šarolika od reggaea, popa, hip-hopa, psihodeličnih i jazz/soul elemenata sve do žestokih hard pjesama nerijetko pojačanih wah-wah tretmanima i distorzijama, ali izgrađena je na pomno raščlanjenim kompozicijama u kojima gotovo da niti ne primijetite promijene ritmova i taktova, te prelazak u kompleksnije strukture. Kod njih se to sve kompaktno i fluidno tečno odvija u komotnim 'pop' shemama relativno kraćih pjesama od 3-4 minute u kojima ne nedostaje finih jazzy klavijatura, duhača, gitarskih solaža i riffova, te fantastičnih vokalnih performansa frontmena Darka Buličeka - Špule. Interesantno, i on pjeva i na engleskom i na hrvatskom, no neprekidno održava jedan te isti intenzitet zafrkancije podsjećajući u tim štosevima pomalo na Anthony Kieldsa iz RHCP. Tekstovi su im vrlo šaljive priče o kuršlusu s akumulatorom automobila, pijači, konobama, slomljenim srcima, neostvarenim čežnjama, a neke su čiste zafrkancije s mnogo vokalnih efekata. Imaju i poneku socijalno-društvenu temu, no ideološki je preblaga jer mahom sve okreću u komiku i šalu. Uostalom funk takav i treba biti. Zabavan i plesan, a Ti Ritu Piri Pip su ga predstavili u punoj varijanti. Večeras, zadnjeg dana VRE na rasporedu su tri posve različita izvođača - akustičarka Ivana Picek s bendom, rokačina sisačkih Pištolj na gumene metke i zafrkanti Mjesni odbor kojima je nedavno objavljen drugi album.

horvi // 19/10/2013

> vidi sve fotke // see all photos