home > koncert > Velika rock eksplozija #7, 3.dan - Vikend Revolucija, Mel Camino, Soul Radio @ KSET, Zagreb, 11.X 2014.

kontakt | search |

Velika rock eksplozija #7, 3.dan - Vikend Revolucija, Mel Camino, Soul Radio @ KSET, Zagreb, 11.X 2014.

Bogu hvala, ove večeri nisam mnogo psovao digitalac mada me opet nije služio. On radi kak' mu paše. Nekad oće okinuti fleš, nekad neće. Imao sam lijepi udes uoči samog starta kad sam izlazio iz stana: pao mi je lanac s bicikla i zaglavio se među zupčanike na zadnjem kotaču. I zafrkah rukave na sakou, iščupah lanac i namjestim ga, ruke masne od kolomasti i nema druge nego da se vratim nazad u stan da operem ruke, malte ne u solnoj kiselini ili ivasolu da sam ga barem imao. Ali kako pobogu, ključevi od stana su mi u džepu od hlača. Jesus! A imao sam samo jednu vlažnu maramicu veličine 10x10 cm da barem malo obrišem masne papke. Pipajući po mraku šalter od hodnika ostavio sam autograme zamackavši bijeli zid hirofe masnim crnim otiscima. Večer mi je baš fino počela. A uz to sam si i raskrvario dlan šake kad sam čupao lanac. Pull up the chain. Ne znam dal' uopće ima ta pjesma, ali tada bi mi postala hit večeri. Možda neki stari blueser lamentira o teškom životu na plantaži pamuka ili neki zatvorenik o pokušaju skidanja one bremenite gvožđurije od kugle koju nosi oko nogu...

Nisam imao baš prijatan početak razmišljajući uz to kako je prethodne večeri Velike rock eksplozije bitan dio publike ostao doma ili negdje u bircuzima gledajući utakmicu Bugarska - Hrvatska, a ove da će se ponoviti sličan scenarij jer je događaja u metropoli bilo mnogo. Prvi dobronamjeran korak u dvorištu KSET-a napravila je neka djevojka intervjuirajući Zlatka Majseca, ajd, Bogu hvala, ipak je nekoga bilo, no ovlaš pogledavši listu akreditiranih lica od njih skoro pa tridesetak pojavilo se samo 5-6. Pa gdje su? No, na svu sreću bendovi su uspjeli dovući svoje frendove i bliske poznanike pa klub nije zjapio prazan. I nek' mnogima bude žao: bilo je mnogo lijepih djevojaka...
[ SOUL RADIO ]

SOUL RADIO   © horvi

Večer su otvorili ovogodišnji pobjednici HGF-a, karlovački SOUL RADIO, čiju je uvodnu pjesmu "Čudno mjesto" dočekalo ukupno 13 ljudi u publici. Naravno, kad su zasvirali, publika iz dvorišta se preselila u klub dajući prisan i intimistički ugođaj malo bolje posjećene tonske probe. Bend je predvođen fantastičnim i promuklim tenor vokalom klavijaturista Aleksandra Baića kojeg prati još jedan momak na klavijaturama, te odlična plesna ritam sekcija, nova soprano vokalistica Sonja i kovrdžavi gitarist koji se često zaputio u jazzy solaže što je sveukupno gledajući ostavilo odličan dojam soul-funk popa s natruhama jazza, otprilike vrlo blisko legendama Steely Dan i Steve Wondera iz 70-ih godina. U tom stilskom profilu pokazali su se potpuno definiranim bendom s optimalno jakim i primamljivim lirskim izrazom koji neprestano varira između emocija, unutarnjih frustracija, laganih lamentacija i ponekim lepršavim izletom poput singla "Moja muza je mjuza" ili još jednog potencijalnog hita "Možemo zajedno".

Korespondirajući između plesnijih i nešto sjetnijih pjesama s različitim ritmovima izrazili su visoki komercijalni adut šarmirajući estetski oblikovanim pop aranžmanima s izgrađenom infrastrukturom u kojoj svatko od muzičara dolazi do svojih afiniteta. Ili to barem tako izgleda, vrlo kompaktno, a ponekad i kompleksno dotjerano u jazz-pop s mjestimičnim vokalnim improvizacijama i brojnim instrumentalističkim egzibicijama. Imali su svega 30 minuta dogovorenog repertoara pa se nisu upuštali u raskošnije zaplete, no osjeća se da oni mogu potegnuti i u daleko slojevitije strukture s kojima izlaze izvan granica funk-popa koji ovakav kakav jeste vrlo blisko povezuje stare ostavštine Oliver Mandića, Kineskog Zida, Dine Dvornika, Songkillersa, Jinxa, starih Mayales... Treba ih pogledati na nekom solo koncertu ili nastupu gdje će im biti daleko dulja i set lista, a i sam tajming. Vjerujem da umiju dobro 'zađemati', a iskreno rečeno, volio bih ih čuti i u slobodnim improvizacijama koje nisu u domeni popa. Obećavaju mnogo...
[ mel camino ]

mel camino   © horvi

MEL CAMINO iz Velike Gorice premda već imaju 3 albuma i 1 demo EP iza sebe, bili su zasigurno najveća enigma ove VRE #7 budući da se postava benda nedavno kompletno izmjenila. Ostao je samo frontmen, akustični gitarist i autor gotovo cjelokupnog materijala Zlatko Majsec koji je čak razmišljao da nakon odlaska stare ekipe zaustavi bend i pokrene vlastiti projekt. Ipak, ime benda je ostalo, a i bolje je tako s obzirom da jedna određena reputacija postoji. Ova nova ekipa je prilično mlađahna (u prosjeku 14-15 godina mlađa od Majseca), a bome i energičnija davši pjesmama čvršći dekor. Gitarist je mala, pritajena zvjerka indie-rocka: voli se prepuštati ambijentalijama, psihodeliji, improvizacijama, a po potrebi i dostatno žestokoj rokačini, te wah-wah efektima (u pjesmi "Borba vraga i anđela"), dok je novopridošla ritam sekcija idealno nadomjestila staru. No, ipak ovdje ima nešto više: Majseca je izgleda ta njihova mladost i živahnost pozitivno drmnula i cimnula na energičnije stavke. On više nije ukočeni i suhoparni kantautor s gitarom kojeg prati bend, štoviše, sad je izrazit frontmen i svirač koji ima pun poticaj s rock nadogradnjom. Ove njegove 'klince' baš briga kako su te pjesme zvučale nekad, oni im sada daju punoću i rokačinu što je posebice došlo do izražaja u uvodnoj "Glava puna oblaka" s debija "Kapadokija" i komadu "Harem", odnosno "Fukozov" koja je zvučala poput rasplesanog post-punk/new-wavea The Fall u kojoj je Majsec zasvirao klavijature i postavio se u ulogu kompletnog frontmena, pa čak i zaplesao.
[ mel camino ]

mel camino   © horvi

Očekivani najnoviji singl "Tvoja privatna utopija" bogato je aranžiran u indie-rocku nalik na Arcade Fire i Editors (gitarist je nosio upravo majicu Editorsa), a još jedan novi ubod "Zov šume" potpuno je opravdao status radiofoničnog potencijalnog hita kojeg tek valja otkrivati zbog intrigantne lirike. Dakako, očekivalo se da će bend opičiti s novim materijalima, no s najnovijeg albuma "Avion bez uzletne piste" nije se pronašla više niti jedna pjesma iz čistog razloga jer nije bilo dovoljno vremena da se uvježbaju nove skladbe. Šteta, ali bend je ipak pokazao vrstan karakter koji ga nadebelo odvaja od one stare postave koju sam gledao godišnje barem dvaput u zadnjih 5-6 godina. Ovo je sada jedan sasvim drugačiji i rockerski čvršći bend koji bi s rapidnim kreacijama mogao konačno zakucati na vrata prve lige domaćeg rocka. Jedina je omaška tonska manipulacija - Majsecov vokal se gotovo uopće nije razabirao. On bi kao veliki poeta domaćeg rocka trebao biti u prvom planu da svi čuju o čemu to točno govori u svojim tekstovima, ali džabe ovaj put. Mogao se on derati i vikati koliko je god htio kad mu je mikrofon nekako bio pretih; pojela ga je živahna konstrukcija pratećih mladića. Tu će trebati poraditi što se tiče živih nastupa, ostalo je sve u najboljem izdanju.
[ vikend-revolucija ]

vikend-revolucija   © dinko pasini

Da je sve manje standardne rock publike na ovakvim koncertima demo i relativno nepoznatih imena, pokazao je i jedan slučajan izlazak u dvorište gdje je neka ekipa u pauzi pjevala Severinu "Djevojka sa sela". U tom trenutku je baš bio prisutan kao promatrač gitarist iz Soul Radio; pogledali smo se i u čuđenju prasnuli u smijeh. Eh, tko sve ne dolazi na ovakve koncerte, baš njih strašno zanimaju novi bendovi... Ne znam da li su takvi došli zbog VIKEND REVOLUCIJE, vrlo simpatičnog zagrebačkog šesterca, ali zbog Mel Camina zasigurno nisu. Nema veze. Ovaj bend je prvo priredio promociju najnovijeg spota "Sviramo" koji prikazuje otkačeni, satiričan i očajni pokušaj mladog benda da privuče publiku realnom iskrenošću, tj. činjenicom da nema kruha od bavljenja bilo kakvom glazbom na ovim područjima jedino ako se ne zoveš Severina, Đibo ili još ponetko. Dakako, oni u spotu ne navode nikakve protivnike, niti ne svaljuju nikakvu krivicu na nikoga. Mirni su i dostojanstveni, zvrkasti i programski angažirani poput apsolutno skuliranih pop likova u kojima ima poneko zrnce punkerske retorike uz reggae ritmove.

Sam koncert su kao headlineri večeri s obzirom na subotu otpočeli u 23.10 pojavivši se svi odreda bosi i u kratkim hlaćicama na pozornici u kompletnoj postavi sa saksofonistom, dvije gitare, basistom, bubnjarem i vrlo zvrkastom Martinom Geber na vodećem vokalu koja je imala dugačku prugastu haljinu, slamnati šešir s ogromnim cvjetom i sunčane naočale. Taman su djelovali kao da su se netom pripremili za plažu. Pardon, saksofonist je bio u japankama. Treba puhati iz petnih žila...

Nanizali su čitavu kolekciju pjesama koje pripremaju za debi album raspletanjem lepeze plesnog funka, reaggea, ska ritmova i mnoštva retro elemenata koji su vrlo usko povezani uz jugoslavenski novi val od recimo Haustora do novosadskog Kontraritma neprekidno valjajući segment pop melodija s ponekim pikantnijim lirskim angažmanom u pogledu socio-političke i društvene stvarnosti. Podjednako dobro im stoji i onaj drugi, zabavniji kontekst u kome se postavljaju u ponešto emotivnije sfere, dakako, takve su rijetke, no glazbenici umiju odlutati, slučajno ili namjerno u teritorije plesnog funka Kid Creole And The Coconuts nakratko se oslobodivši, uvjetno rečeno, alternativnijih figura s obzirom da je došlo takvo pakosno vrijeme mainstreama da se i Talking Heads iz faza onih sjajnih albuma "Fear Of Music" i "Remain In Light", pa čak i Kool And The Gang smatraju i doživljavaju alternativom. Ako ćemo pravo, ona ekipa koja je pjevala Severinu uoči koncerta nema pojma niti o Byrneu, a još manje o funku ili reggae kulturi.

Vikend Revolucija je pružila zanimljive i zabavne pjesme koje sve više pokazuju dozu profesionalnih aranžmana istovremeno ciljajući na duhovitost, inteligentan sadržaj i cinički drzak protest na sofisticirani način. Još ranije znane "Naša kuća" s elementima kabaretskog popa i lagana reggae "Mediokriteti" dobile su svoje dostojne, pa u nekim slučajevima i daleko bolje nasljednike u komadima "Samaritanci", "Akcija", "Predsjednik", "Kuda ideš" ili neoptimističnoj, ali neosporno zabavnoj "Penzija". Ja sam očekivao da će izvesti i "One su krive za sve", ali nisu. Dobro su me zeznuli. Da je adekvatnije smišljen sam image benda, daleko puno bi bolje funkcionirali od čiste zabave koju redovito dobivamo od prosječnih, pa čak i nezanimljivih izvođača koje ne bih htio ovom prilikom navoditi.

Stvar je u tome da se ovako perspektivan mladi bend mora znati suočiti sa svojim imageom kojeg reflektira na okolinu. Ako si kao i svi drugi, teško ćeš biti zamijećen u gomili, treba biti radikalniji i artističkiji od drugih. Hrabriji. Tražiti svoj kruh s nečime gdje nemaš konkurenciju, biti svojevrstan čudak kojeg će zapamtiti i onaj tko pjeva Severinu. Traže svoju idealnu 'žicu' popa po našoj mainstream baruštini, a to baš i nije neki odgovarajući temelj za budućnost. Treba biti puno jači i drskiji. Autoritativniji. Za sad, to oni nemaju, ali su puno bolji nego li je to bilo na njihovim ranijim koncertima kad su bili prilično kaotični, ponekad izgubljeni i nesrazmjerno balansirani. Idu na bolje.
[ vikend-revolucija ]

vikend-revolucija   © dinko pasini

Za kraj rezime ovogodišnje VRE#7: bila je puno slabija od prošlogodišnje i po kvantiteti i po kvaliteti. Lani smo imali 5 fantastičnih večeri s obiljem raznolikih izvođača (odlični Cock Porn, Ti Ritu Piri Pip, Svemir, Ivana Picek, Čudnoređe, The Shaiones, Efezbend, The Pulse, Pištolj na gumene metke...), a ove smo samo vidjeli pravi eksplozivni rock Gatuza, zafrkantski punk/ska-hardcore riječkih Krešo i Kisele Kiše, nešto malo od Edi Maružina i Bandita, te Bender i nove postave Mel Camino. Dakako, mjerila vrijednosti su različita i subjektivna isto kao i na nekad glasovitom Subotičkom omladinskom festivalu koji je iznjedrio Film, Idole, Električni orgazam, Haustor, Šarlo Akrobatu... Mišljenja sam da Velikoj rock eksploziji manjkaju potpuno moderni bendovi, heavy i alternativni, metalci, hardcoreaši, glitch, eksperimentalisti, elektroničari, hip-hoperi i cijela underground kultura koja samo čeka da ih netko konačno pozove da pokažu šta umiju. Stilske razlike uopće nisu bitne, svatko se najbolje izražava u onome što živi, a takve autore umjetnost redovito cijeni bez vrebanja nekih novih klišeja koji više nikome nisu zanimljivi. Iskreno govoreći, mislio sam da će ove godine svoje mjesto na VRE dobiti The Mezcal Moon i teško bolestan Jimi Kurfirst, te možda Babilonci koji obaraju svjetske rekorde u duljinama albuma, jammovima i sessionima ne obazirući se nimalo na standardne percepcije pjesama "Djevojke sa sela". Eksploziji zaista treba eksplozija, a ona ovakva kakva je bila ove godine jedva da je odjeknula poput petarde.

horvi // 16/10/2014

Share    

> koncert [last wanz]

cover: JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

| 11/03/2024 | terapija |

>> opširnije


cover: REBEL STAR @ Močvara, Zagreb, 07/03/2024

REBEL STAR @ Močvara, Zagreb, 07/03/2024

| 08/03/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: Cryptopsy, Atheist, Serpentslain, Almost Dead @ Močvara, Zagreb, 05/03/2024

Cryptopsy, Atheist, Serpentslain, Almost Dead @ Močvara, Zagreb, 05/03/2024

| 08/03/2024 | ognjen bašić |

>> opširnije


cover: Yann Tiersen@Tvornica ZG 05/03/2024

Yann Tiersen@Tvornica ZG 05/03/2024

| 07/03/2024 | mario m. |

>> opširnije


cover: Monsieur Doumani i Dunjaluk @ Močvara, 01/03/2024

Monsieur Doumani i Dunjaluk @ Močvara, 01/03/2024

| 04/03/2024 | dora p |

>> opširnije


> chek us aut!
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*