home > koncert > Metz, Ha Det Bra, Modern Delusion @ Tvornica Kulture, Zagreb, 09/09/2015

kontakt | search |

Metz, Ha Det Bra, Modern Delusion @ Tvornica Kulture, Zagreb, 09/09/2015

Prvo ovosezonsko veće inozemno gostovanje u Zagrebu gradu pripalo je Metzu, kanadskom noise rock triu koji nas je zapljusnuo valom svoje energične (znam da se taj epitet uvijek koristi, ali brate ovo je fakat žešće energično) buke ove srijede u Tvornici Kulture. Nakon što sam privezao bicikl za tanku šipkicu svojim tankim lokotićem (puno pozdrava i velika zahvala svim gradskim tatovima što još uvijek zaobilaze moju krntiju), nekako sam po defaultu, ne razmišljajući uopće, krenuo prema Malom Pogonu. Ugodno bijah iznenađen kada mi je usamljeni redar tamo objasnio kako je ulaz s druge strane jerbo se koncert održava u većom od dva Tvorničina prostora. Mislim, znam da se o tom Metzu dosta pričalo i pisalo nakon njihovog bombastičnog prvijenca, ali nekako nisam mislio da su u nas u stanju privući više od dvjestotinjak ljudi. Prevario sam se i neka sam.
[ ha det bra ]

ha det bra   © vmatica

Iako je isprva izgledalo kao da se neću prevariti budući da je za vrijeme nastupa Modern Delusiona Tvornica bila baš otužno prazna. A i ja sam, priznat ću vam skrušeno, okasnio - došao sam samo na zadnjih par stvari. Žao mi je zbog toga, zbilja jest. I to ne toliko u smislu da se ispričavam tebi, mili štioče, koliko mi je žao zbog sebe samoga. Jer taj je bend jeben. U mom je malom životu to jedan od bendova koji su uspjeli probiti barijeru žanrovskih predrasuda (šta ćeš, imam inače blagu averziju prema prefiksu "synth") i ući u krug onih prema čijem mi imenu u folderu s muzikom miš začuđujuće češćo bježi. U nedavnom izvještaju s promocije njihova prvog LP-a sam vam već pojasnio što sve točno mislim o njima i kako to izgleda uživo, a ovom sam prilikom nažalost vidio premali fragment nastupa da bih mogao pričati o tome je li se išta u međuvremenu izmjenilo. Iako, naravno, čisto sumnjam da jest. Ono što je u svakom slučaju drukčije - to je bila lokacija. I baš mi je nekako neobično bilo, nakon toliko njihovih gigova odgledanih u sigurnom mraku svima nam domicilne Medike, odjednom ih gledati na ogromnoj pozornici u ogromnom prostoru strane, hladne i sterilne Tvornice. Razbacivati se izjavama u stilu kako se "nisu prepali takve velike prilike" i da su "izvrsno zagrijali atmosferu i stekli pokojeg novog fana" bi bilo krajnje nepotrebno budući da im je svirka protekla u teškoj letargiji publike i potpuno nepostojećoj atmosferi. Tako da vjerujem da su više uzbuđenja oko nastupa imali za vrijeme tonske probe dok su još vjerovali da će od svega toga biti nešto nego kad su ukipljene i nezainteresirane vidjeli nas dvadeset kako lješkarimo na isto toliko metara od njih. Kad sam već par redaka iznad izbjegao razbacivanje floskulama, oprostit ćete mi sad jednu, ako ni zbog čega onda zato što u ovu u biti iskreno vjerujem. Naime, da je Modern Delusion bend iz Amerike - ruku u vatru dajem da bi bili u stanju samostalno napuniti Tvornicu uz cijenu karte sličnu ovoj Metzovoj. Ako su mogli Bambi Molestersi biti bitna figura u oživljavanju globalne surf scene, možda (s velikim M, naravno) nešto slično može pokušati izvesti i taj naš Modern Delusion sa svojim garažnim synth punkom. Jer ovdje ih jako malo ljudi kuži, a ogromna bi šteta bila da pjesme koje tako uspješno spajaju distorziju, viku i ludilo sa zavodljivim hitoidnim melodijima i hookovima prođu relativno nezapaženo i završe u prašnjavom arhivu hrvatskog undergrounda kao samo još jedan u nizu projekata Gorana Lautara. Ogromna, ogromna šteta bi to bila. Naravno da nisam u poziciji da ikome, pa ni njima, solim pamet ili dijelim savjete i naravno da stvari nisu tako jednostavne kao što ja sad tu tipkam, ali u najboljem od svih mogućih svjetova Modern Delusion bi upravo u ovim trenutcima finalizirali dogovore oko svoje jednomjesečne američke turneje nakon koje bi ih tamo instantno potpisala neka renomirana izdavačka kuća (iako, daleko od toga da i njihov Doomtown ne ulazi u tu kategoriju, dapače) s tim da bi prva stavka ugovora bila da se ne smiju vratiti doma.
[ ha det bra ]

ha det bra   © vmatica

Modern Delusion je u priču oko ovog koncerta upao prilično iznenadno, svega par dana prije samog giga ih najaviše. Oni za koje se pak znalo odavno da će rokati prije Metza su Ha Det Bra, veterani naše noise scene iz devedesetih. Neću glumiti da sam nešto upućen u njihovo djelovanje - o njihovoj prvoj fazi prije dvadeset godina ne znam puno pošto sam debelo premlad, a otkad su se reaktivirali unazad par godina, također smo se iz nekog razloga uspješno mimoilazili. Tome je sad došao kraj, a mojoj dugačkoj listi bendova čije koncerte pokušavam ne propustiti se pridružio još jedan. Tome ima više razloga. Jedan od njih je svakako moćna i pažjivo aranžirana punk/metal/hardcore/noise svirka prepuna čudnovatih manevara te nervozne i mračne atmosfere koja pleše od ekstaze do agresije i nazad. Kroz njihove pjesme se jako osjeti ta neka čudna otuđenost, neprilagođenost. Čak i da sam ih slušao doma a ne na koncertu, došao bih do zaključka kako iza ovoga mora stajati jedan vrlo kompleksni zakučasti um koji funkcionira u nekim malo "drukčijim" sferama.
[ ha det bra ]

ha det bra   © vmatica

I to je, bogami, potpuna istina - u to smo se mogli uvjeriti svi te večeri (a pod "svi" podrazumijevam ipak puno veću količinu ljudi nego na Modern Delusion). Taj ludi žgoljavi lik pseudonima Razorblade Jr. je sve što jedan rock frontmen treba biti, pa i puno više od toga. Ostali su članovi benda u petom planu, on u potpunosti krade show. Ne samo vokalnim sposobnostima koje su gotovo pa impresivne, ne samo scenskim izvijanjima i prenemaganjima, nego i cijelim asortimanom neuobičajenih istupa koji bivaju još puno upečatljiviji kada ih izvodi čovjek kojem iz očiju izvire istinsko ludilo, a ne želja za preseravanjem. Mislim pritom na silaženje u publiku i puženje po podu Tvornice, bizarne monologe koji su me katkad podsjećali na Manceove "skitove" s albuma Melodije Sobe i Predsoblja ( npr. "Priđite bliže, nitko vas neće voljeti!", reče Razorblade a ne Milan), te, iznad svega, prodiranja duboko u intimni prostor određenih nedužnih pojedinaca u publici kojima bi onda u lice vikao stvari kao što su "Jesi li zainteresirana za ambleme iz filma Top Gun? Imamo ih na stolu za merch, moraš to vidjeti - netko se zbilja potrudio oko toga.", i slične nebulozne dosjetke. Jasno vam je već vjerojatno i samima da takav pristup nije nešto što će svima sjesti. Iskreno, te večeri u Tvornici kao da nije sjeo većini. Feedback je bio vro slab i ne bih se čudio da danas većina posjetitelja priča drugovima da je kao predizvođač nastupila neka naporna budala. Jebiga, to je taj rizik koji moraš biti spreman preuzeti jednom kad se odabereš manifestirati na opisan način. Neka se zna da se vašem izvjestitelju, istina tradicionalno blagonaklono nastrojenom prema svakoj vrsti ekscentričnosti i socijalnih anomalija, sve to skupa jako dopalo. Kako s performerske, tako i sa striktno glazbene strane. I to tim više što se nastup bližio kraju i zalazio u sve koherentnije vode.
[ metz ]

metz   © vmatica

[ metz ]

metz   © vmatica

Metz je nastup započeo na najgori mogući način - nekakvom dugom kvazi tonskom probom koja je u potpunosti ubila momentum. Općenito, a sigurno sam ovo već nekad negdje napomenuo, kad idem na gig hoću da bend izleti na stejdž, uhvati odmah instrumente u ruke i krene rokati, a ne da se prvo dvadeset minuta uštimavaju. Zbilja mislim da ne tražim previše. Kako bilo, u nekom su trenutku na opće oduševljenje zbilja počeli s nastupom. Na glasu su kao bend koji je neprestano na turneji, prvo što upadne u oči je da unatoč tome uspijevaju zadržati zavidnu estetsku razinu. Znači, košulje su ispeglane, frizurice počešljane, a pošto sam stajao u prvom redu skoro da mi se učinilo i da fino mirišu. Moram priznati da ih nekako nisam tako zamišljao i da sam se u tom trenutku podsvjesno zapitao jesu li ovi fini i pristojni momčići zbilja u stanju proizvesti toliku količinu žestoke buke i divljaštva kao što bi trebali. Odgovor je kratak i jasan - JESU! Metz je bend o kojem se nema što puno kontemplirati i filozofirati. To je muzika koja se osjeća i proživljava cijelim tijelom, a ne samo mozgom. To trese, lupa i udara na način da se mojih devedesetak kilograma većinu vremena osjećalo poput lista kojeg je taj kanadski tornado u stanju otpuhati da ne kažem gdje. Moram reći, ispostavilo se da je Ha Det Bra (kao i vrlo često u Tvornici koja zbilja ima nos za to) bio odlična i vrlo logična predgrupa jer i jedni i drugi vuku slične korijene i utjecaje (npr. Jesus Lizard se nameće kao najočitiji), samo što je kod Metza to sve još brže, još luđe, još energičnije i još dosta punkoidnije. U uvjetno rečeno mirnijim dijelovima su se mogle vidjeti jasne natruhe grungea Nirvane, gitara je često zalazila u post-hardcore, pa čak i math teritorije ala Drive Like Jehu, ali energija i žar koje su ovi momci unijeli u sve to je bila nepogrešivo punk. Set lista je bila orijentirana na njihov drugi album originalnog imena "II", ali to je zaključak kojeg donosim isključivo na temelju činjenice da je ovo turneja na kojoj promoviraju taj uradak. U biti ne znam točno koje su stvari svirali i kojim redoslijedom, ali to ionako nije nešto važno. Važno je da nam je zujalo u ušima, mućkalo u želucu, i da nam je puls tukao otprilike duplo bržim tempom nego inače. Meni jest, i ostatku škvadre iz prvih redova također. Ukupno gledano publika je i za vrijeme Metza ostala prilično rezervirana što mi je iskreno jako nejasno. Dokazni materijal za tu tvrdnju je činjenica da je poziv na bis bio gotovo pa nikakav, i da je posljedino ostao neuzvraćen. Tako da je sve skupa trajalo oko sat vremena, ali to je za koncert s ovolikom količinom nepatvorene energije uložene od strane izvođača i više nego dovoljno.
[ metz ]

metz   © vmatica

[ metz ]

metz   © vmatica

Osim ubojite svirke, pružili su nam još i nekoliko klasičnih kanadsko pristojnih zahvala na dolasku i laži o tome kako se fenomenalno provode i to je bilo to. Za razliku od predgrupe, ovi nisu ni karizmatični ni zabavni. Ali zato to nadoknađuju svirkom koja izuva iz cipela, a to je na kraju dana ipak najbitnije.

ujak stanley // 12/09/2015

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*