Ove srijede nazočili smo trećem ovogodišnjem Čuješ?!, koji je i ovaj put donio zanimljiva imena.
Dizajn koji je zaslužan za ugođaj te večeri u KSET-u radila je mlada dizajnerica Hana, koja više i nije anonimus na našoj sceni i nadamo se da će ostvariti sjajan uspjeh, jer ono što radi je naprosto savršeno. Tko je bio, zna o čemu pričam.
lulu © Ljiljana Vukmanović
Što se koncerta tiče, počeoo je s nekim sitnim zakašnjenjem, što je u konačnici dobro došlo prvom izvođaču Luul-u, da se nešto ljudi skupi pred njegov nastup. Za one koji ne znaju, Luul ima samo gitaru, mikrofon, ritam mašinu i tešku artiljeriju pedala. Glazba koju izvodi je jako melankolična, smirujuća, u nekim djielovima čak i sjetna. Glazbu izvodi na način da loop-a prvo ritam, pa recimo nekakvu baznu melodiju i sam kraj ukrašava blagim solo dionicama. Svirao je samo dva puta prije ovoga, ali učinilo mi se da nije imao nikakvu tremu, suvereno je vladao stage-em. Bio mi je zanimljiv i taman kad mi je počela padati koncentracija, BPMi su porasli na zadnje dvije pjesme, gdje je dosta otišao u dance podsjetivši na Daft Punk, što me uopće nije zasmetalo. Zvuk na Luul-u je bilo vrlo dobar, što se ne bi moglo reći za ostale bendove.
rusti © Ljiljana Vukmanović
Drugi je nastupao Rusti. Navodno imaju novog bubnjara i to se dosta osjetilo na nastupu. Ono što sam čuo na netu mi se činilo jako zanimljivo, dok sam na koncertu imao dojam kao da ni sami nisu sigurni što sviraju. Da se razumijemo, razglas nije dobro odradio posao i to je sigurno doprinijelo lošem dojmu benda. Takodem moram napomenuti da je gitara, kada sam bio u 2-3 redu, bila toliko glasna da mi je jasno da se možda nisu čuli iz monitora. Moram priznati da mi je bilo neobičan toliki nerazmjer glasnoće cleana i te neslušljive distorzije, koje je bila užasna. Kužim da dečki imaju dosta noise elemenata, ali mali klubovi nisu mjesto gdje se to isfurava odvrtanjem gaina. Odvirali su nekih pola sata, većinom pjesme s njihovog EP-a. Najviše mi se svidio basist, zvučno i svirački, dok mi je bubanj bio poprilično nezanimljiv.
šlagvort na kraju © Ljiljana Vukmanović
Šećer na kraju je bio Šlagvort na kraju. Ne znam da li je bend zbog imena svirao zadnji, no nevisno o imenu to mi se činilo kao loš potez. Djelovali su mi umorno i nezainterenirano. Navodno je to bilo zbog zvuka i što su se svi bolesni vratili s mini toura po Srbiji. Bend je vrlo zanimljiv, jako podsjeća na indie noisere poput Repetitora i Vlaste Popić. Na vokalu imaju curu koja i svira nekakav sintić. Simpatično su zvučali, no smatram da bend može puno više i da jednostavno nije bio njihov dan. Opet je tonac kiksao, nekad po pola minute nisi uopće čuo vokal, instrumenti mi nisu nekako lijepo sjeli u zvučnu sliku. Navodno gitarist nije ni bio na tonskoj probi, što donekle objašnjava stvari.
Žao mi je što se izvještaj sveo na zvuk i kenjanje naokolo. Nadam se da ovaj toncac neće još neko vrijeme raditi samostalno, kao i nada da će bendovi poraditi na samom zvuku na stageu. Sve u svemu bio je to ok utorak, popilo se ponešto vina, publike je bilo manje, ali meni dovoljno, štoviše taman. Ono što bih ponajviše želio je bolji zvuku na sljedećem Čuješ?! I neke nove bendove, ali to znam da ću dobiti. :)
aurelijan // 10/03/2016