Glupo je koristiti klišeizirano - tipizirane izjave pri osvrtu na koncert Gustafa, ali, ruku na srce, svaki njihov koncert je pravi tulum, tu uopće nema rasprave. Budući da ih Zagreb već neko vrijeme nije gledao u većem prostoru, lijepo je što su se vratili. Sjećam se da sam pri recenziranju njihovog posljednjeg albuma 'Maneštra', tekst završio sa željom da netko od naših promotora dovede do metropole ove sjajne Istrijane. I drago mi je da mi se želja ispunila, a vjerujem da je slično bilo svakom tko je u petak nazočio koncertu. Od Gustafa sam i očekivao da će napraviti feštu, ali moram priznati da sam ostao iznenađen onim što je publici pružio Saša 21. Energija koju je bend imao bila je bar za dvije klase bolja od one kad sam ih prije dvije godine gledao kao predgrupu Atheistima. Tad im još ni album nije izašao, pa nisam ni poznavao pjesme, ali taj prvi kontakt, posebno kad gledam s ovako velikim odmakom, bio je tek polovičan u odnosu na ovaj koncert. Zvuk koji su isporučivali doslovno je bombardirao. Čvrsti i konkretni Saletovi rifovi i ritam sekcija, koja me podsjetila na Ramones filozofiju, još je jednom pokazala koliko je rokenrol sjajan kad se priča pojednostavni. Sale je između pjesama uredno nudio poznate Pythonovske najave, zabavljajući publiku. Iako mi se na prvu kombinacija ova dva benda činila neobična, baš ta razlika bila je i dobitna kombinacija. Finiš Sašina koncerta bio je furiozno impresivan, jer se svirajući gitaru spustio među publiku da nas malo pozdravi. Za kraj svog nastupa odsvirali su, kako je Sale najavio, najveći hit grupe "Vesna 2". Repertoar su kombinirali pjesmama s prve ploče i nekim novim stvarima, koje će tek ugledati svjetlo dana. Moram reći da se baš radujem novom lp-u Saše 21, jednom kad izađe. Malo tko bi imao petlju okrenuti ploču poput ovog puležanskog luđaka, odjebati sve što je prije radio i krenuti od nule. Klincima će možda ovo što danas radi zvučati mekano, ali njegov boogie punk toj populaciji nije ni namijenjen. Na nama stari(ji)ma je da prenosimo riječ. Nadam se da nas ima dovoljno koji možemo pratiti koncertni tempo kojim grupa radi. Jer, vrijeme još nije ni počelo za pravo raditi za Sašu. Ovim koncertom su mi definitivno pokazali da njegov luđački potez kretanja s nulte točke počinje dobivati i konkretne obrise. A zatim tulum. Čekali smo Gustafe i dočekali ih. I dobili dva sata svirke. Pregrađeni (?!) veliki pogon ključao je iz pjesme u pjesmu i uopće ne znam u kojem je trenutku sve otišlo u k...c. Mislim da nije prošlo ni pola koncerta, a bend je uspio razbiti i one najtvrdokornije, koji koncert vole pratiti iz zadnjeg reda, i stalno s frendom komentirati kako nešto ne valja. Znate ona dva starca s balkona iz Muppeta. Ili ne znate, ali nema veze. Edi i njegova vesela družina zanimljivim su potezom otvorili koncert, pa su u prvih pola sata prašili strogo pjesme s novog albuma, kojeg su odsvirali u cijelosti. I već tu se pokazalo da je tako nebitno jesu li pjesme nove i stare, jer neke od ovih novih orile su se poput njihovih najvećih hitova. Koliko se sjećam, najbolje su prošle "San Pjerino", "Za ljubav se ne moli i "Hiti se na mene", koja spada u grupaciju onih pjesama koje će se uvijek svirati na koncertu. Ne treba ni spominjati da se cijeli bend trošio do krajnjih granica, naravno Edi je bio u glavnoj ulozi, ali i ostali divljaci na pozornici pratili su tempo. Neke od pjesama s posljednjih par albuma, koje nisu imali komercijalni odjek koji se možda očekivao, ovdje su apsolutno sjele na svoje mjesto. Možda zbilja treba vremena da stvari odstoje da se pokažu u pravom svijetlu. Lijepo je vidjeti kad se dogodi koncert na kojem svi plešu i zabavljaju, i bar na tren sranja od doma i s posla ostave negdje drugdje. Kako kaže ona neka tv reklama, neprocjenjivo. Malo su mi misli zbrkane, što je inače normalna pojava na koncertu Gustafa, ali pamtim da je jednu od pjesama odsvirao mladi vitki gospodin, koji je svirao tubu ostatak koncerta. Nekoliko biseva bilo je osigurano, a mislim, da je bilo mogućnosti, da bi i bend i mi mogli ovako do jutra, ali negdje se mora stati i netko mora prerezati. Edijeva iskrena izjava kad je izašao na ne znam koji bis, ispričavajući se da bi i dalje svirao i pjevao, ali grlo više ne sluša, a i da godine rade svoje, značilo je da je koncert došao kraju. Iako je prostor Tvornice bio pregrađen i nije bio krcat kao što neki pamte, atmosfera je još jednom pokazala da ne postoji bend, koji bolje od Gustafa u ljudima budi ono najoptimističnije. A vjerujem da svatko od nas ima neki svoj koncertni hit Gustafa. Ovu noć svima koji su došli na koncert želje su se ispunile. Saša 21 hvala, Gustafi hvala. Uživao sam.

jura // 17/04/2016

> vidi sve fotke // see all photos