Osvrt na dvodnevno nabrijavanje na Brijačnici 27.-28.01.2017.
Žestoko nabrijavanje na Brijačnici 27.-28. 01. 2017
Dvodnevna doza nabrijavanja nam je pružila odličan provod i pozitivno iznenađenje
Ovaj vikend, 27. i 28. 01., održana je druga po redu Brijačnica, najveći zimski rock festival koji je i ovaj put imao odličan line up, kao i ostali sadržaj. Prvog dana festivala su nastupili Broken Ideas, Čao Portorož, Gatuzo, Straight Mickey and the Boyz, Le Cinema te Pips, Chips & Videoclips, ali nažalost nisam bio u mogućnosti da odem pa atmosferu možete pogledati kroz objektiv kolege Martina Lenarda:
Ovaj put smo, spriječeni drugim obavezama, ostali uskraćeni za sami početak kao i za kraj prve večeri kad su nastupili Pipsi, no što je tu je, pa idemo dalje.
Drugi dan festivala je po samim snimcima i reakcijama ljudi s kojima sam razgovarao dovela nabrijavanje do vrhunca koje je eksplodiralo u sjajnom povratničkom nastupu Kojota. Prije toga su atmosferu zahuktavali Discohernia, Oružjem protivu otmičara, Mašinko, Obojeni Program i Jonathan, pa da bacimo oko i uho na rokanje u subotu:
Discohernia je započela žeštoko i pomalo psihotično pred malim ali vjernim brojem fanova:
Nastavili su gosti iz Srbije koji su bili puno popularniji u drugom dijelu '90ih, bend Oružjem protivu otmičara sa prijatnim osvježenjem, karizmatičnom pjevačicom Vericom Marinkovič:
Nakon domaćih punkera na red dolaze gosti iz Novog Sada, legendarni Obojeni Program, bend sa najdužim stažom na ovogodišnjoj Brijačnici a to se iz priloženog može i primjetiti:
koncert otvaraju naizgled samozatajno s novim pjesmama ''Danas će se desiti nešto lepo'' i ''Vrlo jednostavno'':
i završavaju s eksplozivnom verzijom ''Nebo nebo plavo je'':
a ovdje možete čuti i vidjeti kako je atmosfera rasla od navedenih početnih pjesama, preko ''Kočnica'', ''Kad bi malo 7x mozak stao'' do ''Mene to ne zanima'':
Za vrijeme nastupa Obojenog Programa dolazi do kulminacije žestokog nabrijavanja pa autor ovog članka u pauzi između bendova traži predah i malo zraka uz pokoji dim i gutljaj piva vani gdje se uz ćakulanje stvorio novi chill out prostor iliti PIŠAONA - jedina zamjerka organizaciji su redovi ispred WC-a i skučenog prostora za pušenje u jednom. Tu se zadržavamo zbog navedenih uvjeta dulje no planirano pa propuštam veći dio nastupa benda Jonathan, koji zaista zvuče kvalitetno i vrlo uigrano:
Tada, nakon stanke duge 17 godina, na pozornicu izlaze nikad zaboravljeni Kojoti, jedni od nosioca Fiju Briju generacije te na sveopće oduševljenje tada već krcatog Boćarkog doma uz gromoglasne ovacije i trasparente pružaju porciju žestokog rock'n'rolla a to zvuči i izgleda ovako:
započinje sa obradom ''I wanna be your dog'' i ''Jedva stojim'':
Više o svemu možete saznati od naših kolega Dunje i Ognjena
, te pogledati fotogaleriju Nadie.
Ovogodišnja Brijačnica je pružila više no očekivano i sa zadovoljstvom i nestrpljenjem očekujemo treće izdanje ovog, mogli bi reći, najmoćnijeg zimskog rock festivala.