Umjesto klasičnog riporta, ovaj ću započeti sa nečim što bi se trebalo zvati zaključak, poanta ili završne riječi.
Iako sam nakon koncerta Prophets of Rage mislio da sam vidio najbolji ovogodišnji koncert u Zagrebu, nakon koncerta Sigur Ros, nisam više siguran.
A tome je nekoliko razloga. Pa krenimo redom...
Petnaestak minuta pljeskanja i skandiranja imena benda uz dva izlaska benda natrag na stejđ, garantiraju da se sinoć dogodilo nešto čarobno. Samo je falio onaj famozni "vikinški huk" da večer bude savršena, no očito da hrvatska koncertna publika ne prati sportske događaje.
Ništa drugo niti nije bilo moguće nakon extended verzije Popplagið, na kraju koje je Jonsi išutirao par stvari sa stejđa u publiku, te porušio gitarska pojačala. Preostalo mu je samo razbiti gitaru, što je i mogao jer im je to bilo zadnji koncert europske turneje. Ali nije. Šteta.
Osim spomenute, veličanstveni završetak koncerta začinile su fenomenalne Festival i Kveikur, a drugi je klimaks započeo uz uz Ny Batteri i nije prestao sve do kraja koncerta.
Kad sam kod pjesama, setlista je na cijeloj turneji ista. Sastoji se od petnaest pjesama u dva dijela, a zastupljene su pjesme sa svih albuma i četiri nove.
Drugi dio otvara Óveður, koju su odsvirali u drugom dijelu pozornice, koji je bio odvojen prozirnim zastorom. Nije da to već nije viđeno, ali je izgledalo strašno efektno.
Prvi dio je pretežno mirniji s većinskim novim dijelom, no on nudi i prvi klimaks večeri uz moćnu Glósóli, na kojoj se po prvi puta istaknula toliko jednostavna, a toliko efektna, raskoš pozornice.
Sa sobom su dovukli stejdž koji je jedva stao u mali Dom sportova. I s time od partera napravili vip zonu. (Hvala, Bir!)
Kad smo već kod pozornice, uz svo to blještavilo, ova me trojka podsjetila na još jednu trojku, koju smo točno prije deset godina, na žalost gledali u  prostoru do (jer već tad njihova pozornica nije stala u malu dvoranu), ali polupraznom. A koji su ubrzo nakon toga postali najbolji koncertni bend. Možda su Sigur Ros dobili koju ideju od njih, kada su prošle godine svirali ispred njih na Sziget festivalu.
Muse su mi se motali po glavi, pogotovo u onim žešćim dijelovima, jer osim odličnog "lajta", s njima dijele i broj članova, i na neki način specifično sviranje gitare, ali i glasovne mogućnosti.
Kad sam već kod glasa, čak i oni okorjeli skeptici koji su se došli uvjeriti da im se ne sviđa Jonsijev glas, pokleknuli su nad njegovom ljepotom. (Hvala, Edita!)
I sad bi za kraj trebao nešto uvodno napisati. Spomenut ću zanimljive prodavače kokica i pive koji su vikali svoju ponudu taman u onim tihim dijelovima. Spomenut ću i da su fotografi, kojih je bilo jako malo, smjeli slikati drugu, treću i četvrtu pjesmu drugog dijela!?
Takk, Sigur ros!

pedja // 21/10/2017