home > koncert > 36. BRUCOŠIJADA FER-a @ FER, Zagreb, 04/11/2017

kontakt | search |

36. BRUCOŠIJADA FER-a @ FER, Zagreb, 04/11/2017

Prošle subote smo po 36. put svjedočili famoznom Danu F, u narodu poznatijem pod imenom Brucošijada FER-a. Radi se o najvećem poligonu za vatreno krštenje brucoša, radi kojeg studentima svih fakulteta ne polazi za mozgom učiti dva tjedna prije događaja radi uzbuđenja, a bogami ni nakon njega, jer još sedam dana skupljaju snagu za oporavak i vraćanje u redovni akademski život. FER-ovu brucošijadu osim studenata pohodi i najširi spektar omladinske supkulture. Ako promotrite sastav ljudi u parku Martinovka i na hodnicima FER-a, čini vam se da je na event došlo pola grada. FER na dan brucošijade drži na okupu škvadru koja bi preko redovnog vikenda bila raštrakana u 10 parkova, 20 klubova, 30 kafića i 50 YouTube partyja u stanu. Kao takva se ubraja u najveći jesenski glazbeni festival koji pod kapom drži svo žiteljstvo koje se iz bilo kojeg razloga smatra poklonstvom "alternative" u najširem smislu.

Nezgodna pojava kod takvih festivala je što bendovi s ranim terminom nastupanja postaju kolateralne žrtve slabog publiciteta, pošto narod u periodu do 21:30 (a neki i do mnogo duže) uživa svu raskoš i sjaj festivalskog ugođaja na lokalitetima oko FER-a. Preostali ljudi čekaju u redu da pograbe zadnje ulaznice ili lutaju okolo tražeći kartu viška, pošto su ju zakasnili pribaviti putem bogate ponude kojom je Fejzbuk event bio preplavljen. Radi ovih prvih razloga, vaš izvjestitelj nije imao motivacije popratiti nastup socijalno angažirane rapcore/rock grupe Kočnica. Tim više što je dotični bend prije manje od mjesec dana nastupao u Ksetu na rođendanu portala s kojeg tekst upravo čitate. FER ih očito nije gnjavio s pravilom ekskluziviteta u vidu nenastupanja u Zagrebu mjesec dana prije brucke, jer se ionako od bendova s publicitetom u ranim povojima ne očekuje da ljudi plate kartu samo radi njih.

Druženju s ljudima također sam dao prednost pred druženjem s glazbom benda Lika Kolorado, a i sumnjam da bi moj doživljaj njihovog nastupa izgledao bitno drugačije od onoga kada sam zaista smogao snage da im poklonim punu pažnju na ovogodišnjem Hoomstocku.

Gužva u 16-ercu se nakon ovog koncerta upisala u kategoriju "treća nesreća". Ne zato što su mi prva dva puta bili dobri, pa iz trećeg live slušanja razočarali, već stoga što se svemir jubilarni treći put urotio protiv mene odlučivši držati ove osječke pank rokere podalje od mojih ušiju. Ovoga puta razlog nije bila zaokupljenost popratnim festivalskim sadržajima, već sam poluspontano upao u nagužvani 16-erac pred kojim su na second stageu gol momčadi progresivnog space rocka branili Jebotonci Peglica i Komandos. Vremeplovna Peglica pod kormilom Komandosa je putujući kroz prošlost i sadašnjost skupila ponajbolje komadiće muzike za svoj eklektični rock kolaž kojim nastavlja krojiti svoju viziju glazbene budućnosti. To je u kombinaciji s njihovim nonšalantnim i opuštenim pristupom performansu stvorilo emotivno sasvim ugodnu atmosferu, iako ne možemo reći da su se baš boje rastapale od nesvakidašnjih čulnih senzacija.
[  ]

  © Zoe Šarlija

[  ]

  © Zoe Šarlija

Mnogi ljubitelj punk/blues/rocka kakvog su nam predočile Majke za 21. stoljeće poznatije pod imenom M.O.R.T. je negodovao da od FER-a nije fer što su ih tako popularne stavili u tako rani termin. Ipak, to nije spriječilo naše sinjske rock alkare da svojim preciznim ubodima zvučnih kopalja u sridu narodnih srdaca i mozgova izazovu popriličnu količinu oduševljenja. Još jedan standardno energičan koncertni trijumf za standardno napaljenu i vjernu im publiku.
[  ]

  © Zoe Šarlija

[  ]

  © Zoe Šarlija

[  ]

  © Zoe Šarlija

Usljedio je nastup popularne grupe Edo Maajka s bendom koja se sastoji od Ede Maajke i benda. Čim se uz nekog repera nađe bend s čestom upotrebom riffova na električnoj gitari nerijetko se ponavlja špranca da se isti kreću u pentatoničkoj maniri neodoljivo bacajući na Rage Against The Machine, a da u clean dionicama deru po funky šablonama ala R.H.C.P. Ipak, u Edinom slučaju i nije bilo skroz tako. Funky groove ugođaj je svakako prevladavao, ali elektrike i nije bilo puno, a važnu okosnicu zvuka su činile klavijaturske pasaže, kao i povremeni folk melosi. Nije ni to donijelo Edinoj muzici neki značajniji kreativni dodatak, ali je svakako diglo razinu energičnosti i dodalo slojeve suzvučja koji nisu glasnoćom i gustoćom progutali njegov glas. Čak i da se ovo posljednje dogodilo, ne bi smetalo mnogobrojnim fanovima koji svaki redak njegovog teksta znaju i u pola noći. A toliko sati je i bilo. Edo je i dalje rado viđen i još radije slušan. Za sada nema opasnosti da ga se narod zasiti unatoč tome što više od pet godina na vidiku nema novog albuma. Ionako bi ljudi vjerojatno na imaginarne pjesme s Edinog albuma iz budućnosti vikali "sviraj stare!", što ove večeri nisu trebali, jer su na opće zadovoljstvo prvi (a ujedno i najuspješniji) albumi bili okosnica setliste.
[  ]

  © Zoe Šarlija

[  ]

  © Zoe Šarlija

Istovremeno se second stage pokazao premalenim za Alena Vitasovića. Do prvih redova probijanje nije bilo moguće bez upotrebe bagera, ralice ili snage Chucka Norrisa. Ovaj stari istarski hitmaker je u zadnje vrijeme rasprodao nekoliko koncerata i to na mjestima poput Močvare i Saxa gdje ga prije nikada niste mogli očekivati. Pored toga, postao je najslađi glazbeni grijeh ekipe koja nije sklona estradi, čime je probio put do srca nove, svježe i vrlo zahvalne publike. Odjednom se pola grada kune u Vitasovića kao da se podrazumijeva da su oduvijek znali njegove tek prekjučer usvojene pjesme. Publika je u najtežem deliriju pola koncerta provela u kolektivnom zagrljaju naizust urlajući svaki stih njegovih pjesama. Alen je mogao komotno poput Miše samo dići ruke u zrak i pustiti publiku da odradi sav posao. No, ona je to ionako radila samoinicijativno bez potrebe da primijeti neke stvari poput slabo pripremljenog pratećeg benda. Ništa zato. Ionako je odavno općeprihvaćeno da su sviračka nonšalancija i bezličan gažerski zvuk u kontekstu ovakve narodne fešte zadnje rupe na svirali.

17. obljetnicu svojeg prvog koncerta ikad obilježilo je Živo Blato. Radilo se o koncertu 2000. godine koji je netom nakon izlaska prvijenca nepredviđeno napunio pola Močvare. Tu se pokazalo kako je Vuco u svojoj hard rock/heavy metal inkarnaciji u stanju "progutati" više rokera, metalaca i pankera nego što u svojem folk naličju skupi cajkaroške klijentele u pet nastupa diljem opskurnih kafana. Međutim, vjerojatno je folkom i dalje zarađivao pet puta više nego rockom, pa je Živo Blato nastupalo svake prijestupne, a album "Konac konca" još uvijek nije dobio nasljednika, pa smo pomislili da je zaista zadnji kako mu je ime sugeriralo. U nekoliko posljednjih koncerata poput onih u Vintageu i Željezničaru je čak dolazilo do zatruljivanja atmosfere, vjerojatno zato što je većinu klijentele činila starija ekipa koja nije više vična divljanju kao u cvijetu mladosti. Ipak, na FER-u je atmosfera bila vruća u svakom smislu. Prekomjerno znojenje je bilo zajamčeno i stajanjem na mjestu, a kamoli u sveopćem kaosu i košmaru koje su Vucine prostodušne i vulgarne numere izazivale uglavnom u testosteronskom pripadništvu publike. Siguran sam da najviše gubitaka mobitela, novčanika, ključeva, ruksaka i majica prijavljenih na Fejzbuk eventu potiče upravo iz ovog dijela večeri.

General Vasilije Mitu je napokon došao do razine da ga stoički zaboli za sve. Poštedio nas je uobičajenih verbalnih izdrkavanja na tonce te ostalih nemilosrdnih i nepromišljenih anti-sve eskapada te čuvao svoj bijes isključivo za pjesme. Također, satnica mu nije dala vremena da neke hitove ponavlja po 3 puta što u samostalnim nastupima redovito radi nerijetko izazivajući zamor kod publike. Najzanimljivija trivijalnost je bilo umjetno prase na ražnju načinjeno od papira i smeđeg selotejpa kojim je povremeno paradirao po bini. Samo po sebi to poigravanje simbolom hedonizma nije naročito zanimljivo, ali kad se sjetite da ste istog tog "odojka" početkom tjedna vidjeli u rukama Gos'na Bandara na koncertu Piknika u Ksetu, obuzme vas neobuzdani napadaj smijeha, jer uviđate kako je ta trash parada igrom slučaja poprimila konceptualni smisao. Ksećani nisu mogli sačuvati bolju štafetu i predati je prikladnijem nositelju. Iako idući put želimo da nas gađa komadima prave pečene janjetine.
[  ]

  © Zoe Šarlija

[  ]

  © Zoe Šarlija

Nakon ovakvog showa koji je pošteno ispotencirao snage ID-a, Krankšvester je u svojim pokušajima dijeljenja lekcija iz seksualnog odgoja preferentima Živog Blata zvučao u najmanju ruku pleonastično. Privukao je neku drugu masu ljudi s kojom moja malenkost ne dijeli isti tip glazbenog afrodizijaka. Zato sam se otisnuo put malog stagea gdje je Chui iscrtao prikladan poligon za rafinirane instrumentacije koje pretvaraju ušne bubnjiće u žvakaću gumu, a udove mame na zavodljivi ples koji smiruje višak sirovih strasti i pojačava nježniju komunikaciju s unutrašnjim osjećanjem sebe i ljudi u podijskom okruženju. Njihova muzika s prikladnim omjerom elektronskih upliva i instrumentalnog virtuoziteta stvorila je intimnu i miroljubivu atmosferu pred manjim brojem najupornijih noćnih ptica. Ovo je četvrti put da svjedočim njihovom nastupu, iako sviraju muziku koja se vrlo rubno dotiče mojih preferencija. Najčešće na njihov nastup naletim slučajno na eventima gdje su Chui tek jedan mali fragment festivalske ponude. I ovisi isključivo o situacijskim faktorima hoće li mi legnuti ili potaknuti da mirno produžim dalje. Na brucošijadi se dogodilo ovo prvo, jer je vibra među ljudima bila opuštena i čak vrlo romantična, bez ikakve naznake ukočenosti ili snobizma koja kod takve muzike ima potencijala zavladati u nefestivalskim uvjetima. Svi smo se jako lijepo gledali i bilo nam je neopisivo drago što smo se od svih mjesta u 4 ujutro našli baš tu. Tu gdje bubanj pokreće brodicu kojom saksofon kormilari dok im kljave i sampler pune korito vodom za plovidbu. Chui mi je sva mirovanja i ludovanja tijekom brucošijade posložio na pravo mjesto u duši ne ostavivši niti jednu od tih dviju dimenzija u višku ili manjku. Ljepši epilog se ne može poželjeti.
[  ]

  © Zoe Šarlija

[  ]

  © Zoe Šarlija

[  ]

  © Zoe Šarlija

Žalbe o prevelikim prometnim gužvama i čepovima na hodnicima, neprikladnosti fakultetske zgrade za koncert, puštanja broja karata u prodaju većeg od optimalnog kapaciteta prostora itd. svake su godine iste. Takve nezgode uvijek naljute određeni broj ljudi od kojih se neki zaprijete i budućim bojkotom događaja. Koliko god takvi prigovarači bili glasni, uvijek su u manjini tako da FER nema razloga za brigu oko pada posjećenosti. Kad bi sutra pustili u prodaju 300 early bird karata za iduću brucku bez ijednog najavljenog izvođača, siguran sam da bi se prodale u dva dana. Koliko god velika imena ovdje nastupala, Brucošijada FER-a ostaje najveće ime i glavni razlog posjete nje same.

ognjen bašić // 08/11/2017

> vidi sve fotke // see all photos

Share    

> koncert [last wanz]

cover: COURTNEY BARNETT @ Tvornica, Zagreb, 21/05/2019

COURTNEY BARNETT @ Tvornica, Zagreb, 21/05/2019

| 22/05/2019 | pedja |

>> opširnije


cover: Die Ärzte @ Močvara, Zg, 20/05/2019

Die Ärzte @ Močvara, Zg, 20/05/2019

| 21/05/2019 | terapija |

>> opširnije


cover: The Slow Readers Club @ Tvornica, Zagreb, 18/05/2019

The Slow Readers Club @ Tvornica, Zagreb, 18/05/2019

| 19/05/2019 | pedja |

>> opširnije


cover: Underground Youth, Wolver @ Močvara, 12/05/2019

Underground Youth, Wolver @ Močvara, 12/05/2019

| 17/05/2019 | terapija |

>> opširnije


cover: Valhalla Festival 2019 (1. DAN) @ Močvara, 10/05/2019

Valhalla Festival 2019 (1. DAN) @ Močvara, 10/05/2019

| 14/05/2019 | ognjen bašić |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*