home > koncert > Regius #8 @ Šibenik, 13-14/07/2018

kontakt | search |

Regius #8 @ Šibenik, 13-14/07/2018

Godinama je već Regius sastavni dio ljetnih putešestvija vašeg ujaka. Ljubav prema tom festivalu se rodila još u vremenu kad se održavao na najdražoj Jadriji, i bogami traje. I potrajat će do daljnjeg vrlo vjerojatno, prije svega stoga što se održava u Šibeniku, najboljem od svih gradova. U prvih sam se par redaka već, kao što možete primijetiti, počeo razbacivati superlativima, ali potpuno su opravdani. Divno je ovdje. Toliko divno da se nije baš ulovilo vremena pisati izvještaj dosad, ali siguran sam da ćete već nekako smoći snage oprostiti mi.
[ abop ]

abop   © jan

Dobra stvar kod Regiusa je to što svirke kreću tek oko 22 sata, što je rijetka praksa na ljetnim festivalima. Pa se ne mora ništa propustiti, u teoriji se stigne već napiti dovoljno dotad. U praksi ipak prvi bendovi naravno sviraju pred poprilično malobrojnim auditorijem. Ove je godine to dopalo Diskodeliju. Pružili su pola sata mračnijeg alter/indie/post-punk zvuka uz umjereno diskutabilne vokalne sposobnosti, a onda nestali u noći.
[ svemirko ]

svemirko   © jan

Svemirko je dugo vremena bio isključivo studijski projekt, ali otkad kad se oformio bend i počelo s koncertiranjem, skoro da nema gdje ih nema. Za razliku od nedavnog Tabora gdje su se u mojim ušima utopili u sličnosti vlastitih pjesama, ovdje su skroz fino sjeli. Uspjeli su kreirati onu neku slatku čaroliju ljetnog festivala, stvari su kliknule, i njihov zvonki ex-yu synth pop nas je uspio dovesti u stadij poznat kao ugoda i milina. Na trenutak mi se učinilo da lik pjeva na playback, ali onda mu više nisam skinuo pogled s ustiju do kraja koncerta, i nisam uspio pronaći još dokaznog materijala, tako da ima biti da serem bezveze.
[ diskodelija ]

diskodelija   © jan

My Baby je bio zamišljen kao headliner prve večeri. Prvi je to put, koliko me sjećanje služi, da se Regius odlučio okušati u vodama dovođenja bendova van ex-yu prostora, i po pitanju My Babyja se to definitivno može smatrati punim pogotkom. Očito je da je hype koji u nas oko tog benda vlada prerastao razinu Zagreba, i da su sad već službena državna atrakcija. Kao netko tko je bio na prvom (usudim se reći povijesnom) koncertu ovog benda u maloj Tvornici, ne mogu ne konstatirati da im se putem (i prelaskom u sve tranceoidnije vode) malo izgubila ta magija kojom su nas tada mogli hipnotizirati, ali dakako da se i dalje radi o vrhunskom bendu. Ljudi se skupilo možda petstotinjak, i po običaju su se svi fino rasplesali na te njihove voodoo trance blues ritmove, ali poglavito na one učestale karakteristične crowdpleasing prijelaze koji eskaliraju u eksplozijama jednoličnog ali tako prokleto zavodljivog ritma. Mislim da će se mnogi složiti da je ovaj nastup, kao što je to bilo i očekivano, bio vrhunac festivala.
[ krankšvester ]

krankšvester   © jan

Kako se vrijeme prije početka festivala kratilo svirajući i pjevajući po šibenskim ulicama (i to u podosta fizički iscrpljujućem stilu koji uključuje masu bacakanja, klečanja, kotrljanja i skakanja), tako me po završteku rasplesavanja na My Babyju ulovio solidan umor. Uparimo li to s činjenicom da ni Kranšvester ni ABOP (a bogami ni trap party koji je uslijedio) nisu stvari koje odgovaraju mom senzibilitetu, srušio sam se u hammock i odjavio za tu večer.

Drugog je dana sve počelo nastupom She Loves Pabla. Organizatori ovog festivala su i prethodnih godina imali naviku angažirati bendove podjednake popularnosti, pa bi netko morao izvući deblji kraj što se tiče satnice, ali ovdje je to otišlo i korak dalje - dva najpopularnija izvođača druge večeri su svirala prva. Pablinje su tako nakon InMusica gdje su zapalili rulju, ovdje morali naći motivacije za animaciju nekih tridesetak raštrkanih pojedinaca. Profesionalno su pristupili tom zadatku, i odradili ga sa solidnim ocjenama, neka ih.
[ my baby ]

my baby   © jan

Krešo Bengalka je okupio već konkretan broj ljudi, činilo se čak i da je tu bilo mnogih koji su došli samo zbog njega. Tako da su momenti kad bi uperio mikrofon prema publici bili popraćeni sasvim čujnom reakcijom, na opće zadovoljstvo. Prošetao je kroz svoju sad već hitovima prepunu pjesmaricu, a naravno da se dotaknuo i ponekih uspješnica Kiše metaka. Osobno se tu nisam nešto ludo provodio, ne mogu proniknuti do kraja u razloge zašto ti njegovi tematski i muzički vrlo ograničeni uratci tako pale rulju, ali mora mu se priznati da ima tog nekog street kredibiliteta, ulijeva malo strahopoštovanja dok ga gledate. Naročito otkad je nabacio tih cirka dvadesetak kila od prošlog Regiusa (2014. s Kišom).
[ publika ]

publika   © jan

Soviet Soviet je bend koji tamo negdje navodno uživa neku popularnost. Iskreno se nadam da ih Bergam nije platio sukladno broju Youtube pregleda na nekim njihovim stvarima, jerbo su se tu onda gadno popušile pare. I oni su eto, baš kao My Baby prvog dana, bili zamišljeni kao headlineri, ali od toga ni "h", nitko ih nije doživio. Što je šteta, jer nije da ne valjaju, dapače. Radi se o talijanskom triju što praši drski, hard hitting, bučni post punk, i pritom ne zvuči previše kao bilo koji od onih bendova za koje možete odmah pomisliti da su im uzori ako sviraju post-punk. Jebote, kakva je ovo bila glupa rečenica. No, pišem report tu iz samouslužne praonice rublja, nismo u poziciji da biramo. Sve u svemu, prvih 15 redova prazno i šugavo mlak pljesak obilježili su nastup ovog benda, i time nas polako doveli do zaključka da će drugi dan ovog festa nažalost ostati upamćen kao jedan od slabije posjećenih u osmogodišnjoj povijesti.

Ali jebeš posjetu, samo zabava. A po tom pitanju su ljudi iz benda Ogenj odradili najbolji posao. Ove je godine lineupu kronično nedostajalo punka (što prije nikad nije bio slučaj), tako da su plesni folk punk ritmovi ovih veseljaka došli kao naručeni, pravi melem. Domaća rakijuština koju smo tog dana sisali me u doba njihove svirke već bila poprilično izmasakrirala, tako da bih lagao kad bih rekao da se sjećam nekih detalja, ali znam da imaju violinu i tamburicu, da praše kako spada, i da (na tragu onog što sam natuknuo i za Soviet Soviet) ni one ne zvuče kao Dropkick Murphys/Gogol Bordello ripoff, već da uspijevaju u priču unijeti nešto sasvim svoje i sasvim šarmantno. Vrhunski gig.

Za vrijeme Surke Beatboxa sam već bio sasma onemoćao od promila, tako da nemam blage veze kako je bilo, skužajte.
[ zid ]

zid   © jan

Što da vam kažem, bilo je u redu sve skupa. Mislim, lineup nikako nije bio po mom guštu, tako da ne mogu ne natuknuti da je fest vidio i bolje dane, ali nije da nije valjalo. Osobno mislim da je ova shema s inozemnim headlinerima dosta hit or miss za šibenske uvjete. Ove godine je to prošlo s polovičnim uspjehom, odaberimo vjerovati da će zato dogodine biti teški hit. Šibenska se saga nastavlja, slijedi Martinska.

ujak stanley // 19/07/2018

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*