Kada se Svemirko, odnosno tada još samo Marko Vuković, pojavio polovicom 2015 s pjesmom Zbogom proleteri! donio je zanimljivo osvježenje sceni, iako zapakirano u zvukove prošlosti. Siguran sam da mu tada nije ni na pamet palo da će koju godinu kasnije puniti dvorane po bivšoj Jugi. Možda klubove, ali dvorane...

Kako god bilo, nakon objavljena dva albuma, danas je SVEMIRKO punokrvni bend s pet članova i ponekim pridruženim, na koncertima. Dok je svojim nostalgičnim pop izričajem prikupio veliki broj sljedbenika, pa iako nema nijedno "čvrsto" izdanje iza sebe (osim VHS kazete), napunio je Veliki pogon Tvornice k'o od šale. I to ne samo Veliki, nego je pun bio i mali, a bome i onaj pretprostor. Za jakne nije bilo mjesta u garderobama, pa su visile sa svih strana, a šankovi su radili baš svi, čak i onaj skriveni na tribinama. Priželjkivao sam im tako nešto, pogotovo nakon sličnog događaja u Beogradu, no brinula me zg publika. Srećom, pokazalo se da sam bezrazložno strahovao, a činjenica da ne počinješ koncert na vrijeme, samo da bi ušli svi koji su pokušali ući te večeeri u Tvorinicu, govori sama za sebe.

Na večer prije održanoj novoosnovanoj dodjeli nagrada "Rock&Off", u istom prostoru, Svemirko nije imao ni nominaciju u nekoj od kategorija (samo prednominaciju), a kamoli da bi dobio neku nagradu. Što nam pokazuje da novinari koji su glasali u toj nagradi baš i ne prate scenu pretjerano, no mogu se ispraviti slijedeće godine. Siguran sam da dobitnici nagrade za naj album ili za koncertnu izvedbu ne bi uspjeli ovako prepuniti Tvornicu, a tako ni neki drugi laureati.

Da se ovakav bend dogodio u Britaniji ili nekoj zemlji koja ima bilo kakav glazbeni časopis, Svemirko bi bili na naslovnim stranicama, prozivali bi ih "spasiocima ..." i njihovoj bi muzici davali raznorazne pridjeve. Ako bi se ja našao tamo i slučajno pisao za neki od njih, moja formulacija bila bi "nju nju primitivs". Iako su "nju primitivs" bili vezani isključivo za sarajevsku školu, imam osjećaj da su Svemirko legalni nasljednici i nadam se da će povuć za sobom još bendova, jer očito je da su popunili rupu koja je godinama nedostajala na našoj sceni, a to je ona zajebantska pop rupa koju su mnogi pokušavali popuniti, ali zbog ko zna kojih razloga im to nije uspjelo. Čini se kako Svemirko s lakoćom to odrađuje. Na pozornici se dobro zabavljaju, zamataju se u srebrnu foliju, sviraju bosi i polugoli, na pozornicu im stižu razni odjevni predmeti, dogodi im se i poneki fan koji bi pjevao ili svirao s njima, u nekim su trenucima na stejdžu s četiri gitare, a publika sve pjesme zborno pjeva. Što se tiče muzičkog dijela, tu je malo kompliciranija situacija. Studijski su sve njihove pjesme ugodno popeglane, a slušajući ih u misli prizivaju exyu 80s synth scenu krenuvši vokalno od Olivera Mandića, preko U škripcu s muzičkom podlogom do Lakih oingvina u textovima. Na koncertu u Tvornici, barem u dijelu gdje sam se nalazio u većem dijelu koncerta, malo se izgubilo na punoći muzike, pa je u trenucima došlo do praznina, što možemo pripisati koječemu, no publici nije smetalo tako nešto.

Sama setlista bila je prošarana hitovima s Vanilije i Tunguzije. Počeli su, naravno, s Tajnama svemira, pričem su se iza njih palili jedan po jedan planet našeg sustava, a nastavili s Meni se ne svira, Miris grada i Žena od vanilije, na kojoj je krenulo prvo zborno pjevanje. Na Sa svog balkona smo dobili prvu i jedinu gitarsku solažu, a Dizajnerica Laura, Zbogom proleteri i Vrati mi se još jedanput, zatvaraju regularni set. Nije bilo govora o prekidu koncerta, a bis je iznjedrio još poneki hit, a za kraj je temperatura narasla na 34,5! Kao predgrupa su nastupili Harvo Jay, koji bi uz malo vježbanja komunikacije s publikom, mogli postati prvi sljedbenici kulta Svemirka.

pedja // 04/02/2019