Srpanjska garaža iz Baranje je još u srpnju imala zakazani koncert u KCM, ali da vam ne navodim razloge prebacivanja koncerta 8. srpnja u Češku besedu iliti u originalu Český národní dům www.terapija.net/koncert.asp?ID=32447 jer bi to mogla biti disertacija od najmanje desetak stranica, pa evo njih s vrlo sličnim, ma takoreći gotovo istim performansima na istoj, odgođenoj lokaciji. Te subote je bila prilična gužva u KCM-u: prvo je valjalo odraditi književno predvečerje poezije na kojoj su se mogli vidjeti i neki kultni likovi lirsko-glazbene scene, pa se pričalo o žrijebu skupina za predstojeći nogometni Euro u Njemačkoj koji nam je dodijelio Španjolsku, Italiju i Albaniju, a onda je slijedila brzinska tonska proba, ti mamicu, nikad nisam prisustvovao kraćem naštimavanju. Frontmen i gitarist Bojan Đurđević alias Jim July je nakon 3-4 minute rekao 'meni je sve ovo okey, ne treba ništa više', te su ubrzo i krenuli sa svirkom što već u samom startu dovoljno govori koliko su vješti, fleksibilni i uigrani premda je ovo bio četvrti nastup s novim bubnjarem Krešimirom Oreškim koji je s njima odradio samo tri probe! Ispočetka je malo izgledalo da će posjeta biti mršava, publika književne večeri se razilazila, nju očito rokačina ne zanima kad su se s razglasa vrtjeli The Cramps, Flamin' Groovies, MC5, The Jon Spencer Blues Explosion, Patti Smith, The Godfathers..., no oko 22 h se već pristojno ispunio klupski prostor unatoč vrlo hladnom, kišnom i susnježicom popraćenom vremenu, pomaknuli su se stolovi ispred pozornice, gazda Zoka (Tribute To The Police, ex-Radio Luksemburg...) je nonšalantno najavio bend za kojeg je netom saznao da su neki od članova iz njegove Požege, a kako se kod literata moglo uočiti znanih lica, tako niti na ovoj svirci nije među publikom manjkalo meni još bolje poznatih faca s domaće rock scene. Prvo su Garage In July ošamarili tri jako dobro poznata komada "Ne govori da me znaš", "Muzici po guzici" i "Za Iggya" uz Bojanov komentar da je u zadnjih mjesec i pol dana imao majstore u stanu, a onda su počeli prašiti "Renault 4", pjesmu koju inače ranije baš i nisu htjeli izvoditi smatrajući je suviše plitkom, a-ha-ha, no kako vrijeme pokazuje, upravo ona im je jedan od ultimativnih socio-političkih hitova. Pitao sam se, hm, kad nisam vidio Marka Jankeka koji im je bio gost na svirci u Češkoj besedi hoće li netko odsvirati tu stvarčinu... Ih, ti bokca, na pozornicu se popeo Saša Strakoš iz benda TV Eye www.facebook.com/tveyetheband/?_rdc=1&_rdr kojeg ne treba miješati s istoimenim švedskim ili birminghamskim punk-rock/ post-punk imenima. Sam Bojanov komentar na njegov nastup 'lijepo je kad netko zna svirati' dostatno govori. Na samom koncu koncerta još im se pridružio i frontmen Miran Kurspahić, vlasnik moćnog macho rock grla (i imagea), te su za bis njih obadvojica zajedno s čitavom ekipom izveli dvije pjesme dovevši atmosferu do ključanja, no, nažalost, to nisam uspio snimiti kao video već samo s priloženim fotosom.

Ne govori da me znaš:



Muzici po guzici:



Za Iggya:



Renault 4:



Slijed događaja i pjesama je barem meni poznati scenarij pun Bojanovih scenskih igara s usnom harmonikom (u arsenalu ih ima jedno deset komada!), komentara u pauzama, neprekidnog feedbacka s publikom, izlazaka s pozornice među auditorij, obilje znoja iz minute u minutu, stalnih 'up&down' tenzija red brzih tempova, pa malo laganijeg bluesa, a zna se, najbolji je kad se potpuno okupa u znoju, skine se barem u potkošulju i takoreći izgubi kontrolu od užitka kao u najboljem seksu. Ovdje je priložen gotovo kompletan video zapis čitavog nastupa izuzev spomenutog bisa, pa pogledajte bez ustručavanja jer ovi sada već zreli momci praše toliko uvjerljivo da u nekim situacijama imaju jače aditive i od samih Partibjerkersa i ranih Majki prilikom čega itekako pomno paze na konciznost svirke, osobito odlično uigran tandem Marko Bagarić (glavna gitara) i sjajni basist Igor Hanžek (obratite pozornost na njegove izmjenjive stilizacije iz melodičnog punka u staccata, sludge/ doom disonante "Ostat ću mlad" ili alternativni blues-punk/ rock), elem dvojac bez kojeg je sva eksplozivnost i draž srpanjske garaže nezamisliva.

U tvom krevetu:



Ostat ću mlad:



Velika duša:



Motika blues muzika:



Crvenokosa:



Svemirski igrači:



Imam srce:



Od zemlje do bola:



Venera:



Teretnjak:



Buntovnik ljubavi:



Imaš li strasti:



Sebe ugasiti blues:



E, da, pravi fanovi će primijetiti da Bojan ima novu gitaru glam-rock/ metal dizajna, netko iz publike je dobacivao 'na 24 rate', uh, onda baš i nije jeftina. "Buntovnik ljubavi" je bila posvećena maestru Šilji iz Gatuza koji se nije pojavio na ovoj svirci, ali zato je bilo ovdje članova nekih drugih bendova s kojima bi u dogledno vrijeme Bojan i ekipa mogli podijeliti stage jer su kvalitete u energiji, pristupu k r'n'r terenu i sam svjetonazor skoro pa identični. Jasno, rock je izgubio na kvaniteti, jbga, cajke su trend već poprilično dugo, ali ne treba lamentirati, oni koji vole 3-4 rock akorda, kako je rečeno na početku koncerta, došli su na svoje. Uostalom, nakon svirke nitko se nije razilazio sve do sitnih jutarnjih sati uz obilje rokačine set-liste DJ Horvija, odnosno moje malenkosti. S velikim guštom sam sve ovo odradio podsjetivši se na brojne, vrlo slične tulume u nekadašnjim klubovima Podravac u Virju i sisačkom Ozonu, a bješe to jako davno, prije 20-30, pa i 40 godina što se tiče đurđevačkog Picoka. Tada je rock već bio dosta star i trebali su mu neophodni remonti, a evo, dobili smo evidentan revival iz Baranje koji komotno pristaje svoj toj energičnoj figuri još uvijek živahnog, lucidnog, prkosnog i potentnog, nimalo osakaćenog i šminkerski umivenog rocka drito iz garaže.

horvi // 06/12/2023