Rebel star su prošle godine objavili svoj sedmi studijski album "Sedmo nebo", a ono što je znakovito je da još nisu uspjeli snimiti dva albuma u istoj postavi. Album je promoviran najesen u Vintage Industrial Baru, a sinoć su imali utvrđivanje gradiva za fanove.

Moj prvi koncertni susret s njima bio je, sada već prije 15 godina u polukružnoj &TD-a i to mi je vjerojatno jedan od dražih naših susreta. A bilo ih je. Bili su oni i na rođendanu terapija.net-a, bila nas je nekolicina i u Beogradu na njihovom "poslednjem koncertu", pratio sam ih i za vrijeme korone (tada je bio samo Milan), a burno sam popratio i ponovno okupljanje i nove albume. No... ... sve do jučer, nisam uspio evocirati u sebi tamošnju atmosferu, gdje smo Staklo, Vozače ili Ptice otpjevali zborno i glasno. Jučer sam imao taj neki osjećaj da se ta postava ustalila, da dišu kao jedan i zvuče moćno i premoćno.

Otvorili su s Lako, pjesmom koja zatvara njihov istoimen album. Bio je to odličan izbor za uvod u dvosatnu svirku. Već tu se moglo čuti da su raspoloženi i željni svirke. Uslijedile su novije Dugi koraci i Neko mesto puno sunca, a onda prvi hajlajt koncerta sa Putujemo ti i ja i Vozači-ma. Sve se tu posložilo, a Milan i ekipa su nas hranili predivnim melodijama, a mi bi im jeli iz ruku što god nam s(er)virali u nastavku večeri. Postojanu ritam sekciju čini dvojac Ernest Džananović i Goran Ritoša, s gitarističkom virtuoznošću Milanu pomaže Daniel Rodik, a uz to mu je zadatak i da ponekad unese dašak country-a kad sjedne i udari u lap steel. Zvonka je, osim klavijaturama, već jako dobro ovladala raznim elektronskim zvukovima koje stvarno obogaćuju poneke pjesme i daju im novi štih. Sve je bilo poštelano na maksimum zadovoljstva, a to se vidjelo na licima izvođača i publike.

Iako je i ovaj put bio naglasak na pjesmama s najnovijeg albuma, vjerujem da smo svi dobili po nekog favorita s prethodnih albuma. Bile su želje i Srebro i 85, al to su ostavili za drugi put. No, podarili su nam obradu Calexica Bisbee blue, koju ja još do sad nisam čuo na repertoaru. Za kraj je naravno ostavljena Industrija, koju sam opet zamišljao kako smo na nakom od prethodnih koncerata zagrljeni iz petnih žila vikali " da smo sviiiiiii odaaaavnoooooo...", a ona je dobila i dostojnog nasljednika, a to je Istina. Najljepša pjesma sa Sedmog neba, koja je nepravedno izbačena s vinilnog izdanja (kao i još poneka pjesma). Uživo zvuči još moćnije, još nježnije, još bolje, i to mi je jedna od pjesama koju mogu slušati na ripitu, a to i često napravim, a da mi još nije dosadila.

Očekivali smo bis. A bis je bio Staklo, Anđeli, Radio. Treba to komentirati?! Naravno da ne. Uglavnom, reći ću još jednom, ovo je vjerojatno bio najbolji koncert Rebel Star-a koji ja pamtim.

pedja // 08/03/2024

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Velika galerija fotografija na našem FB