E, ovo su zajebani igrači. Kažu znalci najbolja indie psihodelija u svijetu. Sad kad sam ih pogledao, prvo što ću pitati: Koji indie? Gdje je tu indie?.

Možda zvuči kao indie kad ga se sluša preko kompjutera, ali uživo...uf, uživo.

Zamislite kako se vozite u fluorescentno zelenom kokpitu po tračnicama, ispod vas je vlažna džungla u zelenim, crvenim, žutim bojama a svud oko vas niču džinovske gljive, lebde leteće mante, dok se sa zvučnika u kokpitu umjesto glasa vodiča čuje neuhvatljiva melodija koja kao da dolazi iz dubine podsvijesti i lagano se mješa sa urlicima, i dumbaranjem iz džungle.

Možete to zamisliti? Ne? E pa onda, čitajte dalje.
Zamislite da se šetate podno piramida, a iznad njihovih vrhova piči vatromet kineske pirotehnike, stvarajući ružičaste zmajeve, plavkastu sjanu kišicu koja sipi s neba i golica vas po nosu, zelenkaste kuglice od žada i onda vas odjedanput presreće klasični arapski trgovac sa kričavom žuto zelenim naočalama koji na svom nosećem štandu ima male zvučnike iz kojih plove melodična tri basnoslovna akorda ali ih nekako ne možete uloviti u sveopćem metežu ljudi, životinja, i svjetla koja vas sve više udaljavaju od svijeta koji poznaju vaša čula...
Ni to ne pojmite? Šta onda čitate uopće?
Objasnit ću kako to izgleda u ovom Newtonovom mehaničkom svijetu, da svima bude jasno.

Daklem, imate tri mlađa čovjeka koji izgledaju savršeno normalno, a vrte glavama i znoje se poput šamana s Papue Nove Gvineje. Tri normalna mladića savršeno normalno okreću dugmad i potenciometre na svojim ritam mašinama a iz zvučnika izlaze zvukovi apsolutno van svake dimenzije (tu i tamo se možda mogu prepoznati zvuci gitare ili ne daj bože bubnja), i imaju savršeno normalan light show od pet amfitetatrski postavljenih bljeskalica koje blicaju u raznim bojama koje vas tjeraju da zatvorite oči i prepustite se pandemonijumu boja i svijetova . Eto, zamislite sve to, i još ona tri prethodna pasusa i dobit ćete Animal Collective.

Ovaj band je vrijedan svačijih ušiju i očiju, a pogotovo očiju i ušiju slušalačkih avanturista koji se rado prepuštaju nečem novom, nečuvenom i otkačenom. Tkogod ih ide gledati uživo mora biti spreman na šok.

No, taj šok zna postati zasitan, previše je to zvukova, a previše blicanja. U jednom sam trenutku počeo zijevati i mozak je jednostavno odbijao primati signale kolikogod se ja trudio da otpustim sve kočnice. Pred sam kraj, otišao sam van zapaliti cigaretu jer mi je bilo dosta vatrometa, lebdećih manti, i uvrnutih zvukova iz druge galaksije, iako sam se još cijeli dan poslije osjećao odlično. Kao da sam istodobno otkrio vatru, električnu žarulju i žarulju u boji.

Životinje su definitivno jedan od onih bandova koji probijaju granice žanra. U isto vrijeme originalni i zabavni, šokantni i otkačeni, sviraju muziku koja vas cijelog proguta i ljuljuška vas u svojoj vibrirajućoj utrobi. Ali, oprez, turbulencije su česte i nimalo ugodne! Ako niste spremni na tako nešto, bolje nemojte ni pokušavati jer ovo nije muzika koja se sluša dok čitate knjigu, ispijate kavicu ili peglate veš. Ako jeste, izvolite ući, ali nemojte reći da niste bili upozoreni (buhuahahahaha!!!!)

djole // 23/10/2008