Kada sam pisao najavu za "Rebel Star" i kada sam napisao da će bez obzira na vremensku prognozu u Zagrebu 21.03. biti jako toplo oko srca, nisam ni slutio da će taj dan biti vraški hladan i vjetrovit, te da ćemo toplinu (u svakom smislu) i te kako trebati. Na svu sreću, ali i prema očekivanju, na koncertu je topline bilo u izobilju. Ugodno popunjena polukružna dvorana uživala je u porodičnoj atmosferi koju je svjesno i samouvjereno već od prve pjesme stvorio lider banda Milan Glavaški. Iako dolaze sa raznih strana Europe i nemaju mogućnost čestih proba, band je zvučao vrlo uvježbano, pa je to natjeralo i ljude koji su prvi put čuli materijal da miču glavama u ritmu sporogalopirajućih pjesama koje očito osvajaju na prvu i u koncertnoj izvedbi. U sat i pol svirke čuli smo gotovo cijeli prvijenac
"So", po nekoliko novih stvari sa albuma koji će biti izdan ove godine (tekst za jednu od njih napisan je na putu do Zagreba), te po nekoliko obrada (rani Neil Young, The Posies i sjajnu obradu Dylan-ove "Queen Jane Approximately"). Teško je reći u kojem je trenutku dosegnut vrhunac, no možda je baš izvedbom najpoznatijeg i totalno himničnog "Stakla" band uspio razgaliti dušu i onih najtvrdokornijih. I stvarno je nevjerojatno da 15 godina stara pjesma, nezapažena u vrijeme nastanka (Glavaški ju je napisao za band "Popcycle"), danas dobija gotovo kultni status, a tekstulano ostaje jednako svježa i aktuelna.

Svakako treba spomenuti i jednu nesvakidašnju gestu na koju su posjetitelji koncerta prvo reagirali s nevjericom, a odmah zatim s oduševljenjem: svaki posjetitelj koncerta dobio je službeno CD izdanje albuma "SO", uključujući dvije bonus pjesme i videospot za pjesmu "Staklo", te je na taj način, po poslovici o brdu i muhamedu, i onim najljenijima koji još nisu skinuli besplatno mp3 izdanje omogućeno da ovaj prekrasan album pohrane u svojoj kućnoj kolekciji. Bravo za Rebel Star! I sad je red da ih konačno prestanem hvaliti jer ću, na kraju, osvrt morati zaključiti razglasom. Ovaj put isti nije "ubio" band, ali im bogme nije ni pomogao. Tako je često električna gitara zvučala "slijepljeno", Milan nerazumljivo, a klavijature su se čule samo u najtišim dionicama. Na sreću, akustički dio je "štimao" besprijekorno, a budući da je Milan poznat i po akustičkim, tzv. "unplugged" verzijama svojih pjesama veseli nas njegov možebitni ponovni posjet na isto mjesto u isti prostor. Došao li on sa ili bez banda uvijek je dobrodošao, naročito kad smo se osvjedočili da je sve onako kako smo i zamišljali.

danko // 24/03/2009

> vidi sve fotke // see all photos