Sviram gitaru i ne vjerujem. Nemrem bilivit da oni to mogu odsvirati.

To su otprilike dojmovi koji spopadaju ljude koji se motaju po blues gitarijadama.

Purgeraj je ugostio Talijana Enrica i Njemca Larsa kao inozemne guitar genijalce. Čini mi se da je g. Crivallero poznatiji jer je g. Kutschke manje dostupan na tražilicama. Dakle, amaterski gledano, Google zastupljenost je za g. Talijana na razini, dok će Lars morat odati marketinškog truda da se virtualno dokaže kao još jedan njemački proizvod od kakvoće. Povratkom u zbilju pod pretpostavkom Interneta kao zanemarive varijable u stvarnosti, gosti Lars i Enrico, te domaće snage Bane i Jex, međusobno su kolaborirale kako bi se natjecali koji duo bolje svira đitre. S obzirom da sam prvi put vidio i čuo za Crivallera i Kutschkea (pripominjem, potpuni sam amater), ovi potpuni stranci su u mome srcu ostavili dubok kolotrag. Pogotovo Crivallero. Na slikama možete ga vidjeti kako ušetava u publiku, valja se po podu i konstantno prenosi pozitivnu vibru sa svojeg lica i svojom muzikom na ljude iz Purgeraja. Kutschke je bio rezerviraniji, kao mlađi talent koji je potpuno posvećen gitari i sve ga ostalo manje dira. Crivallero je među nastupima silazio i družio se sa družinom koja je takav oblik socijalizacije u tom trenu potraživala (, rječnikom jednog ekonomiste). Ponuda gitara je bila previsoka, a potražnja u Purgeraju malena, što se nadoknađivalo jačim urlanjem i odobravanjem. Ovakav pritisak na cijenu gitarističkih zabavnih usluga ipak neće doprinijeti padu vrijednosti blues i groove večeri, jer jedinstveni brandovi uvijek opstaju, a na kraju krize izlaze osnaženi, jači no prije.

Izranjavanjem iz ekonomskih voda, gitarijada je prošla sasvim pristojno, kulturno, bez incidenata i primitivnih istupa na kakve sam navikao. To je ujedno i razlika između motorističkih i blues gitarijada. Umjesto da dobijete bocu po glavi, ovdje se za promjenu nudi svirka, strast, štimung, druženje, alternativa, i telepatija koju glazbenici širokogrudno pružaju nazočnome slušateljstvu. Spomenimo se i trećeg stranca koji je bio posebno najavljivan te večeri. Austrijanac Raphael Wressnig na orguljama priznati je orguljaš, vrlo simpa elegantan momak i razbija tu svoju mašinu (, premda ju vjerojatno inače mazi pa mu ona oprašta). Inače čovik svira u Raphael Wressnig Trio, međutim, u Zagreb su došli kao Raphael Wressnig Duo, pa mu je potpora i podloga bio sami njegov vlastiti bubnjar.

Još da malo hvalim Enrica, čovjek je konstantno bodrio publiku, govorio kako ovdje obožava svirati te kako mu je predrago što su ljudi dogegali amo po kiši. U današnjem svijetu iskrenost je naivnost, i to se upravo najviše cijeni. Zato je Enrico pobravao najviše pljeska od svih, pa i domaćih dečkiju. Usput, Crivallero je imao onu dvovratnu gitaru, ali čini mi se da uopće nije koristio donji vrat, ili sam bio u transu. U svakom slučaju iskritizirajmo sada naše dečke, Jexa i Baneta. Jex iz Bastardza je bio sasvim solidan i Songkillers' Bane također skroz solidan. Jel' to dovoljan opis? Nije, ali kad te nešto ne dojmi jako, onda je to teško i opisati. Dok sam za Crivallerov nastup imao osjećaj da je sve uvježbano, a neke skladbe stvarno i jesu bile, za Jaegera i Baneta se vidjelo da je improvizacija u igri. Slažem se da je i Lars improvizator, ali čini se da se sa kolegom na orguljama, Austrijancem, lakše i bolje slagao.

Ipak, olakotna okolnost za našeg dvojca sa austrijskim kormilarom je bila ta što se vođa Songkillersa i Bastardza vrlo dobro poznadeju. Njihovo međusobno nadopunjavanje, Banetova gitara ekscentrično oštrog modernog zvuka kombinirana sa mekoćom Jaegerove nedistorzirane gitaričice, bio je topovski pogodak. U igri potapljanja brodova, to bilo ekvivalentno potapljanju nosača brodova. Za kraj jedna ekskluziva od reportera: večera za sve naše gitariste u pitanju bijaše ponuđena od strane, visinski gledano, nižeg restorana u Skalinskog ulici, gdje je Vaš paparazzi iste večeri večerao sa glavnim zvijezdama Drugog Dana Groove Guitar Night-a. Čini se da je dobro prije Purgića otići do Nokturnića na klopicu, jer je činjenica da smo i ja i protagonisti bili čist' spremni za večer gitarijade.

marin // 27/04/2009