7. i 8. VIII 2009. god. održalo se šesto po redu izdanje popularnog međunarodnog festivala urbane glazbe Viva la Pola! Uzavrela Pula je na premaloj terasi rokerskog kluba Uljanik ugostila neke poznate (a i neke manje poznate, ali nadobudne) bendove iz Velike Britanije, Francuske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Italije i Hrvatske. S obzirom da su nas obaveze omele u tome da stignemo na vrijeme početka ove značajme fešte, fotografkinja i ja smo vidno patile što smo propustile prvih par bendova Rock Bus, Diskurz (bend za koji će se svakako još čuti) te No More Idols. Morate uzeti u obzir da je festival započeo u 19:00 h, pa onda toplo pozdravljam ispriku organizatora što je koncert započeo "dok smo svi još bili na moru", a što se mene tiče prerano je i završio, ali to su neke norme koje se moraju ispoštovati kada se ovakva i slična zbivanja organiziraju u samom centru grada.

No, stigle smo baš na vrijeme da poslušamo i pogledamo Hesus Attor, jedan od najatraktivnijih live bendova s naših područja i uživamo u izvedbi njihovih fascinantno drukčijih i s ničim uspoređujućih pjesama od kojih bih naročito istaknula neponovljivu Cahracack i Guatemala Dreaming. Bend koji briše ravnodušnost ili blaže rečeno - ne naručuješ cugu dok je Hesus Attor na stage-u. Mala zamjerka organizatorima - tako velik bend, a tako pogrešna satnica (20:50 do 21:20!). Nakon Hesusa imali smo prilike poslušati Rumors of Gehenna, talijanski hard-core gdje su, čini mi se, samo poklonici metal-branše došli na svoje, a nakon njih jedan od najdojmljivijih hrvatskih bendova (zamalo sam napisala "ikad", ali znam da ne bih puno pogriješila) kontraverzni riječki One Piece Puzzle! Bend koji ima i zvuk i tekst i glas i stas i dobar kontakt s publikom, a i sposobnost da zadrži publiku za vrijeme trajanja svoje izvedbe. Nije se puno obraćala pažnja na to kojoj muzičkoj orijentaciji pripadaš, uz One Piece Puzzle i glas superdojmljive nam pjevačice Ratke te hitove Derem!Rokam!Guzim!, Supervešmašina, LSD,...pjevaju, jednostavno, svi!

Nakon fascinantnih nam One Piece Puzzle-a na red je došao petoročlani srpski punk-rock bend Six Pack, bend koji želi, može i mora dati još puno od sebe, ali to nije razlog da ne izdvojimo remek djelo njihove obrade dobro nam znanih (nama starijima, ali zahvaljujući Six Pack-u i šesnaestogodišnjacima) Crvenih makova, pa ja još uvijek uhvatim sebe kako pjevušim...Znaš li majko, majčice kakvi su ono cvetovi što rastu po našim njivama tako divni, crveni?... Tek što smo svi stigli fino zapogat na Six Pack i pošteno se umorit, stiže nam jedan od najpopularnijih bendova u Hrvata, u svakom pogledu izvrsni, muzikalni i veliki The Beat Fleet, bend za kojeg nam nije žao što su osvojili 6 Porina, jer ih definitivno zaslužuju, bend koji slušaju i vole različite generacije, bend s kojim se orilo i cupkalo na hitove poput Genije i Malo sam maka, bend čije satirično-ironične tekstove zaista želimo i poslušati i zapamtiti, bend koji nas uvijek iznova, ma koliko god puta prisustvovali njihovima koncertima, može ispuniti i oraspoložiti, pa su tako i ovaj put simpatični splitski muzičari osupnuli Pulu savršenom euforijom svojeg muziciranja!

Završnicu prvog dana festivala pružio nam je francuski Joke, osmeročlani bend čiji se raspon izvedbi širi od reggea, punka, hip-hopa, fusiona, pa do koječega još, ali sve skupa izvrsno ukomponirano, nimalo dosadno i nadasve prihvatljivo, pa organizatorima možemo slobodno zahvaliti što su nas počastili ovim energičnim francuzima tj. njihovim dojmljivim nastupom u Uljaniku. Kao što već spomenuh, sve je to potrajalo do cca 03:00 h, za publiku željnu zabave svakako prerani završetak, ali smo se barem stigli pripremiti za drugi dan festivala, 8. VIII, koji je obećavao još veća i poznatija imena dobrog rock zvuka.

Drugi dan festivala otvorili su bendovi Equinoxe, Downcast Art te Omega Lithium, svi malo više priklonjeni metal branši, a nakon njih smo imali prilike pogledati riječki Morso, ne pretjerano oduševljavajući sedmeročlani indie-rock bend za kojeg muzički kritičari izjavljuju da su jedan od zanimljivijih novih bendova na području lijepe naše, ali u praksi to ipak izgleda malko drugačije što je vidno i upriličila puležanska publika i njihovi gosti.

Nakon Morso-a na red su došli srpski Super S Karamelom, bend čiji atraktivan izgled treba pohvaliti. Zasluge za to uzimaju dvije rasplesane pjevačice, a isto tako treba i zamjeriti neorginalnost zvuka koji neodoljivo podsjeća na Oružjem Protivu Otmičara.

Da ne bih ja sad tu samo nešto kritizirala evo i jedne pohvale. Istri dobro poznat punk bend Anti Todor predvođen uvijek zanimljivim i bez dlake na jeziku nastrojenim pjevačem - Todorom. Iz cijelog punk delirijuma koji je nastao bilo je preočito da su miljenici publike grada iz kojeg dolaze (dakle, Pule), a pored dobrog starog punka kojim su nas počastili, izvrstan je i kontakt spomenutog pjevača s publikom, pa smo se tako naslušali kritika i psovki na račun političkih stranaka, crkve, vjernika, ali i njegove male zamjerke organizatorima što dovode u Pulu strane masno plaćene bendove pored naših kojima se ne daje prava šansa, a mogu i znaju zvučati puno bolje od masno plaćenih. Bez obzira što je ultraiskreni i simpatični Todor izazvao ogroman pljesak svojim izjavama, pomislila sam da malo pretjeruje glede stranih bendova. Jedna sasvim majušna kritika na Anti Todor bi se odnosila na heavy metal zvuk koji se promaljao u njihovim izrazito punk pjesmama, a promaljao ga je isto tako heavy metal gitarist koji se definitivno ne uklapa u cijelu koncepciju benda. Ono što sam pomislila o pretjerivanju Todorove izjave glede stranih bendova vrlo se brzo rasplinulo kad sam započela slušati i gledati sljedeći bend, najavljen pompozno kao najveća atrakcija novog punk-rock zvuka i kao najveća atrakcija ovogodišnjeg pulskog festivala, a to je britanski Deadline. Slušajući ih i komentirajući ih s nekolicinom posjetitelja festivala jednostavno ne znam čime oni zaslužuju titulu takve atraktivnosti. Istina je da su lijepi, mladi, tetovirani, imaju zgodnu skakutavu pjevačicu, izgledaju kao da svaki dan idu u teretanu i zdravo se hrane, ali...pjesme su im jednolične, sve podsječaju jedna na drugu, kontakt s publikom je očajan, u pjesmama ima previše teksta kojeg pjevačica jednostavno prožvače svojim sitnim pop glasićem i sve skupa odiše savršenom dosadom. Imaju jedan gadan običaj da se zahvale nakon svake izvedene pjesme za što smo mi naivni zaključivali uvijek iznova da konačno odlaze, ali nije bilo tako...nikako da prestanu! Nekolicina nadobudnih je ipak skakutala na njihove songove, ali malo zahtjevniju publiku su duboko razočarali.

Međutim!...isto to se ne bi moglo nikako izjaviti za fantastičan Dubioza Kolektiv iz Bosne i Hercegovine. Njima opraštamo što su lijepi, mladi i idu u teretanu, opraštamo im i lošu obleku pčelinjeg uzorka, opraštamo i Senna M look jednog od pjevača te Mavrović zurku drugog,...Dubioza je jednostavno rečeno - najveća atrakcija ovogodišnjeg festivala! Tu titulu nose zahvaljujući upravo svojim hip-hop, reagge, electro-ethno, rock,...ritmovima i zvucima kojima su nas razdragali, rasplesali, raspjevali i oduševili i toplo se nadamo da će to i dalje činiti. To je bend kojeg nikako ne smijete propustiti nađe li se u blizini vašeg grada, jer ćete još dugo osječati njihov Šuti i trpi, Blam, Policiju,...a na izvedbi i cjelokupnoj dojmljivosti benda mogli bi im pozavidjeti čak i legendarni The Beastie Boys!

Za kraj smo ostavili riječki electro-rockerski Disco'n'action, bend kojeg sam i ranije imala prilike poslušati i zaključiti da zvuče sasvim dobro, pa se onda jednostavno pitam: Što li im se, pobogu, dogodilo?? Da li ih je Dubioza toliko zasjenila da su nakon njih ispali pomalo dosadnjikavi? Nadam se da je tako, jer ih nikako ne bih htjela svrstati u red nezanimljivih bendova. Ono što im zaista nedostaje i na čemu bi trebali raditi (nadam se da će netko od članova škicnuti ovaj tekst) je kontakt s publikom. Dakle, s publikom treba komunicirati, a ne samo ponuditi rakijicu sa stage-a i gledati Halitia kako unezvjereno skakuće u nadi da će raspoložiti publiku, a ostali članovi izgledaju kao da su trenutak prije povraćali uslijed vožnje preoštrim zavojima. Nije im pomogao niti loše odglumljeni nazovi french kiss dvojice članova benda u toku izvedbe jedne od pjesama.

I drugi dan festivala je prerano završio tako da je grad ostao načičkan ljudima, a naročito su do izražaja dolazile zanosne punk frizure raznih kolorita.

Red razočarenja, red ushićenja - u svakom slučaju festival koji nikog nije ostavio ravnodušnim.

sandra vučetić // 12/08/2009

> vidi sve fotke // see all photos