Prošle godine nakon koncerta Gallon Drunk u KSET-u saksofonist Terry Edwards nam je rekao kako će ove godine na turneju s Lydiom Lunch. Nisam ni slutila da ću niti sedam mjeseci kasnije u Bologni gledati tri četvrtine Gallon Drunk s Lydijom Lunch kao Teenage Jesus & the Jerks, a zatim i premijeru njihove kolaboracije Big Sexy Noise. Lydia Lunch nije osoba koju treba puno predstavljati. Žena je istinska ikona undeground scene. Glazbenica, spisateljica, pjesnikinja, glumica… koja je surađivala s mnogima, a nadahnula ih još i više. Meni je zapela za oko (i uho) u kombinaciji s The Birthday Party na ''Drunk On The Pope's Blood'' i ''Honeymoon In Red''. A naravno tu je i ona nezaboravna fotka nje i Nicka Cavea iz 1983. snimljena u klubu The Roxy… Teenage Jesus & the Jerks Lydia Lunch je osnovala s Jamesom Chanceom 1976. godine, ubrzo nakon što je kao 16-ogodišnjakinja došla u New York. Uz Contortions, Mars i D.N.A. činili su dio tamošnje no wave scene, koja je potraja samo četiri godine, ali je ostavila neizbrisiv trag na undergound kulturu. Iako je Lydia Lunch odbijala pomisao na bilo kakve reunione mišljenje joj je promijenio Thurston Moore (Sonic Youth) koji je poželio Teenage Jesus & the Jerks na promociji svoje nove knjige 'No Wave: Post Punk. Underground. New York. 1976-1980.' koju je objavio zajedno s Byronom Coleyjem. Reunion je trebao biti samo za potrebe ta dva koncerta u New Yorku, s Thurstonom Mooreom na basu i Jimom Sclavunosom na perkusijama (koji je svirao i u originalnim Teenage Jesus & the Jerks, a sada je na platnoj listi Bad Seedsa i Grindermana), ali kako to već ide, reunion se nastavio. Thurstona Moorea je na basu zamijenio Algis Kizys, meni najdraži basist Swansa, a za potrebe ove turneje Teenage Jesus & the Jerks su postali James Johnston, Terry Edwards i Ian White aka Gallon Drunk (minus basist Simon Wring). Teenage Jesus & the Jerks su bili poznati po svojim pjesmama od 30 sekundi i koncertima od 10 minuta. U ovom uskrsnutom izdanju to ipak nije bio slučaj i sve je trajalo malo duže. Lydia Lunch je ukočeno škripala po gitari i ispaljivale rafale stihova napeto zagledana u neku točku u daljini radeći grimase, povremeno bacajući pogleda na notni stalak s tekstovima. Cijeli bend je stajao u jednoj liniji uz rub pozornice, zajedno s bubnjem za kojim je stajao Ian White i velikim zamasima mlatio po perkusijama. Terry Edwards je negdje sa strane škripao i cvilio saksofonom, dok je James Johnston održavao ravnotežu s ogromnim basem koji ga je sputavao u njegovom karakterističnom bacanju po pozornici koje možete doživjeti na Gallon Drunk koncertima. Atonalna, disonantna buka koju su stvarali Teenage Jesus & the Jerks danas možda nije toliko ekstremna kao prije 30 godina, niti je izvode izvode toliko brutalno, ali svejedno možete zamisliti kako je to zvučalo krajem '70-ih na Lower East Sideu i čuti zašto su (i na koga) imali tako značajan utjecaj. Nakon što je Terry Edwards odsvirao sax-solo uz pomoć Lydije Lunch koja ga je hladila lepezom, krenulo je nešto sasvim drugačije - Big Sexy Noise. Najnoviji projekt Lydije Lunch i Gallon Drunk, čiji nosač zvuka u trenutku ovog koncerta još nije bio dostupan na tržištu i mogli ste ga kupiti jedino na merchu nakon koncerta. Na vinilu. Taj LP i live CD Gallon Drunk su bile jedine dvije stvari na cijelom merchu. Šteta. Lydia Lunch je gitaru prepustila Jamesu Johnstonu da s njom pada u trans i totalno promijenila scenski nastup. Od statične gnjevne žene s gitarom preobratila se u (još uvijek na trenutke prilično gnjevnu) ženu s mikrofonom koja pleše i animira sve, od pratećeg benda do publike. U jednom intervjuu je i sama rekla da se na prvim reunion koncertima Teenage Jesus & the Jerks iznenadila koliko bijesa je osjetila pri izvođenju tih pjesama. Kao da nije bilo dovoljno nekoliko desetljeća da razriješi taj problem. Očito je novije pjesme više relaksiraju. Big Sexy Noise je savršena kombinacija Lydije Lunch i Gallon Drunk koja zvuči upravo onako kako se i zove. Big. Sexy. Noise. Na koncertu smo mogli čuti gotovo sve pjesme s još neobjavljenog albuma, pa su tako odsvirali ''Another man coming' (while the bed is still warm)'' i ''Your Love Don't Pay My Rent'' koju Lydia kao da je pjevala posebno za jednu djevojku iz publike, koja je tek tada živnula. Do onda je ukočeno i namršteno stajala i izgledala kao netko tko će svakoga trenutka početi izvođače gađati trulim paradajzima i vikati 'Go home!!!''. Uslijedila je ''Gospel Singer'', pjesma s kraja '80-ih koju je napisala zajedno s Kim Gordon iz Sonic Youth, a tijekom večeri smo čuli i ''Kill Your Sons'', obradu Lou Reeda, ''Baby Faced Killer'' i ''Bad For Bobby''. Ostatak vremena je popunjen pjesmama iz bogatog repertoara Lydije Lunch. U jednoj od najava se dohvatila i urokanih rock zvijezda (Lindsay Lohan, Tare Reid i Blixe Bargelda (?!?!??!?!??!)) kojima je i posvetila pjesmu koju je otpjevala s James Johnstonom. Usput je izrazila želju da je James obljubi onako kako će sada obljubiti mikrofon pri pjevanju, ali da bi joj to vjerojatno dodatno naplatio, pa ništa od toga. Ah, jadna Lydia… Nisam znala što da očekujem od Teenage Jesus & the Jerks uskrsnuća, a bome niti od Lydije Lunch. Ali niti jedno od to dvoje me nije razočaralo. The Past vs The Future. Ne želim birati strane.

ana // 29/10/2009

> vidi sve fotke // see all photos