Partibrejkersi - nikad star/uvek mlad bend

Prošle subote, 21. studenog 2009. godine, u riječkoj Stereo dvorani, imali smo priliku prisustvovati legendarnim beogradskim Partibrejkersima. Odlično upriličen koncert, žestok i rokerski, raspjevan, rasplesan - upravo ono što od Partibrejkersa i očekujemo!

I premda su nas Partibrejkersi na ovim područjima nedavno uspjeli počastiti svojim muziciranjem u ljeto 2009-te na Opatijskim Barufama, ove su subote uspjeli sakupiti popriličan broj svojih fanova. Za očekivati je bilo da će se Stereo nakrcati poklonicima Partibrejkersa starijih generacija (thirty-forty), ali je zaista ugodno iznenađujuća činjenica da smo uspjeli zamijetiti popriličan broj mlađih generacija i za svaku pohvalu je što te mlađe generacije (neki se još nisu ni rodili kad su Partibrejkersi nastali, a bilo je to prije 27 godina) znaju ama baš svaki hit dojmljivog Caneta i muzičke mu ekipe. U žestokoj rytham/blues/punk izvedbi ovaj nikad star/uvek mlad bend, s velikim žarom kakvog imaju samo bendovi koji doista vole i znaju isti dijeliti sa svojom publikom, razmrdali su nas i istovremeno raznježili (naročito nas koji već dugi niz godinama znamo i volimo ove pjesme) svojim hitovima: Ulični hodač, Ti moraš biti moja, Prsten,

Put, Zemljotres, Hipnotisana gomila, Najbolje se putuje, Gramzivost i pohlepa, Sunca sin, Mesečeva kći,...a uz Kreni prema meni i Rođen loš - riječkoj publici, valjda, najomiljenije sudeći po rasplesanoj mahnitosti koja je tada nastala - jednostavno je vrijeme stalo! Skakalo se, drmusalo, padalo, gurkalo, vrištalo i nadasve uživalo u vrhunskom muzičkom delirijumu kojeg su nam ovi velikani beogradske muzičke scene uspjeli upriličiti!

Tako nam je za vrijeme pozivajuće pjesme Kreni prema meni zaista simpatičan bio 'ispad' jednog mladca iz publike koji se popeo na stage i mirno sjeo među Partibrejkerse na što oni i nisu previše obraćali pažnju, a simpatično je bilo i njegovo gestakuliranje redaru koji ga je potjerao natrag među publiku, tipa: Pa što? Rekoše da krenem!

Pljesak je zaslužio u svakom slučaju. Pljesak je zaslužio i već spomenuti redar koji je pokušavao umiriti svakog posjetitelja željnog pomahnitalog guranja ostalih posjetitelja (a to se tako pleše, šta sad?!), pa kad je pristojno zamoljen da to ne čini (od strane publike, naravno) - fino se povukao i prepustio nas slobodi doživljaja kakvu Partibrejkersi zaslužuju izazvati u svima nama prisutnima te subote. Kako god bilo - karizmatični Cane i njegovi Partibrejkersi uspjeli su 'brejknut' jedino nečije loše raspoloženje, ako je takvog uopće i bilo, ali pravu, dobru i vrhunsku zabavu digli su na jedan viši nivo - onaj kojeg svatko od nas želi iskusiti i sretan, glazbeno oplemenjen, otići doma (ili što već, ali sretan!).

sandra vučetić // 27/11/2009

> vidi sve fotke // see all photos