Puna je Tvornica kulture, puna mladih najviše do 30 godina te puna nekog osjećaja u zraku. Odličan uvod u koncert, pjesmom Kak si, pa tak' sam, otvorio je vrata bez broja mogućnosti. Kawasaki 3p su za posebnu noć pozvali dvije dame noći, izvornu pevalku za Pavlovićevu mašinu, neke zle bubnjare, zakačili su veliki transparent (isti koji je bio u Ksetu, očito ih prati), te veliki top s konfetima od kompanije Mirnovec, da ne reklamiramo. A samo za vas publiko, posebno sa gradilišta, dovučen je kran koji može se lijepo vidjeti na slikama. Tomfa je par puta glumio djevojku na povišenom postolju tako što se dizao kranom do disko kugle, a Demirel ga je pokušao jenput onako na Romeov način, popesti se do uvjetno rečeno balkona. Ukratko, baš kako su najawljivali u intervjuima uoči koncerta, spektakl je bio snažan, imao je svoju glavu i tabane.
Na nekim tvorničkim koncertima zavidim ljudima gore u loži, na tribini, ali mislim da sinoć nisu baš doživjeli rajski k3p pakao. Zato sam ih uslikao, da vide kako mi njih vidimo.
Bez predgrupe, Kawasaki je odsvirao dugačak set koji se sastojao od većine svojih pjesama, s time da nisu svirali pjesmu za koju imaju i videospot, Klint Istvud, dok su Puta TI madre odsvirali dvaput. Sve životinje su svirali, i Ribu, Zeca, Soba i Malog medu.
Ova žena gore ima na glavi dodatak, a radi se naravno o k3p-ovskoj kacigi s naslovnice albuma Idu nam Bugari. Tako su imali dvostruki učinak, time što im nismo vidjeli lica (kaže prijatelj da su prošlog puta skinuli pa su svi muškosvinjskošovinistički vikali da povrati kacigu na glavu). Možda zato su ovoga puta skidale se do kraja (toples) ali nisu skidale motorističke šljemove. Na ovoj http://www.youtube.com/watch?v=nQ2ul24HmKo možete pogledati nastup do trenutka kada skidaju gornje djelove. Osim šovinističkih komentara i povika iz publike bilo je tu i chauvinistique distance publike, jer točno nijedan čovjek nije ubacio pare u kesu. Dakle, cure nisu zaradile absolutno nikakav bakšiš što je povrijedno pogotovo za naše balkanske principe.
Nisam vidio nijedno dijete tu večer, tako da izbor da se ona (djeca) ne vode bio je dobar. A na videu se možda i čuju komentari chauvinista kako se nije baš imalo što za vidjeti.
K3p odista nisam slušao prije ove godine, kada još nisu imali pristojan repertoar za jako duugi koncert, međutim ove godine mi je ovo peti nastup na njima i ovo mi se čini da ide u dobrom pravcu. Nema razloga da se brinemo da će ležerni dečki i dalje lupati svoje, meko udarati trubu, izvoditi pomalo let3ovske akrobacije, i sve što svatko od nas u njima vidi (netko možda vidi sebe).
Svakako ima tu materijala, možda ne za proučavati, ali sigurno za zabaviti se dobro. Npr. moj isti ovaj frend gore se žalio da Indijanca nisu pjevali u originalu, a to vam je ova prva pjesma u videu. Iako je pjesma teška za slovkati i sve to, on si je u vordu doma sve lyrikse napisao i naučio po tome, te ne priznaje slobodni stil. Iako je on to rekao iz zazezancije, poanta biva da k3p moramo isključiviti laboratijski promatrati kroz prizmu čiste zahebancije, koja usput zvuči predobro (kvaliteta je dobra), a osobine protagonista su fantastično, kako sam ih već nazvao, ležerne. Samo laganini.
U vidnom raspoloženju raspoložena publika je skakutala amo tamo, pjevala sve živo, a normalno i dozivala ih zuerueck na stage sa: Malo vas je malo vas je pichkitze! na što su se k3povci 2 puta vratili i dokazali tko su. Sve čestitke na organizaciji njima najvećeg samostalnog koncertnog nastupa sa mnogim biserima koje ćemo pamtiti vezanu za 27. studenu noć. Nadamo se da niste osjećali toplinu Tvornice kao ni mi.
Postava k3p:
Tomislav Vukelić - Tomfa - glas
Toni Babarović - Babke - gitara
Davor Viduka - gitara
Mario Boršćak - bas
Stjepan Jureković - Štef - bubanj
Stipe Mađor - truba
Demirel Pašalić - vokal i fluegehorn
Igor Pavlica - truba