Poprilično mi je zujalo u ušima nakon stoner pokolja u Mochvari u četvrtak.

Cojonesi su solidno odradili koncert. Iako su mi bolje zvučali na majspejsu nego uživo, ipak mi se čini da će ovi momci daleko dogurati….E, sad sam ga počeo stvarno srati. Jednom mi je jedan prijatelj rekao da se, čim bandovima počneš predviđati svjetlu budućnost, pretvaraš u starog, ukiseljelog rock-kritičara. Pametnog i naslušanog. Sačuvaj me Bože! No, jadni Cojonesi nisu ništa skrivili da ih trpam u isti odjeljak s mojom krizom identiteta. Oni je definitivno nemaju.

Stoner rock u njihovoj izvedbi zvuči malo više tradicionalno uživo, nego kad sam ih slušao preko majspejsa, ali to uopće nije loše. Dapače. Mnogi bi se utopili u moru beznačajnih citata i riffova koje smo već sto puta čuli, (a neke čak i odsvirali) pokušavajući reći svašta, a na kraju kako to uvijek biva, ne bi rekli ništa. Momci itekako znaju što hoće. Iako im pjesme traju poprilično, nipošto nisu dosadne, , zaokupljaju pažnju slušatelja, imaju početak i kraj. Ni sviračko umijeće im nije za odbaciti. Na svu sreću, to umijeće nikad ne preraste u izdrkavanje, što je čest slučaj s bandovima koji imaju rock u podžanru, nego uvijek služi pjesmi. Zvuk im je kompaktan i čvrst, iako se neki ne bi služili s time (recimo, moj prijatelj koji je ozbiljno zamjerao pjevaču što je odlagao gitaru u nekim pjesmama - on je inače dobar poznavalac stonera i ljubitelj masti i slanine, tako da eto, imamo u recenziji i stručno mišljenje). Dakle, u maniru ukiseljelog rock-kritičara, predviđam Cojonesima svjetlu budućnost i barem jedan album na nezavisnoj američkoj etiketi. Nadam se samo da će do tada barem malo otkriti psihodeliju.

Talason su definitivno band po mjeri svakog tvrdokornog stoner i doom freaka.To je trio brutale iz Splita čiji bas drči kao motor preopterećen uljem. Nije da ne volim drčanje basa, ali kad baš drči toliko da proguta gitaru i mjestimice vokal, onda to nije dobro. Mislim, da, dobro je, ali samo dvije-tri pjesme, a onda postane neizdrživo. Jebiga, možda sam ja pičkica, ali pretjerano isfuravanje snage pojačala nikad nema neke svrhe osim da te glava i stomak zabole. Čuo sam da i kapanje vrelog voska u uši isto boli pa nikad nisam probao. MA Nije da kod Talasona nema smisla, ima ga itekako, samo što momci više vole biti pravi muškarci prije nego muzičari pa im muzika isklizne iz ruku, i preraste u nekakvu doom-metal buku. Iako bi se to trebalo zvati psihodelija. Ipak, uza sve te nedostatke, priznajem da mi ne bi bilo teško ponovo ih gledati. Kad bi barem malo smanjili bas i pustili ostalim instrumentima da malo dišu.

djole // 04/12/2009