Inspiriran nedavnim performansom našeg najpoznatijeg video-umjetnika Dalibora Martinisa, kada je ovaj uživo na televiziji vodio dijalog sam sa sobom, odgovarajući na pitanja koja si je postavio daleke 1978. godine i snimio ih video-kamerom, odlučio sam ovaj izvještaj napisati u formi dijaloga, kao svojevrsni hommage tom zabavnom i inteligentnom umjetniku, ali i zato da unesem malo živosti u već pomalo učmalu, striktno reportersku formu novinarskog pisanja o koncertima.

Dakle, ovaj auto-dijalog vode dvije ličnosti jedne osobe, tj. mene; ličnost Nenad Prije Koncerta (NPRK) postavlja pitanja što ih je smislio i zapisao dan prije koncerta ličnosti Nenadu Poslije Koncerta (NPOK) koji na njih odgovara, ili pokušava odgovoriti, što je točnije i iskrenije moguće, a sve u svrhu vjerodostojnog prikaza koncerta, ali i propitkivanja vlastitog stava o nekom događaju nakon prolaska određenog vremenskog perioda, u ovom slučaju 20 dana (nisam siguran bi li urednik blagonaklono gledao na ideju da mu tekst pošaljem 30 godina nakon koncerta, već se i ovako mršti). Kao što ćete i vidjeti, nisam se nimalo štedio.

Pa, počnimo!

NPRK: Pozdrav. Kako se osjećaš? Sutra navečer ideš na koncert. Reci mi za početak, naravno ako se sjećaš, a svi znamo kakav si ponekad kad popiješ, koji su sastavi svirali i zbog čega?

NPOK: Alo, lepi! Evo, ide, ide, ne bunim se. Bila su ovo prilično burna tri tjedna ispunjena mnoštvom dobrih koncerata, ali i pokojom radnom obavezom. Vidim, odlučio si započeti s lakim pitanjima. OK. Kao što rekoh, tri su burna tjedna iza mene, tjedni u kojima nije falilo alkohola i rock'n'rolla, ali da ti odmah skinem taj nadmoćni smješak s lica, da, sjećam se koncerta u pitanju, i to vrlo dobro, bio je to benefit gig za eko imanje u Vukomeriću, a svirali su redom Vergl Grind, Pasi i Antenat. U alkoholom ispunjenu čašu ili bocu sam slabo ćirio te večeri, ali je zato prijatelj bio pravi drugar i podijelio je sa mnom dva duguljasta smotuljka vrlo potentne biljke nazvane po Indiji, od koje se i konopi, i jezici pletu. Pozdrav majstoru frulašu!

NPRK: Sutrašnji koncert, osim zabavnog, ima i dobrotvorni karakter. Posjećuješ li i inače takve benefit svirke i koji je tvoj stav o njima?

NPOK: Da. U pravu si, novac od ulaznica išao je ekipi na eko imanju u Vukomeriću, vrlim i vrijednim Don Quixotima koji će ga upotrijebiti za izgradnju edukacijskog centra za permakulturu i održivi razvoj. Iskreno, svejedno mi je da li moj novac ide Močvarcima ili hipijima, obje su mi alternative podjednako strane, ali ako uzmemo u obzir da Čvarci ionako zarađuju dobru paru na šanku (točena žuja od 14 kn, Tomislav od 16kn, itd.), nekako mi je milije podržati lude eko-hipike i njihovo samoodrživo imanje, koliko god to nekima zbunjujuće zvučalo. Inače podržavam svaki oblik DIY samofinanciranja scene, kako je to i uobičajeno u pank ekonomiji.

NPRK: Tri sastava sviraju sutra. Što misliš o njima? Favoriti? Usporedi očekivanja sa dojmovima.

NPOK: Da. Vergl Grind, relativno nov sastav na sceni, sastavljen od dosta iskusnih glazbenika, od kojih su neki i moji osobni poznanici i prijatelji, svirao je prvi. Ako se dobro sjećam, počeli su talambasati oko desetke, ne ranije, sjećam se da je Močvara još bila poluprazna. Oni su i bili glavni razlog zbog kojega sam došao na svirku, gledao sam ih samo jednom prije toga, na ad hoc svirki na dočeku nove godine u Mediki i bili su mi ful zabavni. Istina, popilo se dosta te večeri, a i na novogodišnjim tulumima je sve nekako nabrijano, umjetno zabavno, ljudi kao da se na tim dočecima tjeraju na zabavu po svaku cijenu, kao da im je to zadnja noć u životu, a ne u godini, ali dečki i djevojka iz Vergl Grinda (super mi je ime) su baš dobro podebljali svo to napuhano bakanalenje. Njihov nadrealni cirkus pank kabare super je pasao uz tu nadrealnu atmosferu medikalnog novogodišnjeg banketa, pa sam s nestrpljenjem čekao da ih vidim i doživim njihovu svirku u nekom normalnijem okruženju, ako ekipu u Močvari možemo nazvati normalnima, a Močvaru okruženjem. Okvadratnjenje? Uglavnom, Verglaši nisu razočarali. Odlični glazbenici, koji, kao što rekoh, već imaju milje i milje pod svojim glazbenim čizmama, odrađene u mnogim drugim raznolikim bendovima (Tigrova Mast, Senata Fox, 7 That Spells…) od prve su note divljali svojim instrumentima - harmonika, kontrabas, saksofon, udaraljke, gitara - i stvarali bizarnu glazbu, glazbu koja evocira scene iz cirkusa - mahnite, nakežene klaunove, bradate gutačice mačeva, sitne plesače na žici, veliki kožni bič što para zrak i pucanjem tjera razjarene tigrove na skok kroz užarene obruče, ili one s ulice - slijepog svirača sa tamnim naočarima, koji kao opčinjen vrti ručicu svoje vergl mašine i njome hipnotizira okupljene da ubace koji groš u majmunčićev šeširić, ili Ciganskog dedu harmonikaša okruženog s po tuceta štenadi koja svoje debele trbuščiće sunča, izvaljena na dekici usred Jurišićeve ulice, na slabašnom ožujskom suncu. Muzika je to koja mi je uistinu ispunila glavu najraznovrsnijim i najšarenijim slikama, iako nakon nekog vremena postaje nekako jednolična, s obzirom na to da su pjesme instrumentali, neraspoznatljiva masa. Dodatak zanimljive pjevačice, specifične boje glasa bi, vjerujem, podigao Vergl Grind s razine običnih cirkusanata na razinu istinskih umjetnika glazbe. Nadam se da glasine o njihovu raspadu, što sam ih u međuvremenu čuo, nisu istinite i da ću ih imati prilike gledati i slušati još koji put. Eto, toliko o mojim favoritima. Pasi. Drugi bend te večeri, meni jako drag i mio; naša ljubavna afera traje od dana, a davno je taj bio, kad sam ih čuo prvi put, dokazuje to i činjenica da sam otada vjerno pohodio bezbroj njihovih nastupa, koji su uvijek urnebesno smiješni i uraganski žestoki. To sam i očekivao, to sam i dobio, ja i svi okupljeni u pogu u Čvari. Melodično, brzo, žestoko i ultrazabavno. Znaš ono kad se frajer hvali: ''Tako sam je izjebao jučer da će me još tjedan dana osjećati među nogama!''? E, pa tako se i ja osjećam tri tjedna nakon Pasa - kao vrlo dobro izjebana djevojčica. Posljednji bend večeri bio je ultraturbomegahiperpopularni Antenat, s frontmenom Nenadom Kovačićem (alo, imenjače!) koji posjeduje svu karizmu i šarm jednog alternativnog Keruma, čime i privlači mase masnih dredaša i majušne mališanke u maslinastozelenim majicama marke Miffy. Ale, ale, ale, aliteracijaaa! Upravo takve, i slične povike moglo se čuti u frenetičnoj publici za vrijeme Antenatove svirke, što sam i očekivao, poučen iskustvom sa sijaset kopipejst Antenatovih svirki (sram me ljudima priznati koliko sam ih puta gledao u životu, ali zadnjih par mjeseci, brate, pa bar pet). Ttrttrubice na maximumu, umpa-cupa-umpa-svi-smo-mi-manu-chao ritam i osviještena anti-NATOGMOMMFWTO lirika i da vidiš derneka. Očekivano - dobiveno, makar moram priznati da sam većinu svirke proveo u društvu neke plavušice u dvorištu Močvare. Nije Nenad Kovačić jedini Nenad koji zna znanje, kuvam i ja ponešto, onako - amaterski. Sveusvemu, 20 dana nakon svirke nisam ništa mudriji niti blesaviji nego što sam bio i prije tog koncerta, za to vrijeme sam doživio i par mnogo boljih svirki, ali ovu mogu izdvojiti po ful prijatelskoj atmosferi i šarolikoj publici, kakvu sam i očekivao sresti na koncertu ovakva tri stilski šarolika sastava. Dobra svirka, još bolja zabava.

NPRK: Sad kad si mudriji za vrijeme koje je prošlo, reci mi da li bi ponovno otišao na ovaj, ili slični koncert i koje bi ti domaće bendove želio gledati na jednom takvom benefitu?

NPOK: Naravno da bih, bez pogovora. Kako već rekoh, sama svrha benefita mi nije toliko bitna koliko to da je svirka dobra, a ako to ima i neku dublju podlogu od financiranja Dunje Knebl - supač! Ovaj koncert u Močvari bio je uistinu zanimljiv zbog kombinacije izvođača - tri potpuno različita benda (kabare-melodični HC-reggae) izvrsna su kombinacija za privući raznoliku alternativnu, pank, hipi i srodnu bagru, pa tako i njihove zelenkuniće, a i zabava do samog kraja večeri nije jenjala, pogotovo za nekoga poput mene, koji je više-manje podjednako fan sva tri benda. Kad bih ja bio izbornik na ovakvoj benefit tekmi, u repku bih pozvao Brkove, Ninu Romić i Nenu Belana (držim se svetog trojstva), ili Stillness, Josipu Lisac i Atheist Rap, ili Aggressive Snail Attack, Debelog Precjednika i Mate Mišu Kovača, ili AK-47, Bojana Jambrošića i Superhikse, ili TBF, Eskadron i Bolesno Grinje, ili… ma mogućnosti su nebrojene! Muzičara za dobar benefit žur u Hrvatskoj, mora se priznati, ima i za izvoz. Kakva recesija brale?!

NPRK: I za kraj, što misliš o meni, tj. sebi prije koncerta sad nakon tog iskustva i iskustva vremena koje je prošlo i da li bi nešto mijenjao?

NPOK: O tebi, tj. sebi mislim, kao i uvijek, sve najbolje. Super si stari! Ti i ja smo jedinstveni i svijesno se ne možemo mijenjati. Ovakav koncert i svakodnevna životna iskustva, bila ona pozitivna ili negativna, je ono što nas mijenja. Želim tebi i sebi, a i svima, da ta iskustva većinom budu, poput ovog koncerta, pozitivna. Vidimo se buraz!

nenad lukač // 06/05/2010