home > mjuzik > Days Run Away

kontakt | search |

THE HOUSE OF LOVE: Days Run Away (2005)

U vrijeme kada su Guy Chadwick i ekipa imali brdo velikih i finih rock-pop hitova ("Christine", "Shine on", "Beatles and Stones", "I don't know why I love you", "You don't understand"...) kritičari su ih mahom hvalili kao vrstan, ali sasvim jednostavan, nesofisticirani i nepretenciozan britanski sastav, pa su redovito bili mimoilaženi u godišnjim izborima najboljih albuma. No, ta prilika koja im se pružila početkom devedesetih godina prošlog stoljeća obilato je naplaćena preko milijunske naklade njihova prva tri albuma i dvije velike rasprodane turneje. Oni sa malo boljim pamćenjem sjetiti će se njihovog ugodnog gostovanja u Zagrebu u sam osvit propasti Jugoslavenskog carstva u proljeće 1991. Tada su na ovim prostorima uz Bowiea, R.E.M. i The Rolling Stones praktički bili najpopularniji inozemni izvođač, njihovi videospotovi su se neprekidno cijele dvije sezone danonoćno emitirali na MTV, te su bili obvezatni dio svakog subotnjeg DJ seta. Guy je postao malim žgoljavim idolom ženske publike zahvaljujući svojoj urođenoj karizmatičnosti koju je omeđivalo njegovo poluispijeno sneno lice, nehajno razbarušena pepeljasto-plava frizura i iritantno sramežljivo ponašanje. A zamislite, vec tada je imao skoro 35 godina! Nakon velike pauze od gotovo punih desetak godina, Guy se ponovno latio skladateljstva okupivši dio stare postave i nastavio točno tamo gdje se zaustavio. Ovo sve može djelovati dosta patetično i nostalgično, no preslušavši njihov povratnički album, duh onih prvih albuma i dalje je prisutan kao da u čitavom međuvremenu uopće nije prodefilirao nikakav bitno važan pop - rock kontingent. Kada se uzme u obzir da su koncem osamdesetih i početkom devedesetih oni bili jednim od nesvijesnih stijegonoša budućeg brit-popa, onda ovaj rad sasvim opravdano i nosi naziv "Days Run Away". Sve ono što je izostalo na njihovim prvim radovima, ovdje je došlo u prvi plan. Prije svega potpuna zrelost (Guy sada ima negdje blizu 50 godina!) koja se očitava u pitkim i jednostavnim pop melodijama gitarskog oblika, finim i nepretencioznim tekstovima, te potpuno slojevitim aranžmanima koji obiluju s nizom različitih segmenata (pozadinska bogata struktura, psihodelija, ambijent, razvučeni slojevi solo gitara, bogata nadogradnja...). Jednostavnije rečeno, otprilike ovako bi mogao izgledati album R.E.M. kada bi se Stipe odlučio ponovno napraviti nešto slično albumu "Green". Album skriva i nekoliko (ne)očekivanih poteza - pop rockabilly - surf kompoziciju "Already gone", finu akustičnu "Anyday I want" samo uz pratnju akustične gitare, flaute i pretećeg vokala, a nije naodmet ni da se spomene duljina albuma od svega 37 minuta! Dakako, nezaobilazan dio albuma čine skladbe koje izgledaju kao da su ispale iz ostavštine The Rolling Stones ("Maybe you know"), The Smiths (pogotovo skladba "Kit Carter"), R.E.M. i Velvet Underground za koje je sam Guy izjavio da su mu najcijenjeniji autori u opusu rock glazbe. Prvi singl "Love you too much" skinut s albuma odjeknuo je kao svojevrsno iznenađenje - vrlo je kratak (niti 3 minute) i jednostavan pa se može već sada pretpostaviti da će postati klasik ljubavnih pop-rock plesnih balada. Kao hit namece se i naslovna "Days run away" sa zavodljivim gitarskim riffovima, finim melodijama, interesantnim glazbenim zavrzlamama i posve jasnom fabulom. I dalje opsjednut bezvremenskim opsesijama o ljubavi i prokletstvu, Guy je napravio svoju najzahtjevniju kompoziciju u karijeri - "Kinda love" s odličnim sympho aranžmanom, te izuzetnu i pomalo "oldtimersku" skladbu "Money and time" s obiljem psihodelicnih gitara i starinskim flower-power (citaj: hippy) sintagmama. Tipični "starinski" šlih njihovog stila koji se očitava gotovo tijekom cijelog albuma najupečatljiviji je u brojevima "Gotta be that way" i "Wheels". Jednostavan i fini album koji na najbolji način dočarava svu raskoš Chadwickovog talenta. Od njega i The House Of Love ne može se tražiti ništa više od ljubavi. A u ovim vremenima kada čovječanstvo daje svoju dušu za mizernu cijenu, to treba itekako cijeniti.

horvi // 16/06/2005


PS: Ocjena: zbog njihove ljubavi i jednostavnosti 9!
Ocjena 2: svaki put kada se album ponovno preslusava otkrije se nesto novo, a to je nova Desetka!
Ocjena 3: za romantiku 10!
Ocjena 4: nema niti najmanje perverzije, novih 10!
Ocjena 5:
Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Banished by Sin

DEICIDE: Banished by Sin (2024)

| 27/04/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Deathtrance Parable

HUNTING ASH: Deathtrance Parable (2024)

| 26/04/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Extremities

TROCAR: Extremities (2024)

| 25/04/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Fenix

GORDI: Fenix (2024)

| 24/04/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Wenn die Engel Sterben

VARIOUS ARTISTS: Wenn die Engel Sterben (2024)

| 23/04/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*