home > mjuzik > Automatic

kontakt | search |

VNV NATION: Automatic (Anachron, 2011)

Ronan Harris i Mark Jackson, irsko-britanski dvojac koji je skovao pojam futurepop, koji pak, ruku na srce, ništa bitno nije pobjegao od EBM-a i synth/electro-popa kakvog su još koncem 1970-ih detaljno oblikovali The Human League (i pripadajući dio bliske ekipe), na svojem novom albumu ne nude gotovo ništa novo.

Okey, konačno im je nakon skoro 20-tak godina karijere krenulo i u Americi, prethodni album "Of Faith, Power And Glory" (2009) se po prvi puta pojavio na oficijelnoj listi najprodavanijih (USA no.186), prisutni su na disco-podijima, a svaki iole upućeniji DJ obavezno ih uvrsti u dance set kada se javi potreba za darkerskim furkama tipa Depeche Mode, Nitzer Ebb, D.A.F., Suicide Commando... Kroz ove dvije decenije rada neprekidno su švrljali s temama gordo se trudivši da naprave smrtno ozbiljne pjesme koje govore o gorućim i epohalno važnim stvarima vezanim uz individualne preokupacije, no niti njima, a niti mnogima iz slične branše to nikako nije u potpunosti polazilo za rukom jer su se manje-više svi kao pijani plota držali nedostižnog i maksimalno produhovljenog lirskog (a i zvučnog) kulta obrasca Joy Division istom mjerom kao što se svi protestni rockeri drže idealnog prototipa Bob Dylana na ovaj ili onaj način. Bezbroj puta su VNV Nation pokušavali dosegnuti, kako bi to U2 rekli 'nebesa s nogama u blatu', ali je u principu uvijek tu nešto manjkalo isto kao i Interpolu ili nekad davno Cabaret Voltaire koji su znali biti zaokupljeni sa misticizmom, okultnim i zagrobnim temama. Sve su to u globalu bili i ostali pokušaji da se uhvati slušatelja na duhovnoj sferi i da ga se odvuće u onaj svijet koji tapka u mraku pozivajući se na esencijalne stvari u životu koje su odvajkada enigmatične i s njima razbijaju glavu filozofi, metafizičari, psiholozi, teolozi, pragmatici... Međutim, kod Ronana i Marka uvijek je manjkala uvjerljivost i cjelovita dorečenost; pojmovi i termini kojih bi se dotaknuli nikada nisu bili konstruktivno precizni, te su ostajali samo kao neke puke fraze bez konkretnog pojašnjenja. Čuo sam mnogo kuloarskih priča po underground/ gothic/ industrial/ EBM krugovima kojima pripadaju o tome kako se tumače njihovi stihovi i u principu sam ostao toliko pristojan da ne prasnem u smijeh. Jer njihova publika ih doživljava mračno, morbidno i šokantno, tj. smrtno ozbiljno kao da je riječ o tumačenju nekakvih mističnih spisa koje mogu dešifrirati samo arheolozi, etnolozi i antropolozi. Otprilike isto kao što su se u 1970-im raspredale mistifikacije o Black Sabbath ili još dublje i zagonetnije rasprave o Blue Oyster Cult.

Na ovome devetom studijskom albumu pokušali su igrati na emotivnu kartu u sprezi religije, Boga, vremena i prostora. Poznate fore, ne? Prvo u uvodnom instrumentalu, klavirskoj laganici "On-air" ambijentalno aludiraju na atmosferu albuma, a potom odmah sa raskošno rasplesanom "Space & time" stvari stavljaju u dobro znanu dimenziju. Naravno, treću dimenziju, a opet pokušavaju zazvati dojam nedokučivosti 'one' četvrte, pete, šeste... s kojima znanost razbija glavu, koja je fizikalno i matematički 'na papiru' dokazana, ali ljudskom shvaćanju je nedostižna. I tu sad počinju problemi sa znanstvenog aspekta gdje je moguće šalabajzati i maštati koliko god to hoćemo. Hvala Bogu, u umjetnosti je to dozvoljeno i opravdano bez ikakvih posljedica... Naime, u spomenutoj "Space & time" osim što se uočava da su VNV Nation 'otkrili' jedan novi zvuk kakav prije nisu imali, a vrlo je blizak nekadašnjem italo-discu u stilu Miko Missiona i Silvester Pozzolija, stvaraju osjećaj kao da im je sam Bog otvorio nebesa i sasuo im šuštave novčanice umjesto neke pravovaljane poruke, zadatka, misije ili one mane kojom je nahranio Izraelce prilikom izlaska iz egipatskog ropstva. Nebeskih, religijskih ili božjih tema, kako god, dodiruju se još u misticiranoj laganici "Nova (shine a light on me)" koja vrlo lako može biti pogrešan izbor za tumačenje Boga preko čudno sročenog teksta 'nebesa su se otvorila, sve je izgorjelo/ čekao sam cijeli život/ zauvijek čekam sjaj tvoje svjetlosti...'. Stvarno je teško protumačiti ove aluzije, čak i sa vjerskog aspekta. Da li Ronan ovdje insinuira na armagedon, pakao ili na raj, nemoguće je odgonetnuti osim samo prepustiti stvar po principu nekog religijskog iskustva koje se pretvorilo u umjetnički sofisticiranu litaniju. A po sličnom prostoru švrljaju i u plesnoj "Gratitude"... Da ne bi bilo sve tako mistično, sa nebesko-metafizičkih tema 'spustili' su se u onu konkretniju koja ima emotivan naboj u plesnoj "Streamline"; razina ljubavi prikazana je kroz životni tijek tuge i sjete na pomalo patetičan, ali sasvim prihvatljiv način pun melankolije i tako se u nekim kraćim crtama dalje odvija radnja cijelog albuma kao da čekaju na svoj pun tržišni pogodak. Ispipavaju 'puls i bilo' svojih obožavatelja pokušavajući dograbiti još poneki kontingent nove publike koja još ne zna za njih, te se između svega ovoga nazire ona darkerska crta koja je primjerice upalila kod Depeche Mode albuma "Violator". Shodno tome, pobrinuli su se za jedan ritmički čvrsto nabijen seksipilni singl "Control" u kome Ronan malo jače i prpošnije reži, te nije toliko sladunjav i senzualan do pretjerivanja, a zajedno sa "Resolution" i "Space & time" čini nekakvu vrlo blisku sponu poput onih čuvenih DM hitova "Personal Jesus", "Enjoy the silence", "World in my eyes" i "Policy of true".

Pakiran prvenstveno za plesni podij na kojem ipak treba malo uključiti i moždane vijuge, "Automatic" ima nešto od inteligentnog synth-popa ili EBM-a, odnosno futurepopa (svejedno je, ionako je sve to u njihovom slučaju jedno te isto). Plesni tempo albuma su 'razbili' sa ambijentalnom instrumentalnom sonaticom "Goodbye 20th century" i završnom "Radio" kojoj treba skoro 3 minute da se 'zatjera' i onda šiba techno bas pedalu naredne 4 minute uz stih 'this is a radio-live transmission'. Zvuči prepoznato, zna se odakle uzeto. Mnogi će zažmiriti na oko i propustiti im korz prste ovaj gaf... No, sve skupa, može proći. Nije neki vrhunac, malo šalabajzaju s ciljem da pridobiju publiku i koliko god da se čine alternativnim bendom, nisu uopće daleko od pojma klasičnog popa uvijenog u egzotiku mistike i gothica, a to je upravo ono što tržište i zahtjeva od njih.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 25/11/2011

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Maori i crni Gonzales

ATHEIST RAP: Maori i crni Gonzales (2024)

| 09/12/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: Stranci, EP

SCARLET NOTES: Stranci, EP (2024)

| 06/12/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Gateway to Oblivion

GLIS: Gateway to Oblivion (2024)

| 05/12/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Semi-final Hour of the Flood / Drunk Love Music / Zamka

ON TOUR / GLIB / BAOBAB: Semi-final Hour of the Flood / Drunk Love Music / Zamka (2024)

| 05/12/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: Emanations of Forgotten Past

LABOUS an ANKOU: Emanations of Forgotten Past (2024)

| 03/12/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Automatic
  • Advance And Follow (1995)
  • Praise The Fallen (1998)
  • Empires (1999)
  • Futureperfect (2002)
  • Matter + Form (2005)
  • Judgement (2007)
  • Of Faith, Power And Glory (2009)
  • Automatic (2011)

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*