Blitzen Trapper otkrio sam tek lani, u vrijeme kada je bio aktualan njihov prijašnji album Destroyer of the Void. Kako to često biva kod američke indie scene, kvalitetnim bandovima treba ponekad i desetljeće da izađu iz potpune anonimnosti.
I kada napokon dođu do mojeg playera onda slijedi dugotrajan posao iščitavanja bogatog kataloga ranijih albuma. Zašto mi se to stalno dešava samo sa američkim bendovima a ne mogu se sjetiti niti jednog sličnog engleskog primjera? Bila bi to tema za poduži esej povezan i sa temom zašto američka scena nema instant zvijezda kojima nakon jedne pjesme objavljene na MySpaceu (ili po novom na SoundCloudu) proriču "next Smiths" karijeru. Ostavimo sada tu temu za neku drugu priliku i pogledajmo što nam donosi Blitzen Trapper na novom albumu izdanom samo godinu dana nakon spomenutog odličnog Destroyer of the Void.

American Goldwing je šesti album u desetgodišnjem radu Blitzen Trappera i treći u nizu nakon prelaska benda na Sub Pop etiketu. Bend djeluje iz Portlanda i vrti se oko frontmena, gitarista i autora svih pjesama Erica Earlya. Imam neke subjektivne simpatije prema bendovima koji dolaze iz Portlanda jer je to izolirano mjesto u bespućima američkog sjevera već duže vrijeme na vrhu moje liste destinacija koje bi jednoga dana htio posjetiti. Nedavno sam o tome pokrenuo razgovor sa basistom jednog manjeg Delta Blues benda nakon što sam na njegovoj gitari primijetio "Keep Portland Weird" naljepnicu. Dečko nije imao nikakve poveznice sa Pacific Northwestom ali mi je sa oduševljenjem opisivao bogatstvo subkultura u Portlandu i na kraju naveo Portland kao njegovo top izbor za život u US-u. Doći će mi jednom i taj Portland na red..



Naziv albuma American Goldwing asocira na legendarnu Hondinu krstaricu sa dva kotača iz sedamdesetih godina te istovremeno opisuje i ugođaj cijelog albuma koje je u većoj mjeri okrenut američkoj glazbenoj ostavštini tog vremena. Moja prva asocijacija je bila kako slušam idealan materijal za podizanje razine adrenalina pri vožnji nekom ravnom američkom cestom bez kraja.

Uvodni blues rock "Might find it Cheap" kreće bombastično u prljavoj produkciji i priziva korijene američkog južnjačkog rocka u stilu kako to rade philadelphijski Marah. U narednoj "Fletcher" uključuju se klavijature i stvara se ugođaj iz nekog klasika The Allman Brothers Banda. Ipak moji favoriti su sporije country-rock stvari kasnije na albumu gdje uz minimalizam akustične gitare, banja i usne harmonika dobivamo neki novi John Wesley Harding četrdeset i koju godinu kasnije. Tako "My Home Town", "Girl in a Coat" ili krasna "Stranger in a Strange Land" koja zatvara album bi se sjajno uklopile u Appalachian zvuk meni jednog od najdražih albuma 2011. godine: Canary daytonskih Southeast Engine.

American Goldwing je iznenađujuće fokusiran album benda od kojeg sam navikao na razna iznenađenja i eksperimente u ranijim radovima. Na albumu nećete čuti ništa novo što vam nije poznato od ranije, album ne opravdava "weird" slogan Portlanda, ali ne treba to gledati kao nedostatak. Upravo naprotiv. Obzirom na to koliko skretanja u smjerovima nam donosi svaki novi Blitzen Trapper uradak možemo sa nestrpljenjem očekivati buduća izdanja i nove smjerove. I nadati se da će predstojeća American Goldwing europska turneja dotaknuti i naše krajeve. Na zadnjoj turneji 2010. godine nisu putovali južnije od Beča. Možda ovoga puta dobijemo priliku, uz nadolazeći Wilco i nedavne Fleet Foxes, vidjeti još jedan bend koji pomiče granice americana žanra?

ocjena albuma [1-10]: 8

krešo // 22/12/2011

PS: Za ljubitelje ovakvog zvuka, u suradnji s Sub pop records, prvi koji se javi na mejl (nagradnjacha@terapija.net), u subjektu mejla napiše "blitzen", a u mejlu svoje ime i prezime, te adresu, poslat ćemo primjerak ovog albuma.