home > mjuzik > Songs Of Ascension

kontakt | search |

MEREDITH MONK: Songs Of Ascension (ECM, 2011)

Nikada do sada u povijesti ljudski glas nije bio ovako kristalno jasan i sposoban da zamijeni klasični instrument! Stara ekscentrična dama napravila je najbolji album u karijeri!

Čudan je taj show-biz. Kako sam htio originalan cd, a u nas izgleda ovaj puta nije distribuiran, obratio sam se direktno izdavaču, uredno ga naručio i čekao na njega punih godinu dana kao da sam trebao zadovoljiti sve preduvjete za neki stambeni kredit ili kupovinu automobila. Takav biznis mi je potpuno neshvatljiv u ovim vremenima kada glazbena industrija bilježi tržišne debakle, a izdavači se bore za svakog potencijalnog kupca...

Okey, cd je stigao kad ga više nisam niti očekivao potpuno zaboravivši da sam ga i naručio, no mojem iznenađenju nije bilo kraja kad sam ga zavrtio u playeru...
[  ]

Meredith Monk svakako ne spada u široki krug onih glazbenika koji se nude u recentnoj ponudi: ne prati nikakve trendove, ne ubire ideje svojih kolega i niti ne pomišlja na išta drugo do li biti originalna i samo svoja. Stoga je sasvim nebitno što ova recenzija dolazi s dobrih godinu dana zakašnjenja, uostalom, njezina glazba i stil ne pokazuju nikakve tendencije da će je nagristi zub vremena. Dovoljno je samo prisjetiti se hvaljenog albuma "Dolmen Music" koji je objavljen prije 3 desetljeća, te je na veliko iznenađenje od njemačke kritike bio proglašen pločom 1981. godine uz sve one vedete punka, new-wavea, post-punka i kurentnih elektronskih žanrova.

Njezini radovi su mahom bili zvrkasti, otkačeni, puni humora i sofisticirane artističke ironije, a nerijetko su osim ciktanja, vrištanja, dahtanja, jodlanja i različitih oblika njezinog originalnog patenta nazvanog vox-extended tehnika, sadržavali i konkretne tekstove. "Possible Sky" (2003) je bio prvi njezin komad u kome se bazirala na glazbi za orkestar primjenjujući svoj intinuitivni osjećaj prilagođavanja glasa kao složenog instrumenta za interakciju između pjevača i glazbenika na različite načine. Stoga je ovaj album njezin najambiciozniji projekt u karijeri - nema niti jedne otpjevane ili odvrištane (kako god) riječi, a 'libreto' se sastoji od nepredvidljivih fonema, vokalnih insinuacija i eteričnih glasovnih lepeza poput šamanizma ili vračanja kojim zamijenjuje semantičku logiku jezika.

Ukomponirajući takav pristup korištenjem dvije vokalne grupe The M6 i Montclair State University Singers (od čak 63 pjevača!) sa gudačkim kvartetom Todd Reynolds Quartet i još nekolicinom instrumenata poput drvenih puhaljki, melodike, harmonija, zvečki, udaraljki i indijskog 'drvenog bubnja' - shruti box, ona je spojila vokalizme i instrumentalizaciju u jedno. Gotovo da su dionice 'nijemih' vokala i gudača fleksibilno poravnate u tonalitetima, odnosno stvoreni su novi vokalni konteksti koji gotovo da mogu zamijeniti ulogu gudačkih instrumenata. Izražajnost dubine ljudskog glasa nikada prije nije bila ovako kristalno jasna, a rezultira time da on djeluje kao da je tek sada iskopan iz nekog arheološkog nalazišta ili pak, da je odaslan iz daleke budućnosti.

Na jednoj razini, ovaj album je estetski pregled karijere dugačke gotovo pola stoljeća (20.XI 2012. navršava 70. godina života) u kojoj je vokalu dala izrazito instrumentalističko značenje i nit vodilju za interdisciplinarnu izvedbu, a na drugoj razini isto tako otkriva nesmiljeni istraživački poriv za umjetničkim proširenjem odavno zacrtanih horizonata tragajući za proširenjem vlastitog izraza. U posljednjih desetak godina je strahovito mnogo evoluirala sa samo dva prava studijska albuma "Mercy" (2002) i "Impermanence" (2008), a na ovome je, bez ikakve sumnje, u ovoj zreloj životnoj dobi došla do samog kreativnog istraživačkog vrhunca.

Album ima svoju povijest: prvotno je bio naručen od njezinih njujorških učenika Kronos Quartet 2006. godine koji su napravili svoju verziju premijernom izvedbom 2008., a onda se ona gotovo pune tri godine bavila njegovim konceptom. Povezavši nekoliko vrsta duhovne i filozofske refleksije (Zen, Biblijske priče i Kuran) sa pjesnikom Normanom Fischerom, vizualnim umjetnikom Ann Hamiltonom koji je napravio omot i unutarnji ovitak knjižice, kao i skladateljom Kyle Gannom koji je napisao prigodan i vrlo inteligentan esej, Meredith je osmislila intrigantan album koji se paralelno može izdvoditi i kao kazališni glazbeni performans.



Prije svega, "Songs Of Ascencion" je kontemplacija religijskog i intelektualnog shvaćanja ljudskog bića, njegove uloge na Zemlji i uskrsnuća, odnosno reinkarnacije i nekog drugog tumačenja nepoznatog, zagrobnog života. Zbog nedostatka klasične lirike i stihova, mnoštvo toga je ovdje postavljeno provokativno zagonetno. Album ima čak 21 kompoziciju (uglavnom od 2 do 5 minuta), podijeljen je sa 3 'klastera' (skladbe "Clusters 1, 2 i 3") koji u njezinoj terminologiji mogu značiti svašta, te ima i 4 različito raspoređena godišnja doba. Redom idu zima, ljeto, jesen, pa proljeće od čega su "Winter variation" i "Autumn variation" veoma lijepi gudački instrumentali, a "Summer variation" i "Spring variation" pjevane skladbe.



Posebno očaravajući je sam početak albuma sa "Clusters 1" kojeg otvara gudački kvartet iz tihe i nježne maglice koja se nastavlja u narednoj "Strand (gathering)" iz koje izranjaju obrisi ljudskih glasova. Ti 'klasteri' su međusobno povezani kao klijalište narednih pjesama za cvatnju i harmoniju: nakon prvog slijede šifrirane poruke, između ostalih "Cloud code" i "Mapping" u koju je isprepletena neobična kombinacija vokalizama i udaraljki, te "Wov", veoma nježni spoj Meredithinog solo vokala i gudača.

"Clusters 2" s mirnim ambijentalnim vokalnim insinuacijama na gudače utire put za čak 8 kompozicija, a u prvoj "Falling" (inače 10. po redu), mješoviti vokali imitiraju gudačke slide-efekte dosežući psycho-space dimenzije. Tek u 11. kompoziciji "Burn" po prvi puta se pojavljuje njena klasična vox-extended tehnika uzajamnim povezivanjem snažnih gudačkih riffova (skoro da su u rangu heavy metala!) i mješovito načičkanih kratkih uzvika s disonantnim rafalima uz pratnju pozadinskih udaraljki koje imaju završnu solo točku. Moglo bi se reći da je ovo u određenu ruku debeli avangardni rock. U "Strand (inner psalm)" gotovo da se ne može razlučiti razlika između nježnih 'nijemih' vokala i gudača, a u "Ledge dance" se prikazuje stanovita inverzija vokalnih zborskih 'riffova' i solističkih gudačkih igara. "Respite" uz pratnju melodike i gudača je jedina pjesma na albumu koja donosi onaj specifičan, razdragan, hiroviti i prepoznatljivi Meredithin originalni vokalni arhaizam iz prošlih vremena, a potkrijepljen je i sa vrlo nježnim pratećim The M6 mješovitim glasovima. Taj egzibicijski vokalni dio nastavljen je i u narednoj, najkraćoj "Mapping continued" (samo 1.30), a onda slijedi završni "Clusters 3".

Skladba je svakako najneobičniji instrumental na albumu; izvedena je na melodici s čudnovato posloženim psihodeličnim konturama u minimalističkom formatu punom zagonetnosti. U taj završni opus ulaze samo 3 kompozicije koje su ujedno i najdulje, a sve zajedno traju 18 minuta - spomenuta "Spring variation", mračna "Fathom" koja se vrlo lako može usporediti sa čuvenom "The madwoman's vision" (album "Book Of Days", 1990) s eteričnom harmonijskom pozadinom i Meredithinim lucidnim vokalnim improvizacijama koje u principu predstavljaju štošta, te najdulja i najzabavnija "Ascent" (traje 9.30) u koju je uključeno sve ono što je radila u posljednjih 30-tak godina. Fantastičan trade-mark sa solo vokalima, zborovima, kanonima, razvijenom minimalističkom gudačkom igrom, udaraljkama, komornim pasažima, kompleksnom aranžmanskom duhovitošću i uistinu prekrasnim ženskim završnim vox-extended glasovima koji vode ka uzašašću, usponu, uskrsnuću. Kako god ih tumačili, svejedno je...

Kao što je prethodni i sjajan album "Impermanence" bio nadahnut smrću i raspadom života, tako je ovaj 'stepenica iznad' baveći se onim iracionalnim i teško shvatljivim pojmovima o kojima od kad je čovječanstva i civilizacije razglaba i teologija i filozofija. Svoju umjetnost je kanalizirala u najboljem mogućem smjeru - duhovnosti na prirodan i ljudski način zaobilazeći klasične postavke i predrasude koje su stečene krivim tumačenjima. Razgalila je dušu, mašti prepustila na volju sve strahove i zablude, te je ostvarila svoje viđenje 'neviđenoga'. Bez mnogo ekscentričnosti, ona se duhovno priprema za najrazboritiju dob života odaslavši svoje viđenje onoga što je čeka 'tamo negdje', na drugom svijetu.

Prekrasno.

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 28/10/2012

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Al Aqrab

AL-NAMROOD: Al Aqrab (2024)

| 12/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Vakat

SHTULLA: Vakat (2024)

| 11/10/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: RepubliKaj

OGENJ: RepubliKaj (2024)

| 10/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Tuesday, soundtracks

ANNA MEREDITH: Tuesday, soundtracks (2024)

| 08/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Ciklus

ŽEN: Ciklus (2024)

| 07/10/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*