home > mjuzik > Push The Sky Away

kontakt | search |

NICK CAVE AND THE BAD SEEDS: Push The Sky Away (Bad Seed Ltd., 2013)

Po prvi puta The Bad Seeds su uzeli diskografsku pauzu od 5 godina razmaka između dva albuma, nema moćnog eksperimentaliste Mick Harveya, osnovali su vlastitu etiketu Bad Seed Ltd, a Cave je iznajmio ured u Brightonu gdje je svakodnevno odlazio 'na posao' i uglavnom pisao pjesme. Stoga je ovaj 15. studijski album po redu sasvim novo poglavlje, do sada tematski najmirnije, a u određenom pogledu i prizemljenje zvuka u posve minimalistički, gotovo kantautorski obrazac.

Krene li se od samog omota na kome je posve gola njegova supruga Susie Bick, spoznaja da je Cave marketinški pronicljiv umjetnik, može zasjeniti sve pop i rock zvijezde koje su se okušale na sličnom terenu. Uostalom, dovoljno je prisjetiti se uspjelog štosa John Lennona i Yoko Ono 'peace & love' parolom kada su se goli slikali za omotnicu albuma "Unfinished Music No.1 - Two Virgins" (1968), ali sorry legende, bili ste ružni i neugledni (i dlakavi) ko' šumski radnici s traktorskom prikolicom. Ovim potezom Cave jasno otvara svoju intimu dajući sebe u do sada neviđenom izdanju - ogoljenom, iznenađujuće nevinom i najjednostavnijem koje se može zamisliti. Trolist albuma "The Boatman's Call" (1997), "No More Shall We Part" (2001) i "Nocturama" (2003) u zvučnom aspektu su otprilike slični ovome djelu, no lukavi Cave je ovog puta mimoišao svoje biblijsko-religijske preokupacije i 'spustio se na zemlju'.
[  ]

Njegova tema ovog puta su svakodnevne pričice iz Brightona, malo romantike i surfanje po internetu. Dovoljno je veliki i cijenjeni autor da si može dozvoliti luksuz lokalno 'neuspješnog' kantautora koji inspiraciju nalazi u zapažanjima i refleksijama okoline u kojoj živi. No, Cavea se ne može shvatiti kao blefera, ovo je strateški dramatičan i vrlo hrabar potez da recimo govori o lokalnim djevojkama koje daju svoje tijelo dripcima u ponajboljoj pjesmi "Water's edge" povezujući određene sintagme s Duke's Mound, razvikanim sjecištem brightonske gay populacije čiji je odjek došao i do Zagreb Pride-a. Ili recimo da se poigrava sa BBC TV serijom "Reggie Perrin" u romantičnoj baladi "Wide lovely eyes".

On bestidno šara seksualnim i erotskim insinuacijama koje se otkrivaju 'između redaka', pa čak i čini neuobičajeni potez da u sve to utrpa i likove iz pop-kulture kao što je Hannah Montana, reference na roman "Hangover Square" Patrick Hamiltona iz 1941. ili da ubaci čiste podatke nađene na internetu bez obzira odgovarale li one istini ili ne. Pomalo hipotetički se igra sa činjenicama, ali kako god, tumačiti njegovu liriku redovito izaziva čuđenje i strahopoštovanje. No, ako se traže 'pjesmurine i hitčine', ovdje toga apsolutno nema. Ne barem na prvo, drugo, treće slušanje.



Snažna instrumentalizacija koja je redovito bila upečatljivi dio The Bad Seeds, ovaj puta je zamijenjena naoko suhoparnom pratnjom svedenom na 2-3 akorda i teško je za povjerovati da ove 43 minute čini bend od čak 7 glazbenika. Lirika je u prvom planu, a glazba takoreći u pozadini, no sve to kompaktno funkcionira. Nije teško zamisliti: Cave sjedi na visokoj barskoj stolici i priča svoje priče. Malo spoken word, malo polumelodično, ponekad zapjeva, zapali cigaretu čekajući da momci u bendu odrade svoje, a publika uživa u njegovoj elokvenciji, neočekivanoj mirnoći i poetskim fabulama rođenim za recimo zagrebački Sax. Tek u pjesmi "Jubilee street" dobiva se djelomična punoća zvuka 'starih' The Bad Seeds sa finim učešćem Warren Ellisa (viola), James Johnstona (gitara, organ) i dramatično klasičnom Caveovom teksturom, no rokačine nema nigdje na vidiku. Pritajila se kao mačka koja traži plijen i strpljivo čeka mišonju.

Po prvi puta Cave nije nezadovoljan u životu, slobodan je i radi što hoće, ko' Led Zeppelin kad su obavili mega uspješnu turneju 1973. i zaradili 30 milijuna dolara nakon "Stairway to heaven" i albuma "Led Zeppelin IV". Bendu je naredio da štrajka s akordima i usredotoči se na minimalizaciju, što nimalo nije loše, ali za prvu ruku, nije niti komercijalno. Njemu nije potrebna nikakva specijalna subjektivnost, on je fenomen našeg doba i apsolutni vladar teritorija alternativnog izraza u svim pogledima. On je indie voyvoda.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 21/02/2013

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Unfollow the World

SQUIGLY LINES: Unfollow the World (2018)

| 16/11/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Maithree - The Music of Friendship

NIRMALA RAJASEKAR: Maithree - The Music of Friendship (2018)

| 09/11/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Mixtures and Leftovers

DODECAHEDRAGRAPH: Mixtures and Leftovers (2018)

| 08/11/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Radio Tree

OWLS ARE NOT: Radio Tree (2018)

| 07/11/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Correlation

EMBASSY 516: Correlation (2018)

| 06/11/2018 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*