home > mjuzik > Sagorijevanje apatije, EP

kontakt | search |

ABERGAZ: Sagorijevanje apatije, EP (Gegen Alles, 2013)

Da se s Njecom događa nešto drastično dalo se naslutiti na prošlom, trećem vrlo dobrom albumu "Prejebeno" gdje je neke stihove otpjevao u ženskom rodu. Ovdje ih je nastavio, a na naslovnici omota se i obukao u žensku punkericu, slikao se na zagrebačkom Jelačić placu i kao što se može iz priloženoga vidjeti, nitko nije niti shvatio da se iza crno-bijele perike, u crnoj minici, leopardovim sexy štramplicama, crnoj jaknici ispod koje se nazire majica s natpisom Exploited nalazi najbijesniji, a i najortodoksniji zagrebački punker. Striček koji ga promatra iz gomile ljudi što čekaju tramvaj očito ima neke maštarije ne sluteći da zuri u shemale...

Elem, Njecov privatni film za pučanstvo i javnost se pretvorio u dva scenarija - onaj nalik na Genesisa iz Throbbing Gristle i Psychic TV što je odavno postao shemale, te na Tom Gabela, vođu američkih punkera Against Me! koji je nedavno promijenio spol i ime. Njec je još uvijek muškarac, no pjeva isključivo u ženskom rodu, a kako se čini po posljednjem spomenutom albumu, zastupa biseksualno i lezbijsko opredjeljenje. Peru ga hormoni sve dok se ne odluči odrezati 'pišu' poput najpoznatije(g) muškarca/žene u show-bizu, nekoć slavne Amande Lear koja je bila jako lijepa žena, starleta, foto model i pop-zvijezda. Još ranije se Njeca viđavalo da gol šeta na koncertima ili u spotu "Popizdunac", pa ne bi bilo neočekivano da na narednim izdanjima osvane s nekim montažama genitalija. Trimiranih, izbrijanih ili posve prirodnih, svejedno je. U glavi je kliker koji odvaja genija od luđaka, a Njec se nalazi baš upravo u tom stadiju kompromisa najluđih godina u životu kad je spreman napraviti ama baš sve da mu životna karijera uspije zahvaljujući hrabrosti. Ako može Lady Ga Ga i mnoge pop zvijezde, zašto ne bi mogao i on? Dovoljno je inteligentan, duhovit, riječit, fizički karizmatičan, bogato nadahnut prokletstvom sistema u kome živi, ali ipak još nije ušao posve duboko u osnovni korijen problematike koja ga muči i s kojom se bori.

Nisam spomenuo na prošlom albumu "Prejebeno" namjerno jednu vitalnu stvar - Njec ne razumije zašto je to tako kako jeste i zašto mu je tako loše u ovoj državi. Na kraju pjesme "Govnari" kaže 'jebo te Tuđman, da te jebo'. On zna da kod Tuđmana nešto nije valjalo, samo ne zna točno što i nikad prije nije razlagao svoje stavove na konstruktivno kritički način izuzev konfrontacijom koja je bila punkerski prihvatljiva. A to se nalazi u posve pogrešnom odabiru društvenog modela kojeg smo imali 20 godina skrojenog od Franje i njegove ekipe intelektualaca preuzetog od neoliberalizma Margareth Tacher i Ronalda Reagana s konca 70-ih i početka 80-ih godina. Taj sistem je uništio britansku i američku privredu, ali je pretvorbama i zahvaljujući hladnom ratu osigurao stabilnost dviju država koje su za svega 5-6 godina postale velesile. Naš Franjo je prvenstveno imao na umu nezavisnost, ali infrastruktura privrede ga nije osobito zanimala uzimajući za primjer i uzor njihove modele. Nije se obazirao što tisuće ljudi tokom njegovog mandata ostaju bez posla, što se nekoć velike firme pretvaraju u karantene za izbjeglice iz BiH, što se gomila sitnog obećavajućeg poduzetništva pretvarala u razmijenu dobara (ti meni - ja tebi, a nikad se nije ostvarilo), a što je gomilica onih pronicljivih sumnjivih njuški na račun domovinskog rata osigurala sjajnu odskočnu dasku za svoje buduće naraštaje koji će živjeti kao bubrezi u loju možda narednih 200 godina. I tako dalje, da sad ne razvezujem temu jer su mi ionako mnogi rekli da moje recenzije izgledaju kao da pišem za "Zarez", a ne za običan alternativni rock web gdje se samo očekuje kritika i nekakvo, često površno mišljenje da li je neki materijal dobar ili nije.

Njec je, van svake sumnje naš najdarovitiji punker sa stavom i ideologijom, ali mu uistinu manjka potpune kompetentnosti o bliskoj povijesti, stvarnost i povezanosti s onime o čemu govori. Trebao bi ipak pročitati neka Tuđmanova djela, a ne samo percipirati birtijaški žargon punkera iz podrumske vukojebine što jedva da pogleda ionako ideološki izrežirani TV dnevnik. Ima tu mnogo važnih detalja s kojima se sociološki gledano, ne može baš svatko složiti i ima mnogo kontradiktornosti, a Njec upravo puca na ideološku neobrazovanost svoje prilično plitke i neupućene publike kojoj može dati svašta upravo poput naših političara što su sa sličnim hipotezama uskočili u vitalnost sistema poručujući gorde poruke.

Punk je sirova sfera izražavanja u kojoj ne treba biti pametan i obrazovan, nego dovoljno lud i šašav da se izrazi vlastiti revolt, ali mišljenja sam da bi Njec morao ozbiljnije poraditi na tom planu budući da mu publika nisu samo vršnjaci i oni mlađi koji ništa u principu osim energije ne kontaju, već i intelektualci koji analiziraju poput nekadašnje UDBE svaki njegov stih. Umjetnička kreacija je dakako, stvar slobodnog izbora.



Elem, šta se ovdje dobilo? Najsiroviji lo-fi snimak benda koji je ranije prštao s vrlo dobrim tonskim karakteristikama, ali, dakako sve je to namjerno napravljeno kako bi se vratila ona demo uzbudljivost koje su se ranije možda i stidili, a sad su svijesni njegove snage. Bez ikakve produkcije, ovdje je u primitivnoj stereo tehnici tehnici nafilano 7 izuzetno kratkih pjesama koje govore u otuđenjima i apatiji uranjanja u stvarnost od koje se ne može pobjeći. U njima nema onih sjajnih gitarističkih majstorija kao na prethodna 2 rada, već samo osnovnih par akorda s kojima je underground postao to što jeste. Nekad su i The Rolling Stones imali sličnu produkciju, samo nisu bili ovoliko bijesni i agresivni, ali su početkom 60-ih razmišljali otprilike slično kao Njec. A da ste Jaggera i Richardsa pitali 1963. što misle o hladnom ratu, dobili bi ste potpuno bezvezan odgovor socio-politički neupućenih mladića kojima su na pameti bile isključivo djevojke, provodi i novac kojeg tada nisu imali. Elem, u tom pogledu je Njec za par koraka ispred njih. Sada slijede novi, valjda konkretniji.

Naslovi: 1.Gdje ti je mladost!, 2.Istinska bijeda, 3.Kmetovska, 4.Majmun u kavezu iluzije, 5.Sagorijevanje apatije, 6.Snovi, 7.Žato što živim punk

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 10/10/2013

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Solos

MATTEO LIBERATORE: Solos (2018)

| 23/04/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Nuspojave

GORAN BARE i MAJKE: Nuspojave (2018)

| 20/04/2018 | okhrk |

>> opširnije


cover: Mr Dynamite

CREEP SHOW: Mr Dynamite (2018)

| 27/03/2018 | pedja |

>> opširnije


cover: Bella Insania

THE MARGINS: Bella Insania (2017)

| 22/03/2018 | pedja |

>> opširnije


cover: Un âne gonflable

UN ÂNE GONFLABLE: Un âne gonflable (2018)

| 15/03/2018 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> wi giv medi[k]a[al] suport to:
205052018.gif
> diskografija
> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*