home > mjuzik > Funeral Mouth

kontakt | search |

PLANKS: Funeral Mouth (Golden Antenna Records, 2012)

Njemački trojac iz Mannheima osnovan je 2007. nakon što su basist Frank, te pjevač i gitarist Ralph rasturili svoje prijašnje bendove s kojima su prašili fastcore. Pridružio im se bubnjar Benny iz Gunmob zainteresiran za spajanje mid-tempova i različitih heavy utjecaja sludge/doom/metala i hardcorea. U ovoj ranoj fazi najčešće su spominjani Mastodon, Baroness, Breach, Old Man Gloom i Isis, te je realiziran prvi bezimeni "Demo" 2007. s 4 autorske pjesme koje su objavili kao d.i.y. cd u 50 primjeraka. Snimili su ga u podrumu JUZ u Mannheimu kao i naredni EP "Split with Tombs" (2008) s istoimenim bendom njihovog prijatelja Mike Hilla (ex-Andoyne). Izdanje je realizirano s dva različita omota - s 'hobotnicom' za njemačkog izdavača Prugelprinz, te sa 'srcem' za američku etiketu Black Box Records. Njemačko izdanje je iznosilo 300, a američko 200 primjeraka. Debi album "Planks" iliti 'st' (self-titled) objavljen je iste godine za Narshardaa Records sa 7 novih i jednom starijom pjesmom "The curse of all things drowned", a tiraž je iznosio 1.100 komada s različito obojenim omotima. Također su odradili i prvu britansku turneju s Tombs da bi kroz naredne dvije godine odsvirali stotinjak koncerata nastupajući po najvećim DIY festivalima. S vremenom su poćeli mijenjati stilske odrednice ubacujući dark-wave/post-punk i black metal atmosferu, učestvovali su na zanimljivom izdanju "Narshardaa Single Club 7" (2009) gdje su predstavljena 4 benda s po jednim singlom. Planks su tu učestvovali s tri pjesme - starom "Beneath" (s "Demo" 2007), novom "The sea shall not have them a.k.a. nautic express" i obradom legendarnih Afghan Whigs - "Debonair". Uz njih, na izdanju su bili prisutni The Now - Denial, Idle Hands i Trend.
[ Planks ]

Planks

Pravi mračni rad bio im je drugi album "The Darkest Of Grays" (2010, Per Koro) s dvodjelnim konceptom - manifestom mraka, depresije i totalnog sloma humanosti u čovjeku. Potom su objavili još dva split izdanja s Narsaak (singl, 2011. za Decoy Industries) i Lentic Waters (LP, 2012), te su namjeravali slično izdanje napraviti sa svojim prijateljima Black Freighter iz Leipziga, no bend se raspao prije nego što su ušli u studio. Kako nisu ostavili nikakav zapis iza sebe, njima u znak poštovanja, Planks objavljuju vinilni EP "Solicit To Fall" (2011, Institut Fur Mentale Hygiene) sa svoje 4 nove pjesme na A strani, dok je B ostala prazna. Isti EP je reizdan za američki Southern Lord records zajedno s albumom "The Darkest Of Grays" u tiražu od 2000 kopija.

Ovaj treći album "Funeral Mouth" po prvi puta je istovremeno realiziran kao LP i CD, a nedugo nakon izlaska, ujesen 2012., koncem iste godine napušta ih basist Frank zbog porodičnih razloga. Zamijenio ga je Marcel iz Gunmob odakle je došao i bubnjar Benny.

Samo bacivši oko na luksuzan plastificirani kartonski omot daleko bolji od Slušaj najglasnije u sivo-tamnoplavom gothic stilu, te svim potrebitim informacijama, kao i tekstovima pjesama, otprve se uočava visoka klasa undergrounda. Ovdje ništa nije prepušteno slučaju, a osobito ne njegov osnovni sadržaj pun raznoraznih iznenađenja u obliku 7 pjevanih i 3 instrumentalna komada u kojima se na veoma originalan i jedinstveni način spajaju progressive, black metal, post-punk, hardcore i post-punk sa psihodelijom, ambijentima i post-metalom, pa i post-rockom. Osobito je poseban "The spectre (black knives to white witches)" u trajanju od 7 minuta što se nalazi na samom koncu albuma.

Vrlo kompleksne pjesme pršte bogatom instrumentalizacijom u kojoj se neprekidno smjenjuju tromi ritmovi, skoro do doom/sludge usporenosti i nabrijane hardcore/black/thrash/punk reference s neprekidnim intenzitetom distorziranih, gain, legato i staccato gitara. Ralph ima prljavi vokal koji podjednako odgovara svakom stilu i metala i punka i hardcorea, a meni se nekako najviše čini da je u blacku osobito zbog strahovito mračnih lirika, dakako na engleskom jeziku. Tekstovi su natopljeni metaforičkim očajem situacije u EU i svijetu, govore o onoj osnovnoj 'svijetskoj boli' znanoj od recimo vremena Joy Division, ali se i osjeća prisustvo individualnosti, ponekih dobrih sofisticiranih zajebancija na račun neo-nacizma, 'nas najljepših' koji mrzimo tugu, smrt i odlaske (najbolji primjer spajanja post-punka, post-metala i progressivea "An exorcism of sorts"), ljubavnim nemirima (thrash/hardcore "Kingdom"), te mada kako god se činilo slušajući ovaj katkad prilično depresivan i mračno brutalan album, ovdje ima mnogo ljudskog pozitivizma iz aspekta da ovaj cijeli svijet ne valja ništa.

"Weak and shapeless":

'umoran sam, jako umoran
dan za danom
da li je ovo život?
ovo su laži.
bez sumnje, uvjerio sam se.
treba ići u oba smjera,
nema osjećaja u izlasku
zadovoljstva u savršenosti
imaginacije kao perfekcije.
ovakav nikad neće biti zadovoljan.


Ralph šamara s kritikama svijetu i okolini oko sebe nimalo se ne smatrajući 'malim čovjekom', već razboritim govornikom generacije iskazavši neke od, svima jasno poznatih segmenata opće muke i poteškoća. On doduše nije rekao 'ništa novo', međutim taj spoj fascinantne ne-dominacije ijednog žanra u njihovoj glazbi čini strahoviti šarm posebnosti i originalnosti kakvoj teže uglavnom mnogi post i moderni alternativni izvođači skloni istraživanju zvuka i stilova.

Neprekidno smjenjuju brojne reference žestokih i laganih dijelova u kompleksu osebujnih pjesama s intenzivnim lirskim sadržajem; bilo da se radi o vrlo kompleksnoj naslovnoj "Funeral mouth" od punih 7 minuta ili kratkim "Agnosia archetype" (iščašeni post-punk s black/hardcore post-metal referencama), te spomenutim "Kingdom" i meni osobno najboljoj "Weak and shapeless" (4.27) koja je u totalno galopirajućem black-metal izdanju s tek jednim breakom i mnoštvom tremola.



Ipak, najvećim adutom se izdvaja "I only see death in you" za koju je i snimljen video-spot. Pjesma je troma, upravo na razmeđi The Cure i black/post-metala, te je 'komercijalno' orijentirana u beznađe ovog društva koje se izvrće u prašini. Planks ne govore samo o bogatoj Njemačkoj državi, oni sagledavaju cjelokupni frekventni radar EU i svijeta, onako kako ga vide, a vide ga jako dobro i sve ih zanima. Ne samo što se dešava u njihovoj lokalnoj sredini, već i mnogo šire univerzalno fliskajući šamaronke i packe svima onima koji su nam ovaj svijet učinili ovakvim kakav jeste. Bilo da ste Nijemac ili neki tamo Slaven poput Hrvata, Srba, Bugara ili Rusa, sve je jako slično, nema puno razlike - sve bi mi htjeli promijene koliko smo nezadovoljni s našim vladama i našim društvenim modelima u kojima živimo.

Promijena se dešava u našim glavama kada slušamo ovaj izuzetan njemački bend koji je spojio mnoštvo kurentnih i retro stilova u odličan autorski izraz s jasnom namjerom - osvijestiti ljude, barem one koji slušaju 'alternativu' da znaju s kakvim problemima se suočavaju u životu. To je jako veliki i značajan potez benda, socio-politički i metaforički angažman uvijen u mrak i depresiju društva, bolest današnjice koja nimalo ne izgleda optimistička. Kako god da oni djeluju morbidno, mračno i depresivno, iz ovog albuma se iščitava jako puno optimizma i vjere u boljitak ovog trulog društva.

Jedina je šteta što mi album nije dostavljen prije godinu dana kad je objavljen. Zasigurno bih ga stavio među najbolja ostvarenja 2012. godine. U sam top-10 među remek-djela druge decenije 21. stoljeća.

Naslovi: 1.Inconsolable, 2.Funeral mouth, 3.An exorcism of sorts, 4.Kingdom, 5.Agnosia archetype, 6.Weak and shapeless, 7.I only see death in you, 8.Scythe imposter, 9.The spectre (black knives to white witches), 10.Desolate, once…

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 07/12/2013

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Scriptures

BENEDICTION: Scriptures (2020)

| 18/10/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Oni su vratili vrijeme

SANTORIUS SANTORIUS: Oni su vratili vrijeme (2020)

| 17/10/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Slund 'Em All

SLUND: Slund 'Em All (2020)

| 16/10/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: 7-Year Epilogue

THE PHANTOM CARRIAGE: 7-Year Epilogue (2020)

| 15/10/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Propast

NAMET: Propast (2020)

| 14/10/2020 | marko šiljeg |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*