home > mjuzik > Pygmalion

kontakt | search |

CALLING OF LORME: Pygmalion (Black Wave Promotion, 2013)

Bend su sredinom 2010. osnovali Jo (bas, prateći vokal) i glavna kreativna snaga Dorian (bubnjevi) kojima su se vrlo brzo pridružila dva prva gitarista s kojima je početkom 2011. snimljem debitantski EP "Corporation". Kao frontmen pojavio se JY koji je i ostao zahvaljujući prodornom i mračnom vokalu s kojime cijeli šmek stila fiksira u gothic smjeru.

Ime benda je direktna asocijacija na MD Charles Delorma koji je u doba velikih zaraza i pošati nosio masku s vraninim kljunom smatrajući da će ga zaštititi od bolesti. Sam svjetonazor i lirika benda su iznikli iz otprilike vrlo sukladnog miljea, možda malo teže za povjerovati - iz medicine s obzirom na boleštine današnjice u kojoj vodeću riječ nose generalne korporacije i lobiji. Tome dodaju i fanatizam, emocije, kao i same međuljudske odnose, a na pozornici to izgleda kroz sklop snažne ratničke muzike, teatralnog nastupa i originalne rasvjete sa specijalnim efektima. Po prvi puta su se u takvom izdanju predstavili tokom 2012. u L'Usine (Istres) i L'Alhambri (Pariz), te su formirali konačnu postavu sa glavnim gitaristima Vinzom i Sethom koji pomaže i na vokalima, a nastupili su između ostalog i na Metaldays festivalu u Sloveniji gdje su pokupili oprečna mišljenja od pozerstva do fino usklađenog scenskog egzibicionizma.

U konačnici, ovaj njihov debi album objavljen koncem 2013. (4.XI) je relevantni nastavak gothic-rocka začinjen elementima hard-rocka, metala i industriala parirajući klasične riffove i uglavnom mid-tempove s mnoštvom elektronskih tretmana (synth harmonije, malo našprancanih bas linija i samplova). Bend stvara na ovom 50 minuta dugačkom albumu klasičan minimalistički obrazac slojeva melodija i riffova rijetko zalazeći u solaže i improvizacije daleko češće nadograđujući manjak instrumentalističke spretnosti gordim zborskim arijama kao primjerice u uvodnom i najžeščem singlu "Layman" ili elektronskim intervalima koje programira glavni kompozitor Dorian opčinjavajući mračnom atmosferom.



Ovaj prvi singl je ujedno najbrža i najkraća kompozicija od 3.22 dok su svih preostalih 10 brojeva barem za minutu dulji, ili u slučaju epske laganice "Babylon" razvučene na skoro 6 minuta. U prvom dijelu albuma izbacuju vitalnije adute u kojima se reflektiraju na Delorma (tromija "Lore") i osnovnu temu prikazanu kroz unutarnju paranoju punu sugestivnih kompromisa i dilema ("Pygmalion"). Međutim, nakon vrlo dobrog, relativno furioznog početka, nastavak priče zajedno s glazbom razvodnjava se sa fraziranjima u kojima se bend neprekidno vrti u začaranom krugu klišeja gothic-rock/metala poput mnogih koji pokušavaju biti alternativa Rammstein i finskim Him, no nikako se ne uspjevaju izvući iz uočljivih manirizama. Stoga je središnji dio uz neke sasvim solidne lirske momente s obaveznim rimama vrlo tankih i predvidljivih konfiguracija. Daleko bolje im stoji elektronikom obavijena "Hindsight" s gostujućim mezzosopran vokalom Marine Charmel nešto poput one čuvene himnične kolaboracije "Temple of love" The Sisters Of Mercy & Ofra Haze. A to je i samom JY-iju dalo inspiracije za ponajbolje vokalne dionice. U još dvije, daleko slabije stvari gostuju im sa ženskim vokalima Laure ("Away the grim stars") i Marika Staub ("1720"), te kao prateći instrumentalist Didier Marteau na dilrubi i violini ("Dust", "Hindsight" i "Babylon").

Calling Of Lorme evidentno imaju osnovni problem u glazbenoj originalnosti, previše nalikuju nekim razvikanim zvijezdama žanra i za sada se još uvijek praćkaju u najjednostavnijim obrascima isporučivši tek 3-4 pjesme s kojima se odvajaju od standardnih postulata odavno smišljenih oblika i kapaciteta ovakvog izraza. Daleko više pažnje su posvetili scenografiji i imageu u bijelim medicinskim uniformama i visokim čizmama s brojnim žnirancima i kopčama predstavljajući se kao nove perjanice gothica i industriala, te s luksuzno dotjeranim omotom i ukusno dizajniranom knjižicom koju kad prelistate pomislite da će te dobiti nešto zaista posebno. Osim nadahnuća s Delormom i vješto smišljenog svjetonazora, neke zanimljivije poante na ovome albumu i nema. Očito da su dvije-tri godine od osnutka benda ipak prekratko vrijeme da bi se ovakav glamur mogao pretvoriti u autorski snažan, originalan, legitiman i uzbudljiv album.

Pričekajmo naredni rad. Treba im dati šanse.

Naslovi: 1.Layman, 2.Lore, 3.Pygmalion, 4.Child in ebony, 5.Dust, 6.Away the grim stars, 7.1720, 8.Hindsight, 9.Babylon, 10.Nights out nights, 11.Cold line

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 10/01/2014

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Bullet For My Valentine

BULLET FOR MY VALENTINE: Bullet For My Valentine (2021)

| 24/11/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Odsihdobščina

MATEJ KRAJNC: Odsihdobščina (2021)

| 23/11/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: The Bridge

STING: The Bridge (2021)

| 22/11/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Cure Is The Fire, EP

ACIDFATHER: Cure Is The Fire, EP (2021)

| 21/11/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: 30

ADELE: 30 (2021)

| 20/11/2021 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*