Shoot Me Wendy postoje već deset godina. Nakon prošlogodišnjeg debut albuma Sine Waves, ove godine su izašli s mini albumom simpatične šarene naslovnice. Obzirom na broj godina provedenih na domaćoj glazbenoj sceni, očekivao bih da iza sebe imaju bar tri albuma. Možda je baš tih nekoliko godina kao demo grupa, puno vježbe i svirke rezultiralo kompaktnim i čvrstim zvukom. Postava grupe je svojevremeno imala dvije pjevačice, ali odlaskom Maje, odustali su od igre s dva vokala. Članovi grupe po ulogama: vokal - Mirna Aničić, bas - Dražen Gavrilović, gitara - Ognjen Biljan August i bubnjevi - Tomislav Peretić. Ovaj mini album broji šest pjesama, a svojom naslovnicom prije bi sugerirao plesni pop sadržaj, a ne energijom i žestokim gitarama nabijenu glazbenu formu. Odmah pri prvom slušanju, Shoot Me Wendy su me odvalili energijom i žestinom. Pjevačica Mirna solidnim engleskim naglaskom u glavu vas lupa svojom uvjerljivošću. "Light Up Your Last Smoke" kojom započinje Sticky Floors je odabrana kao prvi singl s ovog mini albuma. To definitivno pozdravljam, a nadam se da će ova pjesma ugledati i spot. Bez ikakvog foliranja i prodavanja magle, rafalnom paljbom gitare i bas gitare, te čvrstog ritma bubnjeva uspjeli su stvoriti glazbu koja ima i zadovoljavajuću dozu pop melodije. Baš taj pop prizvuk u njihovim pjesmama ima snagu kojom bi trebali vrlo brzo postati grupa velikih dometa. Naravno, za to će im kod nas najveća prepreka biti engleski jezik, koji naša publika vrlo rijetko prihvaća na isti način kao kod izvođača koji pjevaju na hrvatskom. "Till I Get There" ima tekst koji se nekoliko puta vrti u krug. Jedna od prednosti pjevanja na stranom jeziku je baš ta što repetiranje jednog te istog teksta u krug nije toliko vidljiva radnja. "Treetop" je pjesma koja najmanje sliči ostatku albuma, gdje je uz Mirnim vokal, bas gitara gurnuta u prvi plan. Refren nije toliko eksplozivan, više kao da vas je pogodio jedan laganiji ritmični val. Obzirom na tekst pjesme koji nije predugačak i nekoliko puta se ponavlja, mišljenja sam da se pjesma ili trebala tekstualno proširiti ili bar za minutu skratiti.

Električna gitara ima oštricu, a uz ženski vokal, koji svojom uvjerljivošću podsjeća na Remi, nose ovaj album. Ekipa se potrudila i produkcijski, tako da gledano s više strana imamo jako dobar album. Melodiozni refreni najveća su snaga na kojoj počiva glazba Shoot Me Wendy. Svirački i pjevački su grupa koja ima ono nešto, a siguran sam da će i vrijeme sve više biti na njihovoj strani.

Zabavni post punk obrasci, na sličan način koriste i Go No Go ili Bernays Propaganda su izvođači s kojima bih usporedio Shoot Me Wendy. Od stranih izvođača najviše ih mogu vidjeti u istom košu s Mega City Four, posebno na albumu Who Cares Wins, s kojima dijele pop melodiju i poneke gitarističke obrasce, kao i sa zadnjom fazom grupe Hüsker Dü, od kojih su "posudili" tamniji ugođaj svojih pjesama.

Poslušavši album nekoliko puta, moje početno oduševljenje ovim albumom ipak je malo splasnulo. Možda su za to malo krivi tekstovi koji se u par pjesama ponavljaju i po nekoliko puta i samim tim pomalo ubijaju početni pozitivan duh pjesme. Baš ta jednostavnost u ponavljanju, koliko god bila s jedne strane nevina i iskrena, vremenom pomalo ulazi u monotoniju. Bez obzira na tu manu, ove pjesme su jednako mogle biti snimljene i u Engleskoj i u SAD-u i nitko ni u jednom trenutku ne bi povjerovao da ekipa koja svira na ovom albumu dolazi iz Zagreba. To je možda i najveći kompliment ovom mini albumu, koji će svoju publiku jednako naći po Europi i preko bare, kao i u vlastitom brlogu.

Za kraj mogu reći da je grupa Shoot Me Wendy s ovim mini albumom nastavila dobro utabani put svog debut albuma. Koliko su se glazbeno promijenili u tom periodu? Ne pretjerano, ali su uspjeli sadržati svu eksplozivnost, podigavši s te strane ljestvicu još malo više. Definitivno ih treba pratiti i vidjeti koliko u budućnosti mogu ponuditi.

ocjena albuma [1-10]: 7

jura // 19/04/2014