Ovaj pariški bend započeo je s radom 2009 u formi kvarteta, da bi se do danas uz razne promjene proširio na kvintet. Klasika, gitara, bas, bubanj vokal. Skoncentrirani na rock rifologiju od samih su početaka željeli unesti u svoj zvuk i puno melodije, a na kraju im je to i uspijelo.

Prvijenac, koji je izašao prošle godine, sami su objavili i financirali i nazvali po bendu. Album se sastoji od 10 rokerskih pjesama u rasponu od punka preko hard rocka do stonera. Već na uvodnoj, koja se opet po bendu i albumu zove Blowmind, punk rock ritmom su naznačili kojim će se to smjerom sve kretati. Lying se prebacuje na pop punk u maniri najboljih bendova današnjice, dok s Holy Slave i "huhukanjem" ulaze na područje Kojota.



I tako se niže pjesma za pjesmom, usporedba za usporedbom. Osobno, mislim da im nekako najviše leži onaj hard rock štimung u pjesmama, kakav su nam dali u Dive With Me ili Bad Choice. Osobno ne preferiram takvu glazbu, međutim vokal, koji je dosta specifičan, najbolje paše uz takve gitarske rifove. Za kraj je ostavljena Run Fast, još jedna "hukajuća" poskočna rokerija.

Blowmind definitivno nisu izmislili toplu vodu, a bome ni hladnu. Oni samo sviraju ono što im se sviđa i to rade skroz ok. I uvijek će naći publiku koja će to poslušati.

ocjena albuma [1-10]: 6

pedja // 01/06/2014