Nakon četiri godine starog "Illuminaudio" u kome su se izgubili zbog nenadanog i pretjerano preranog upliva u progressive post-hardcore, ovi mičigenski, sada već nešto odrasliji klinci ponovno imaju novu formulu.

Svjesni da tu štošta toga nije funkcioniralo na najboljoj razini ponovno su rastavili mašinu, isprašili nogu u stražnjicu ni krivom ni dužnom frontmenu Brandon Bolmeru, ponovno pozvali originalnog vokalistu Craig Owensa, te bubnjara Derrick Frosta iz prve postave. Teško je vjerovati da su pjevač i bubnjar bili kamen spoticanja, no Owens im se ponovno priključio jer je vjerojatno shvatio da od njegovog benda D.R.U.G.S. neće biti ništa spektakularno, te da je došlo vrijeme za zakopavanje ratne sjekire sa starim prijateljima pod uslovom da dođe i njegov bubnjar.

Snimajući ga tokom 2013. i prvih mjeseci 2014. ponovno su došli u nezgrapnu poziciju da niti sami ne znaju što traže. Pjesme su im razbacano prošarane stalnim težnjama osnovnog dvojca Pat McManammana (gitara) i Bradley Bella (klavijature, elektronika) da svaka zvuči grandiozno s orkestracijama i bogatim finesama akustike ("Looking for tornado"), metalcorea kojeg ima i najmanje, te se uočava da su sve više u nekim kompleksnijim indie-rock/pop-punk teritorijama koji postepeno napuštaju post-hardcore.

Owens je, dakako bez problema položio povratnički ispit raznolikim vokalima, šapatima, ponekim urlikom, no najviše od svega se, kao i kod Bolmera ispoljava taj njegov sladunjavi teen-pop glasić kojeg kad i vrišti ne može uvjeriti u potpunu uvjerenost nekih tekstova o zabludjelim tinejdžerskim stanjima. Ipak, za razliku od nekih nemoguće banalnih poetskih bendova (Emmure ili Attack Attack!), lirika je ovdje daleko staloženija i konkretnije usredotočena na meku smirenost i teško ludilo nudeći pregršt različitih stanja percepcije i osjećaja.

Tako je i glazba uistinu raznovrsna, svaki naredni komad frca nekim iznenađenjem, te su očito neprekidno pazili da ne upadaju u neke šablone što je izuzetno pozitivno i napredno za njih. Evo, uvodna klavirska "U.G. introduction" potencira sjajan i energičan komad "We're talking about practice" nakon kojeg se pomisli da će sve krenuti u progressive post-hardcore smjeru s obiljem relativno žestoke energije, no već u samoj središnjici iste dočeka umjetno orkestrirana dionica koja sve doslovce spušta ne održavši korespodenciju energije od početka do kraja. To, doduše nije ništa loše jer naredna "Ole fishlips is dead now" počinje žestoko, no ponovno ima svoj 'pad', pa uspon s ponešto hardcore pedaliranja, vriskovima i, mora se priznati, bogatom strukturom. Slična je još i "Expensive conversations in cheap motels".

Bend su koji zahtjeva 'pametnije' klince, pa osim žestokih brojeva umiju mnogo toga odigrati na kompleksnu varijantu umjetnih gudača i orkestracija insirajući mnogo na Muse ("Why the Munsters matter"), pomiješaju tu i pop-punka ("3 AM", "I'm awkward & unusual"), šarolikih pasaža na granicama rock cabareta ("Sunny days & hand grenades"), te umiju odlutati u klasičan mainstream pop s kojima potpuno razoružavaju slušatelja kao da se iznenada na albumu pronašao Justin Timberlake ("Duct tape" i gotovo elektronska "Under your halo").

Prava konkretna i moćno nabijena post-hardcore/progressive pjesma dođe tek kao 8. po redu ("Behavis bullock"), a ako tražite reference žanra, ovdje će se teško relevantno pronaći, posebno u posljednjoj "I am everything that's normal" u trajanju od punih 9 minuta koja je ustvari prava progressive kompozicija o ljubavi i gubitku iste uokvirena gudačima, prilično žestokim gitarama i promjenjivim tempovima gibajući se neprekidno 'ups and downs' čak i eksperimentalno švrljajući po elektronici i razbaruštenim teritorijama glitcha, ambijenata i kojekakvim samplovima.

Bend ima uistinu jako lijepo razrađenu glazbenu floskulu po kojoj levitira, solidne tekstove, svu potrebnu dramatiku, neprestano skače s jednog teritorija na drugi podsjećajući u nekim sasvim drugačijim relacijama na Queen i sympho-rock bendove 70-ih, samo za razliku, imaju za osnovni temelj post-hardcore.

Jako, jako lijepo. Nije loše, niti najmanje. Puno bolje od "Illuminaudio".

Naslovi: 1.U.G. introduction, 2.We're talking about practice, 3.Ole fishlips is dead now, 4.Why the Munsters matter, 5.3 AM, 6.Sunny days & hand grenades, 7.Duct tape, 8.Behavis bullock, 9.Looking for tornado, 10.Expensive conversations in cheap motels, 11.I'm awkward & unusual, 12.Under your halo, 13.I am everything that's normal

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 02/06/2014