home > mjuzik > The Devils

kontakt | search |

BELPHEGOR: The Devils (Nuclear Blast, 2022)

Helmuth Lehner je odavno razbrčkao onu, uvjetno rečeno, klasičnu postavu benda otkako je nogirao Sigurda 2007. davši do znanja da mu nitko neće sastavljati predodžbu opake scenografije koja je, ruku na srce, bila duhovita dok je trajala. Otkako je Serpenth(bas) jedina osovina uz neprekidno promjenjivu sekciju bubnjara i drugog gitariste, u ovome slučaju to su ponovna pridošlica Martin Arzerger (gitara) i brand new bubnjar James Stewart, momentalno član poljskog Vadera (na snimanju je sudjelovao David Diepold), od albuma na album neprekidno kolaju rotacije stila i zvuka. To je očito Helmuthov ritual. Kreativni proces.
[  ]

Zanimljivo je da ga osobno ne fermam premda je dosljedan potresnoj ironiji eksplicitnosti perverzija, fukanja s kozom, simbolima nečastivog, zlih napaka i kojekakvih šašavih blasfemičnih metafora pokušavajući ih predočiti što monstruoznije, a ustvari, riječ je samo o duhovitom horroru kojeg, kako-tko, doživljava sablažnjavajuće ili poganski neprikladno. Ma, niti govora. Sve je to u njegovom slučaju opscena zabava, točnije na ovome albumu navodi glavnog đavola u ženskom obliku u vlastiti krevet, a album je jasno demonizirani soundtrack za "Walpurgis".
[ Belphegor ]

Belphegor   © 2022

U zraku je otpočetka imaginarna parodija čim zavrti tirolski valcer "The devils", a svaka naredna pjesma daje očekivane performanse od tradicionalnog šliha "Totentanz - dance macabre" jurišajući napaljeno s death riffovima isporučivajući ubojitost, ali i fantastičan bubnjarski rad, interesantne promjene raspoloženja "Glorifizierung des teufels" čistim gitarama u uvodu davši i razbarušenost deatha "Damnation - hollensturz" i "Ritus incendium diabolus". Ova prethodna ulazi i u orijentalne world-music manire simfonijskih gradacija premda od Helmutha ne treba očekivati neku dublju fleksibilnost. I pretjerano bi je bilo tražiti kad ionako na koncertima može funkcionirati dostatno uz basistu i bubnjara, fučkaš simfonijski black/death kod njega.



Oki-doki, sve je ovdje i dalje nafegano zlobom i agresijom s nekoliko promjena tempova i atmosferskih hook-ova, primjetnih technical elemenata i naglašenijih abrazivnih dionica s kaotičnim učinkom u spoju filmskih tema trudeći se podariti demonsku ljepotu u teatralnom dizajnu. Dovoljno je samo promotriti omot: pokazuje i dovoljnu konzekvencu sadržaja jebenog i brutalnog kontrasta oportunizmu veličanja đavola. U tom aspektu, ovo je impresivno do one granice kada se shvati da je iza svega ovoga u principu pronicljiva varijabla zafrkancije održavanja bogohulnog statusa za zastrašivanje naivnih. Smiješna i bezopasna furka.

Naslovi: 1.The devils, 2.Totentanz - dance macabre, 3.Glorifizierung des teufels, 4.Damnation - hollensturz, 5.Virtus asinara - prayer, 6.Kingdom of cold flesh, 7.Ritus incendium diabolus, 8.Creature of fire

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 06/09/2022

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Cold + Disloyal

AM NOT: Cold + Disloyal (2022)

| 06/12/2022 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Contrition

THE FUGLY CHUDS: Contrition (2021)

| 05/12/2022 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Kamikaze Kabaret

BRIGHTER DEATH NOW: Kamikaze Kabaret (2005)

| 04/12/2022 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Infinite Loop

YONIC: Infinite Loop (2020)

| 01/12/2022 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Color Decay

THE DEVIL WEARS PRADA: Color Decay (2022)

| 30/11/2022 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: The Devils
  • The Last Supper (1995)
  • Blutsabath (1997)
  • Necrodaemon Terrorsathan (2000)
  • Lucifer Incestus (2003)
  • Goatreich - Fleshcult (2005)
  • Pestapokalypse VI (2006)
  • Bondage Goat Zombie (2008)
  • Walpurgis Rites - Hexenwahn (2009)
  • Blood Magick Necromance (2011)
  • Conjuring the Dead (2014)
  • Totenritual (2017)
  • The Devils (2022)

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*