home > mjuzik > There's a Light That Enters Houses With No Other House In Sight

kontakt | search |

DAVID SYLVIAN: There's a Light That Enters Houses With No Other House In Sight (Samadhissound, 2014)

Umjesto dugoočekivanog 'klasičnog' albuma, mada ta riječ u ovom kontekstu ima vrlo tanko značenje, Sylvian je realizirao naoko monotono djelo sa samo jednom, vrlo dugačkom kompozicijom od 64 minute. Njegova vjerna publika se naučila odavno da ga ne valja percipirati samo kroz pop klišeje. Oni eksperimentalni radovi su ionako imali znatno slabiju prođu i još lošije senzoriranje auditorija često ga omalovažavajući zbog koječega da radi ono što se malo kome sviđa, no on je redovito, barem u posljednjih petnaestak godina kreacijama prilazio posve izlazeći iz okvira očekivanosti često navodeći kako je umjetnost sušta suprotnost zahtjevima iscrpljivanja relevantnosti, odnosno da nije sve u promatraču ili slušatelju, već u umjetnikovoj suštini.

Ne podilazeći nikakvim regulativima, Sylvian se svjesno odlučio na ovaj potez humaniziranjem vlastite inspiracije. Jedno vrijeme, tokom 2011. godine živio je u USA čitajući "Kindertotenwald", zbirku selektiranih poema poezije i proze Franz Wrighta (rođen 1953.), američkog književnika, dobitnika Pulitzerove nagrade za "Walking to Martha's Vineyard" 2004. godine, te kako je bio iznimno nadahnut njegovom literaturom, otišao mu je u posjet u njegov rodni Waltham u Massachusettsu. Franz je tada bio teško bolestan, obolio je od raka pluća i svim silama se borio za život. Uz pomoć obilja ljekova i terapija uspio se izlječiti, a upravo njegov "Kindertotenwald" je stvaran i pisan u tom kriznom periodu manje-više očekujući skoru smrt. Sam naziv je lingvistički složenac 'dijete-smrt-šuma', odnosno 'šuma mrtve djece', a u djelu Franz se bavi temama izolacije od bolesti, opravdanog straha od smrti, piše o duhovnosti i zahvalnosti, proučava ljudsko stanje i iluzije kroz mentalni proces stavljajući se u ulogu poete-filozofa s elegantno sažetim frazama uranjajući duboko u životne metafore ne prežući niti od duhovitih humoreski povezanih autobiografski s djetinjstvom, čežnjama i mnogim motivima koji su u njegovom sklopu situacije objekti za lirske igračke - memorija, prošlost, alkoholizam, poroci, smrtnost, primisli o samoubojstvu, vrijeme, geotoponimi, socio-politički momenti, samoća, tuga…

Kako se Sylvian u to vrijeme psihološki kompromitirao s još jednim bliskim slučajem Mick Karna, svojeg velikog prijatelja također oboljelog od raka (umro je 4.I 2011.) s kojime na veliku žalost nije uspio napraviti nikakav posljednji zajednički oproštajni rad jer nije niti bilo vremena s obzirom da mu je bolest dijagnosticirana isuviše kasno u već poodmakloj fazi, on je u tom jedinom susretu s Franzom uključio diktafon i dao mu da recitira, odnosno čita svoje stihove, a taj gotovo kompletan snimak je ovdje iskorišten za vodeću nit fabule. Franzov glas je opor, tugaljiv, težak, hrapav, trom i vidno morbidan sa stanjem čovjeka koji je praktički već jednom nogom bio u grobu. Bez akcenta, dinamike i vokalne dramatizacije, sriče svoje tekstove (Sylvian se nigdje ne pojavljuje u vokalnoj ulozi) gotovo nezainteresirano iz bolesničkog kreveta, ali upravo taj psihološki faktor ispoljava svu dubinu njegove lirske snage da je naprosto nevjerojatno kako su i neke vrlo smiješne crtice ovdje linearno protegnute u motiv bezizlaznog (primjerice pričica o krvavom Mickey Mouseu ili galebu u polju kukuruza). Ono što se ovdje najviše doima jest hrabrost suočavanja s tegobom poezije kao da ne postoji ništa za izgubiti osvajajući brisani prostor kadencama gorke ljubavi ka preživljavanju i osobnoj borbi za život.

Sposobnost čitatelja poezije i literature općenito redovito se nalazi u osjetilnom činu koji navodi na simpatije, privlačnost sadržaja, poniranje u maštu, poistovjećivanje, uživljavanje i još kojekakve subjektivne motive koji su vodič kroz pjesnikov misaoni proces bez obzira na emotivne oscilacije iz krajnosti u krajnost od tematike do tematike bilo ona optimistička ili posve dekadentna, perverzna, bolesno manijakalna ili nekakva drugačija. Pri tome se svatko barem u mašti stavlja u neku ulogu rijetko se pitajući kako je to pjesniku uopće pošlo za rukom, no sve to nadahnjuje. Loša strana je, pak, ta da se kod neinspirativne umjetnosti dešava arogancija čitatelja/ promatrača s kritičkom dozom svjesnog ignoriranja koje s vremenom prerasta u nezainteresiranost. Međutim, kod ovog djela, a osobito kod Franzovog sricanja tekstova, dikcija i motiv su vrlo osobiti zbog gorke premisli. S jedne strane otkriva radost oslobađajući energiju duhovnosti horizontalno upravljajući kontrolom stvarajući impresiju svrhovitosti poetskog poriva, a s druge strane ta nestabilnost teškog govora sa čestim promjenama smjera u samim temama odvojenim podjednako dugačkim glazbenim intervalima prikazuje ga upravo u ranjenoj otvorenosti pokušavajući pronaći prijeko potrebnu vjeru. To je životna sila nastala u agoniji s tokom svijesti kojom Franz pokazuje sve odlike bogate i nadahnute književne umjetnosti životopisa filtriranog kroz intuiciju iluzije stvarnog i proživljenog. Pjesnik Jordan Davis je u recenziji "Kindertotenwald" napisao da je ovo poezija koja bi trebala biti izvan dohvata nagona kleptomanijaka - beživotno bezizrazna ne tvoreći suptilno primamljiv slatkiš za stereotipno nezainteresirane sve dok je ne pročitate, a tek se onda pokušavate pronaći u svakoj napisanoj riječi.

Glazbenu podlogu su osim Sylviana sastavili njegovi stalni suradnici Christian Fennesz i John Tilbury uz korištenje nekih samplova s live sessiona u kolaboracijama s Otomo Yoshihide i Toshimaru Nakamurom nastalih u posljednje 3 godine (tokom 2013. su održali europsku turneju s ovim materijalom). Miks je to organske glazbe u ambijentalnom koloritu (piano, električna gitara) gdje dostatnu ulogu čine elektronski elementi, pozadinska škripa, malo glitcha i ponešto eksperimentalnih izleta s tek rijetkim odjecima udaljenih udaraljki. Tj., na originalno snimljeni vokalni libreto prošarali su slobodnim atmosferičnim improvizacijama uranjajući i prateći stihove ne posezavši u nikakve melodične igre. Teško se za ovo djelo u stilskom pogledu može reći da je drone; ovdje se sličice nižu u apstraktnim slojevima za koje bi mnogi rekli 'ne dešava se ništa' osim nabacanih tonova. Ustvari, možebitno su i u pravu s logičkog stajališta. Ovo je svojevrsni soundtrack na zadane teme i bez koncentriranog praćenja Franzove recitacije stvorio bi isuviše monotonu instrumentalnu kulisu, no upravo ta kohezija ovakvog prilično turobnog zdrastvenog stanja samog govornika, njegovih stihova većinom u prozi i konceptualnog pristupa stvara se dojam iracionalnog dramaturškog monologa s 15 kraćih poema.

Za one hrabrije slušatelje željne istraživanja, oko trideset i šeste minute pojavljuju se i audio-tune vokalni efekti koji djelomice razbijaju letargičan ambijentalni paravan, ali kako god, djelo je potrebno slušati bez predrasuda i dakako s pomnom sinhronizacijom Franzovog sricanja tekstova. Teško i vrlo zahtjevno jeste, mnogo izoliranije od očekivanog, te je objavljeno u ograničenoj nakladi s tri varijacije - običnim audio cd-om, posebnom knjižicom od tkanine i specijalnim izdanjem s eksluzivnim fotografijama.

Naslov: There's a light that enters houses with no other house in sight

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 24/12/2014

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Zebra

ŠIZA: Zebra (2024)

| 27/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Jugoslavija 1941​-​1945

BRANDKOMMANDO: Jugoslavija 1941​-​1945 (2024)

| 27/03/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Disgraced Emanations From A Tranquil State

APPARITION: Disgraced Emanations From A Tranquil State (2024)

| 26/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Levitate

GHLOW: Levitate (2024)

| 25/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Time to Breathe

SM4LLPOX: Time to Breathe (2024)

| 24/03/2024 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: There's a Light That Enters Houses With No Other House In Sight

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*