home > mjuzik > There Is No Love

kontakt | search |

DAVID SYLVIAN: There Is No Love (Confront Core Series, 2017)

Ne namećem tvrdnju da je Sylvian genije kojeg treba revno pratiti u njegovom sve većem zaokretu ka avangardi i novim načinima izražavanja u posljednjih desetak godina, ali svakako stojim pri tezi da ga nepobitno treba cjeniti kao hrabrog umjetnika koji se odavno okrenuo od pop glazbe koja mu je donosila berićetnu zaradu i ugledan status britanske zvijezde.
[  ]

Na novom poduhvatu koji je osim njegovim imenom potpisan kao kolaboracija s Rhodri Daviesom i Mark Wastelom upušta se u stanovitu radio dramu, novi format kojeg još nije detaljnije koristio izuzev nekih sitnijih izleta na prethodnim albumima. Spomenuta dva suradnika i nisu toliko bitna. Istina, opskrbljeni su cijelim arsenalom udaraljki i elektronskih pomagala (tam tam, cjevasta zvonca, indijska obredna zvonca, vibrafon, radio, metalni lanac, zvučne zdjele, laptop, programi…), no tonska slika koju rade zajedno sa Sylvianom (potpisuje elektronski dio zvuka) je vrlo minorni minimalistički koncept elektro-akustične glazbe koja teče bez ritmičke podloge samo u svrhu kulise. Odnosno, striktno je namjenska ambijentalna glazba bez melodija i klasičnih harmonija, a opet nema nikakve veze s drone estetikom. U tom pogledu glazba ovdje i nije toliko bitna isto kao što se primjerice ne obazire previše pažnje na zvučnu podlogu u nekom dovitljivo napetom horror filmu kojeg možete gledati praktički i bez tona.
[ our daily bread ]

our daily bread   © David Sylvian

No, glavna vrlina ovog polusatnog materijala jest njegova lirska interpretacija originalnog teksta Bernard Marie Koltèsa iz 1985. koji se svodi na podulji dramaturški dijalog između dva potpuno oprečna karaktera - trgovca i kupca. Sylvianova vrlo pažljiva naracija uranja istovremeno u oba lika koji međusobno pregovaraju o sablasnoj emocionalnoj angažiranosti - kupoprodaji ljubavi koja se odmaknula od komodificirane razmjene. Ova tajnovita pregovaranja kao metafora zatamnjenog svijeta u niti jednom trenutku na ovome materijalu nisu točno precizirana, kakva se točno ljubav kupuje i prodaje, ali Sylvianova mračno-ledena intonacija implicitno nagovještava nasilje i pritajenu čežnju, hladnoću i toplinu, mrak i svjetlo. Trgovac (Dealer) ekonomski pronicljivo najavljuje da u tim pregovorima nema ništa sumnjivo mrmljajući '…približavam se s poniznošću nekoga tko ima nešto za ponuditi nekome tko bi nešto mogao kupiti' procesuirajući lukavu zamku privlačnosti, one moćne marketinške igre manipulacije podvrgavanja potencijalnog klijenta koji osjeća primamljivu potrebu konzumerizma. Tako nesvjesno uvučen u mehaničku igru manipulacije, kupac (Buyer) nije niti hipotetski upućen u trik koji je oko njega isprepleten, pada u klopku, a glazba dočarava neizrečeno: maglovito se razbarušuju udaraljke, škripa radija, šapati, udaljena zvonca poput pritajenog alarma, te Sylvianov vokal koji se pretvara u sablasno olakšanje jecaja i plača artikulirajući umiranje u agoniji nekakve imaginarne, neodređene lokacije nalik na duhovno-psihološki limb, nekakve prijelazne zone između stvarnog i iracionalnog, onog što može biti svugdje i nigdje.
[ magic ]

magic   © David Sylvian

Ovakvim novim potezom Sylvian se još više udaljio od onih koji su ga promatrali kao pop čudaka kada je objavio "Manafon" očekujući da će se vratiti ugodnijim, radiofoničnim gabaritima. Međutim njegovo artističko poniranje u sve zahtjevnije glazbene ideologije, a ne nekakvo virtuozno muziciranje poput recimo John Zorna, Satrianija ili sličnih umjetnika koji su poput njega također prevalili ogroman put uronivši u samodopadni egocentrizam, nije na istoj psihološkoj razini koja bi za cilj imala prije svega pop primamljivost u bilo kojem pogledu. Onom atraktivnom i egzibicijskom kakvog obožavaju fanovi. Njegova je domena poput praznog štafelaja na koji nanosi ono što nitko prije njega nije. Svakim svojim novim radom pokušava biti drugačiji, intrigantniji i inovantniji održavajući visoku kontrolu kvalitete, a gledajući prethodni, posve neobičan zapis škripova iz škole "Playing the Schoolhouse" (2015), ovaj je daleko konkretniji i usmjereniji, no teško se othrvati dojmu da kod stare publike koja ga još koliko-toliko prati i usput ne pridaje važnost njegovog opusa nakon "Manafona" i "Died In The Wool" neće proći ispod radara kao potcjenjeno djelo.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 18/09/2017

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Vile Nilotic Rites

NILE: Vile Nilotic Rites (2019)

| 29/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Ono bitno o njima

KING UBU: Ono bitno o njima (2019)

| 26/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Libertin

VEDRAN RUŽIĆ: Libertin (2019)

| 24/11/2019 | jura |

>> opširnije


cover: Filip Fantoni

FILIP FANTONI: Filip Fantoni (2019)

| 12/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Upper Structures

PAVLE MILJENOVIĆ: Upper Structures (2019)

| 07/11/2019 | jura |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: There Is No Love

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*